Drugi pišu/Dnevni avaz: Odlazi najgori od najgorih!
Vrijeme:12 min, 2 sec
Izborom Vlade FBiH u petak dovršen je proces zbacivanja dinastije i SDA-e s vlasti. Projekt koji je sramežljivo započet g. 2018., formiranjem vlade šestorke u Kantonu Sarajevo, tako je u pet godina došao do svoga konačnog cilja – zbacivanja SDA-e sa svih bitnih razina vlasti, piše Danijal Hadžovic, kirurški precizno secirajući ono što je činio i kako je politički propao Bakir Izetbegović. Prenosimo komentar u cijelosti, u hrvatskoj jezičnoj redakturi.
Bakir Izetbegović ući će tako u povijest kao jedini lider pod čijim je vodstvom SDA pala s vlasti. A pad je brutalan. S izuzetkom jednog kratkog razdoblja (2000. – 2002.), ova stranka od prvih izbora 1990. kontinuirano je vladala u Bosni i Hercegovini, u zbroju ukupno 30 godina.
Ipak, Izetbegović je pod svojim vodstvom u kratkom razdoblju uspio izgubiti sve. Na izborima 2018. izgubio je Kanton Sarajevo, 2020. općine u tom gradu i sve urbane sredine u FBiH, dok je nakon općih izbora 2022. izgubio SVE.
Bošnjaci u modernoj povijesti možda i nisu imali sreće s liderima. Alija Izetbegović imao je brojne kadrovske i političke promašaje, no politička mudrost i činjenica da je sačuvao BiH, kakvu-takvu, ostaju. Haris Silajdžić bio je ters i naštetio je zemlji rušenjem Travanjskog paketa, ali je bio i karizmatičan lider, koji je obavio golem posao u skretanju pozornosti svjetske javnosti na stradanje Bošnjake u ratu i njihovu herojsku borbu za opstanak i državu. Sulejmanu Tihiću upravo je te karizme, a često i političke odlučnosti nedostajalo u izobilju, no pod njegovim vodstvom dogodio se je najveći broj prijenosa nadležnosti na nivo BiH u povijesti. Zlatka Lagumdžiju mnogi s pravom označuju kao grobara ljevice u BiH, no nitko mu ne može sporiti izvanredno obrazovanje i međunarodni utjecaj.
Bakir Izetbegović, s druge strane, nakon više od deset godina svoje vladavine, proizveo je štetu gotovo na svakom polju – od kadrovske do međunarodne politike. No nije poznato da je u tih više od deset godina moguće izdvojiti ijedan veći pozitivan rezultat njegova vodstva.
Završno poglavlje
U listopadu 2022. Bakir Izetbegović u utrci za Predsjedništvo pometen je od zajedničkog kandidata opozicije Denisa Bećirovića. Šest probosanskih stranaka potom je sa SNSD-om i HDZ-om formiralo novu vlast na državnoj razini. Na taj način Bakir je izgubio kontrolu nad OSA-om [obavještajnom službom], kojom je upravljao njegov kompromitirani i sramotni kućni kadar Osman Mehmedagić Osmica, koji je tijekom mandata uspio falsificirati nekoliko diploma i završiti na optuženičkoj klupi. Upravo je Osmica korišten kao glavna poluga vlasti posredstvom koje je Izetbegović „odrađivao“ poslove i slamao političke protivnike.
Posljednja slamka za koju se Izetbegović držao bila je Vlada Federacije BiH, razina vlasti s najviše ovlasti koja pod kontrolom drži najveću količinu resursa i proračun koji iznosi blizu sedam milijardi KM.
No imao je jedan problem – s njim u koaliciju nije htio nitko, a parlamentarna većina već je bila uspostavljena. Bakir i SDA su, međutim, uložili nadljudska sredstva da se silom održe na vlasti.
Najprije je uslijedila operacija „delegati“, kojom je SDA nakon „lobiranja“, tri delegata u bošnjačkom klubu Doma naroda uspjela prevesti od osmorke na svoju stranu, a naklonjena im je bila i kuglica iz Livanjskog kantona, koja im je (uz DF) omogućila magičnu brojku od 13 delegata u bošnjačkom klubu od ukupno 23. Taj inženjering iskoristio je da u vodstvo FBiH ugura Refika Lendu, koji je tjednima blokirao Federaciju BiH, produžujući tehnički mandat crnolistašu i osuđeniku Fadilu Novaliću te odbijajući novoj parlamentarnoj većini omogućiti da formira vlast.
Osim što su ultimativno poručivali da se bez SDA-e ne može, iz te stranke ulagali su nadljudske napore, ne libeći se nuditi i milijunske iznose opozicijskim zastupnicima da prijeđu u njihov tabor i tako spriječe novu većinu da bude većina.
