Kolumna Jozo Pavković/Hoće li nakon trojice nadbiskupa Hercegovina dobiti prvog blaženika
Vrijeme:3 min, 51 sec
U Sarajevskoj, Splitskoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji su Hercegovci. Tijekom stoljeća dali su stotine mučenika. No ni jedan nije blaženi. Proces beatifikacije Petra Barbarića počeo je još 1938. Njemu se mole i zavjetuju katolici i muslimani. Mnogi su i čudesno ozdravili.
Preuzimanje službe nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije Dražena Kutleše zasjenilo je u subotu 126. obljetnicu smrti časnog sluge Božjeg Petra Barbarića. Zajedničko dvojici vjerskih službenika jest što su u različitim stoljećima krenula iz svojih izrazito siromašnih hercegovačkih sela Klobuka odnosno Prisoja u daleke velike gradove. Petar u Travnik, a Kutleša u Split, Zagreb… Obojica su pokušavala biti spona među hrvatskim narodom koji živi u različitim sredinama. Petar kao Hercegovac u Bosni, a Kutleša u Hrvatskoj. Novi zagrebački nadbiskup u izazovnoj je misiji učvršćivanja spona između Hrvata katolika koji žive u dvjema domovinama i jačanja pastoralne službe unutar svoje prvostolnice. Papa Franjo je još 2015. objavio dekret o junačkim krepostima Petra Barbarića. Od tada ga se može zvati časni sluga Božji, što je posljednja stepenica prije proglašenja blaženim.
Svi vjeruju kako će Petar prije njih biti nadodan popisu hrvatskih blaženika na kojemu su Augustin Kažotić, Jakov Zadranin, Gracija iz Mula, Ozana Kotorska, Alojzije Stepinac, Ivan Merz, Marija Petković, Miroslav Bulešić, Anton Durković, Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić, Drinske mučenice. A nakon toga i hrvatskih svetaca uz Nikolu Tavelića, Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.
Kada je pokrenut postupak za proglašenje blaženim Petra Barbarića, odlučeno je da se iskopaju njegovi zemni ostaci. Iako je lijes bio u zemlji 38 godina, potpuno je sačuvan, a njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je u kriptu sjemenišne crkve. Sredinom prošlog stoljeća komunisti su oduzeli zgradu Sjemeništa i u njoj su ga zazidali u nepristupačnu dijelu podruma. Mislili su da će tako zaustaviti okupljanje i molitvu na njegovu grobu pa su proširili lažnu vijest da su tijelo bacili u rijeku Lašvu. Kada je 1998. dio zgrade Sjemeništa vraćen isusovcima, počelo se s uređivanjem i tijelo je čudesno pronađeno.
U Travniku je Barbarićev grob, a u Klobuku (Ljubuški) njegov spomen-dom. Zapravo, u selu Šiljevište. Stanko, unuk Petrova brata, inače uspješni poslovni čovjek, obnovio je Petrovu rodnu kuću. Izgradio je molitveni centar unutar kojeg je crkvica i još niz popratnih lijepo uređenih objekata. Kupio je brojne okolne parcele na kojima rade sjemeništarci. Sve je to preuredio i objedinio u jedinstveni prekrasni kompleks skladno ukomponiran u hercegovački krš. Prije svoje smrti cjelokupno imanje darovao je travničkom Sjemeništu, odnosno Vrhbosanskoj nadbiskupiji kako bi Petrovo rodno Šiljevište bilo u zajedničkoj upravi s onom u Travniku. Isusovci ga namjeravaju pretvoriti u mjesto hodočašća i turističkih posjeta, ali i odmora, održavanja seminara i posebnih duhovnih programa. Svi koji tamo dođu, uvjerit će se i u čudo Stankove ljudske velikodušnosti.
Stoljeće kasnije Crkva svoje najodraslije svećenike iz Hercegovine šalje u Bosnu i Hrvatsku. Tomo Vukšić na čelu je Vrhbosanske nadbiskupije, Želimir Puljić Splitsko-makarske, Ivan Štironja Porečko-pulske, Dražen Kutleša Zagrebačke. Svi oni dio su katoličkog svećeničkog bogatstva svih Hrvata i Vatikana. Kao što časni sluga Božji Petar Barbarić pripada i Hercegovini i Bosni. Jednako kao Kutleša i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
večernji.ba/ https://www.vecernji.ba//Hrvatsko nebo
