Papa Franjo u Mađarskoj/Najgore što se može dogoditi Crkvi jest – „svjetovna Crkva“!
Vrijeme:3 min, 56 sec
Tri poruke pape Franje izrečene za vrijeme pastirskog pohoda Mađarskoj ovog vikenda svakako je potrebno izdvojiti kao važne upute i opomene vrhovnog ovozemaljskog Pastira Katoličke crkve klericima, svjetovnjacima i cijeloj Crkvi.
1) Za mir među narodima, protiv ideološke kolonizacije i uklanjanja razlika između muška i ženska
U petak, 28. travnja, u bivšem karmelićanskom samostanu, a sada sjedištu predsjednika mađarskog parlamenta, predstavnicima vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora Papa je, zauzevši se za vrjednotu mira, razumijevanja među narodima i prihvaćanja izbjeglica, osudio “podmukli put ‘ideološke kolonizacije’”. To je put koji – kako je istaknuo – “uklanja razlike, kao u slučaju tzv. rodne kulture, ili stavlja ograničavajuća poimanja slobode ispred realnosti života”. S druge strane, divno je graditi Europu usredotočenu na osobu i narode, gdje postoje učinkovite politike za natalitet i obitelj, koje je pohvalio i preporučio.
Papa u svom obraćanju nije zaboravio spomenuti svece koji su svojim djelovanjem i svjedočenjem obilježili povijest mađarskog naroda: kralja svetog Stjepana i svetu Elizabetu, sve “velike ispovjednike svete vjere svete Panonije”, poput svetog Ladislava i svete Margarete, ali i “veličanstvene ličnosti prošlog stoljeća”, poput kardinala Józsefa Mindszentyja, poznate žrtve komunizma, blaženih biskupa mučenika Vilmosa Apora i Zoltána Meszlényija i blaženog Lászla Batthyány-Strattmanna.
2) Najgore što se može dogoditi Crkvi jest „svjetovna Crkva“
Na susretu s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim osobama, bogoslovima i pastoralnim djelatnicima u konkatedrali sv. Stjepana u Budimpešti 28. travnja Papa je izrekao dug govor koji zavrjeđuje biti u cijelosti pročitan, što se može učiniti ovdje.
Iz njega izdvajamo i citiramo samo dva ključna ulomka iz uvodnog dijela:
“To je za nas jedan od najvažnijih zahtjeva: interpretirati promjene i preobrazbe naše epohe, nastojeći se bolje suočiti s pastoralnim izazovima, s Kristom i u Kristu. Ništa bez Gospodina i ne udaljeni od Gospodina.
No to je moguće samo gledajući u Krista kao našu budućnost: On je ‘Alfa i Omega, Onaj koji jest, koji je bio i koji dolazi, Svemogući’ (Otk 1,8), početak i kraj, temelj i krajnji cilj ljudske povijesti. Kontemplirajući o njegovoj slavi u ovom uskrsnom vremenu, o njemu koji je ‘Prvi i Posljednji’ (Otk 1,17), možemo gledati na oluje koje ponekad pogađaju naš svijet, na brze i stalne promjene u društvu i na istu krize vjere Zapada s pogledom koji ne posustaje i koji iz vida ne gubi središnjost Uskrsa: uskrsli Krist, središte povijesti, je budućnost. Naš je život, koliko god krhkošću obilježen, čvrsto stavljen u njegove ruke. Ako to zaboravimo, i mi, pastiri i laici, tražit ćemo ljudska sredstva i instrumente da se obranimo od svijeta, zatvarajući se u svoje udobne i mirne vjerske oaze. Ili ćemo se, naprotiv, prilagoditi promjenjivim vjetrovima svjetovnosti pa će naše kršćanstvo izgubiti snagu, i prestat ćemo biti sol zemlje. Vratiti se Kristu, kao budućnosti, kako ne bismo upali u promjenjive vjetrove svjetovnosti – što je najgore što se može dogoditi Crkvi: svjetovna Crkva.“
3) Protiv katastrofičnog defetizma i svjetovnog konformizma odnosno prilagođavanja duhu ovoga svijeta
Odmah u nastavku svog obraćanja, papa Franjo upozorio je na opasnost da se stanje i sve što se u svijetu događa vidi i tumači katastrofično, tako da čovjek gubi nadu i volju za bilo kakvim radom i angažmanom, kao da se više ne uzdamo u Boga i Božju snagu niti imamo potrebu i obvezu proročki svjedočiti Krista ni pouzdavati se u Nj:
„To su, dakle, dva tumačenja – želim reći dvije kušnje – od kojih se kao Crkva uvijek moramo čuvati: katastrofično čitanje sadašnje povijesti, koje se hrani defetizmom onih koji ponavljaju da je sve izgubljeno, da više nema vrijednosti kao nekad, da se ne zna gdje ćemo završiti. Dobro je da je svećenik Sándor izrazio zahvalnost Bogu koji ga je „izbavio od defetizma“! Što je on napravio od svog života, veliku katedralu? Ne, malu seosku crkvu za pomoć, ali ju je napravio. Nije se dao poraziti. Hvala ti, brate. A onda drugi rizik, onaj naivnog čitanja vlastitog vremena, koje se umjesto toga temelji na pogodnosti konformizma te nas navodi da vjerujemo da je na kraju sve u redu, da se svijet do sada već promijenio te da se moramo prilagoditi – bez razlučivanja, eh? To je ružno. Evo, protiv katastrofičnog defetizma i svjetovnog konformizma, Evanđelje nam daje nove oči, daje nam milost razlučivanja da u naše vrijeme uđemo sa stavom prihvata, ali i s duhom proroštva. Dakle, s prihvatom otvorenim proroštvu. Ne volim koristiti pridjev proročki, previše se koristi. Imenicu: proroštvo. U krizi smo imenica, a često koristimo pridjeve. Ne: proroštvo. Duh i stav prihvaćanja, ali s proroštvom u srcu.“
Izvori:
Papa na susretu s biskupima: Crkva se mora čuvati katastrofičnog pogleda na sadašnjost
Ika/Bitno.net/ https://www.bitno.net/ /Hrvatsko nebo