Čak su im na ruku na kraju otišli i njihovi derivati iz NES-a i Stranke za BiH, koji su u posljednjem momentu pokušali spasiti dinastiju, objavivši, taman kada je visoki predstavnik trebao deblokirati FBiH, da ne će pristati na nametanje odluke o formiranju nove vlasti, a ni biti u Vladi u kojoj je Vojin Mijatović.
Ipak, uz sve uložene napore, većina je na kraju, uz potporu manjih hrvatskih stranaka, skupljena. I samoj međunarodnoj zajednici, na čelu s OHR-om, na kraju je prekipjelo. Christian Schmidt donio je odluke kojima je omogućio novoj demokratskoj većini formirati Vladu FBiH, ali je također odlučio da stane na kraj i preletačima, uvodeći kazneno djelo kupovine zastupnika. Također, kako bi poboljšao demokratski proces, uveo je i mogućnost izvanrednih izbora.
Podsjetimo da je visoki predstavnik i prošle izmjene Izbornog zakona donio nakon što domaći političari nikako nisu uspijevali postići dogovor. Najveći saboter dogovora bio je upravo Bakir Izetbegović, koji je pregovore u Neumu vidio kao dobru prigodu za predizbornu kampanju, da svaki dogovor sruši i to predstavi kao svoju veliku pobjedu kojom se odupro pritisku međunarodne zajednice, susjedne Hrvatske, ali i „domaćih izdajnika“, koji su navodno sve htjeli predati Čoviću.
Izetbegović dolazi na čelo SDA-e: Horor-priča
Nije mu pomoglo. Izetbegović je u svega nekoliko mjeseci doživio niz žestokih poraza. Ostao je bez svega. Ali on poraz ne priznaje. Vidi ga kao veliku međunarodnu urotu. Svaki razuman pojedinac u kojem je ostalo barem i gram časti, u takvoj bi se situaciji povukao sa scene, shvaćajući da nema kamo.
No ne i Izetbegović. On očito živi u nekom svom paralelnom svijetu. U intervjuu na svojoj stranačkoj televiziji koji je dao isti dan kad je potvrđena nova Vlada FBiH, čovjek je, kao da govori o vremenskoj prognozi, prijetio ratom, kazavši da proces izbacivanja SDA-e iz vlasti može odvesti „do ponavljanja teških sukoba“, a glede SDA-e, nakon svih poraza, rekao je da ne treba ništa mijenjati jer da je to „tim koji pobjeđuje“.
Dakle, tim koji nema s kim koalirati i koji je izgubio vlast na svim bitnim razinama jesst tim koji pobjeđuje?
Pod njegovim vodstvom Bošnjaci imaju izgubljeno desetljeće, čije će fatalne posljedice morati još dugo sanirati.
Kada je 2014. Bakir Izetbegović preuzeo SDA nakon smrti Sulejmana Tihića, mnogi su izražavali bojazan da bi strankom ponovo mogli početi ordinirati radikalni elementi koji su bili u vrhu u njezinim samim početcima. Upravo će se to na kraju i dogoditi.
Nakon vladavine Alije Izetbegovića tom strankom, pod vodstvom Sulejmana Tihića, kojem je Izetbegović osobno dao potporu za promjenu kursa, SDA je doživjela radikalnu transformaciju. Radikalni krugovi eliminirani su iz stranke, SDA je okrenula proamerički i proeuropski kurs, svoja vrata otvorila je i za nebošnjake, počela je surađivati s građanskim strankama, a taj zaokret simbolično je bio najavljen na Kongresu 2003., kada je Tihić kazao da se „u SDA sada može i s pivom u ruci“.
No ta transformacija više je bila iznuđena nego rezultat iskrena opredjeljenja članstva te stranke. Nakon 11. rujna 2001. i globalne borbe protiv terorizma, u državi koja je de facto protektorat Zapada, islamističke tendencije i politike više nisu mogle biti tolerirane. I uistinu, u godinama koje su uslijedile europske vrijednosti i savezništvo sa zapadnim silama niti jedan ključni politički faktor među Bošnjacima nije dovodio u pitanje.
Stvar se postupno počela mijenjati kako je s jedne strane intervencionizam SAD-a nakon neuspjeha u ratovima u Iraku i Afganistanu počeo slabjeti, a utjecaj Turske i Rusije širiti se u regiji.
Bakir Izetbegović pak, u svom prvom mandatu u Predsjedništvu (2010. – 2014.) još nije davao naznake da bi radikalne politike i veze ponovo mogle dominirati u SDA-i. U kampanju pred izbore ušao je uz prilično pomirljivu retoriku, kritizirajući tadašnjeg člana Predsjedništva Harisa Silajdžića da bespotrebno diže tenzije u zemlji i proizvodi političke sukobe. Nakon formiranja vlasti 2015. SDA je zagovarala smirivanje tenzija s Hrvatima i traženje zajedničkog rješenja za njihove zahtjeve glede izbornog zakona.
Tada je Izetbegović čak bio i na pozicijama regionalne suradnje i pomirenja sa Srbijom, što je simbolično pokazivao i kroz partije šaha s Vučićem i mnoge zajedničke susrete.
No, pet godina poslije toga Izetbegović je izgubio sve poluge vlasti, stranka mu se osula, prethodno se rasula, njegovi medijski kerberi crtaju neistomišljenicima mete na čelo i pozivaju na linč, pristalice stranke fizički mu napadaju protivnike pred Parlamentom FBiH, susjede se portretira kao permanentne neprijatelje, a sve to prati i antizapadna retorika i označavanje SAD-a i EU-a kao neprijatelja Bošnjaka.
Šta se to dogodilo u međuvremenu što je izazvalo takav sunovrat?
Tayyip i Sebija
Upućeni će tvrditi da su za politički pad Bakira na najzaslužnije dvije osobe – Sebija Izetbegović i Recep Tayyip Erdoğan.
Prva ga je upropastila svojom sujetom i nezajažljivom željom da vlada, drugi svojom ideologijom i geopolitikom.
Iako je nepotizam uvijek bio jedna od najprepoznatljivijih karakteristika politike SDA, korištenje političkih veza i utjecaja da bi se vlastita supruga postavila na čelo KCUS-a [Klinike za kardiovaskularne bolesti], bio je pak novi korak u zloporabi vlasti za obiteljsko porobljavanje društva kojeg bi se i u bliskoistočnim režimima posramili.
Uslijedilo je vladanje zdravstvom u Kantonu Sarajevo „željeznom rukom“, kroz otpuštanje desetaka „neposlušnih liječnika“, prijetnji da će im grkljane čupati, monstruoznih poruka da se bolesno dijete „ne će liječiti u ovoj bolnici“, blokiranja glavne ulice u Sarajevu mercedesom kako bi se šopingiralo i da ne nabrajamo sva manja ili veća nedjela. No, nije se Sebija zadovoljavala samo upravljanjem zdravstvom u Kantonu Sarajevu, nego je odlučila iskoristiti supruga i da žari i pali politikom u BiH, kadrovira po stranci i institucijama te postrojava članstvo.
Nije dugo trebalo da s takvim stavom (pr)otjera sijaset kadrova iz SDA-e, od Konakovića preko Čampare do Zvizdića.
Postavljanje vlastite supruge za neformalnog bosa zdravstva i stranke bio je tek početak katastrofalnih kadrovskih rješenja.
Polupismeni Osman Mehmedagić Osmica, koji teško sklapa slova u riječi, postavljen je za direktora OSA-e, koja se od državne obavještajne agencije transformirala u obiteljsku mahalsku službu za obračun s neprijateljima Izetbegovića. Upravo taj kadar priredit će mu niz skandala, falsificiranih diploma i sudskih procesa.
Iz stranke su protjerani svi rijetki preostali intelektualci, a u vrh stranke ugurani su razni Zildžići, Zahiragići, Prevljaci, Sarajlići, ljudi čiji je intelektualni i ljudski kapacitet blizak šefovu.
Proseljačenje stranke pratio je pad njezine popularnosti u urbanim sredinama, pa će već do izbora 2020. SDA izgubiti sve urbane centra, sa Živinicama kao najvećim gradom kojim upravljaju.
No, protjerivanje nepodobnih kadrova iz SDA-e neće proći bez cijene. Upravo će bivši kadrovi te stranke koji su formirali NiP presuditi da SDA najprije izgubi vlast u Kantonu Sarajevo nakon izbora 2018., a onda na kraju i u cijeloj BiH.
Bez cijene ne će proći ni kriminal, javašluk i korupcija, a jedan od njih, afera „respiratori“, konačno će ugledati i sudski epilog u kojemu se premijer Fadil Novalić našao na optuženičkoj klupi.
Da su državne firme resurs koji SDA tretira kao stranačko vlasništvo, odavno je praksa, no nitko to bezobzirnije neće demonstrirati od Izetbegovića, koji će kadrove iz samog rukovodstva SDA-e početi postavljati na čelo državnih kompanija, a njihove resurse poluotvoreno koristiti za financijsko guranje sa strankom povezanih firmi i projekata.
Radikali i KOS-ovci koji su za Tihićeva vakta bili maknuti u stranu, pod Izetbegovićem će opet biti vraćeni u vrh stranke, baš kako su mnogi analitičari upozoravali, te su s vremenom počeli postojati sve agresivniji i glasniji.
Erdoğanov podanik
I dok je SDA s Izetbegovićem kao lider stranke proizvodila razdor, osipanje, katastrofalnu kadrovsku politiku, korupciju i sukobe, dotle je za Bošnjake vjerojatno još i opasniji bio njegov ideološki put Erdoğanova podanika.
Posve se podređujući predsjedniku Turske i njegovoj ideologiji, što je praćeno i zatvaranjem vrata u većini zapadnih država, pod Izetbegovićevom palicom počeo je izvoz AKP-ideologije [ideologija vladajuće stranke u Turskoj, „Stranke pravde i razvoja“] i infrastrukture u BiH.
To podčinjavanje simbolično je obilježeno kada je 2018. na sastanku s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, upućeni tvrde, najveći dio vremena potrošio na branjenje Erdoğanovih nedemokratskih politika, u to vrijeme već uveliko prezrenih u Europi. Izetbegović će kao član Predsjedništva države BiH tada Erdoğanu upriličiti i predizborni skup u Zetri, na kojem će ga nazvati svojim liderom i kazati da ga je „sami Allah poslao“.
Istodobno su strukture povezane s Erdoğanom počele pod vladavinom Izetbegovića po BiH otvarati medije bliske SDA-i za širenje propagande, svoja sveučilišta i organizacije.
Upravo ti mediji počet će primjenjivati do tada rijetko praksu u bošnjačkoj javnosti – da se političke protivnike SDA-e i na najmanje kritike redovno zasipa najgorim uvrjedama, klevetama, optužbama i montažama da su izdajnici, strani plaćenici, izrodi…
Pored političkih neistomišljenika, započet će i napadi i crtanje meta na nerežimske novine, što će posebno upaliti alarm kod zapadnih veleposlanstava.
Stotine botovskih brigada bit će angažirane da vrše bjesomučne verbalne napade, da prijete i vrijeđaju svakoga tko se usudi zucnuti nešto negativno o Izetbegoviću.
Usporedo s time, kako je Erdoğan sve više pogoršavao odnose sa Zapadom i sve više imao antiliberalnu retoriku te politike, isti recept počet će kopirati i Izetbegovićeve pristalice. Bošnjake je valjalo uvjeriti da je jedini prijatelj i zaštitnik Turska, a zapadne države „križarski“ (termin koji upravo koristi Erdoğan i njegova propaganda) neprijatelj koji želi porobiti i obespraviti Bošnjake.
Pred izbore 2022. Erdoğan će doći i osobno poduprijeti Bakira Izetbegović i održati huškački govor u kojem će naglasiti da je smisao postojanja Zapada u tomu da podijeli muslimane.
Izetbegović će, kombinacijom suprugine sociopatije i biranja loših saveznika, na kraju doći u situaciju da će ostati posve sam, u sukobu sa svima, osim možda sa Željkom Komšićem i Erdoğan – u sukobu sa svim političkim strankama, u sukobu sa zapadnim državama, u sukobu s dojučerašnjim najbližim suradnicima i prije svega u sukobu sa samim sobom, bez jasnog puta, ideologije i načela, u očajničkom pokušaju da iskoristi sve raspoložive resurse kako bi se nekako silom održao na vlasti.
No, protivnika je imao previše i bili su prejaki. Nije imao kamo.
Njegov pokušaj da antizapadnjačkom retorikom prikaže nametanja visokog predstavnika kao pakleni križarski plan, napad na Bošnjake u cjelini i uvođenje aparthejda prema njima, a svoje političke protivnike kao plaćenike Zagreba i izdajnike bošnjačkog naroda, nije uspio.
200-300 najfanatičnijih pristalica pred Parlamentom FBiH sva je potpora koju je Bakir uspio skupiti. Dinastiju nema tko braniti. Za Bakira ne će nitko ginulti. Malo mu je ruku ostalo, malena mu je i snaga.
U deset godina proizveo nam je Fadila, Prevljaka, Zahiragića, Sebiju, respiratore, propale revizije presuda, unutarbošnjački sukob, međunarodnu izolaciju, sukob s prijateljima, huškačke medije i neuspješni pokušaj sukoba sa Zapadom.
Odlazi u političku prošlost. Na čelu SDA-e on se možda i dalje zadrži. No, s njim na čelu, to može biti jedino put u dodatno propadanje njegove stranke.
Povezano:
Danijal Hadžovic, Dnevni avaz/Hrvatsko nebo
