Šime Letina: Isusovo uskrsnuće je uvjet i temelj našega spasenja!

Isusovo uskrsnuće je izvor i temelj naše kršćanske vjere, našega otklupljenja i spasenja. Uskrsnućem od mrtvih Isus je potvrdio svoj božanski identitet i svoje božansko obećanje. Bez njega, vjera u Božju spasonosnu milost bila bi upitna. Isus je više puta svjedočio o svom uskrsnuću prije nego što je umro na križu. Stari i Novi zavjet govore o Isusovu uskrsnuću od mrtvih. Isusovo uskrsnuće je bilo doslovno, fizičko ustajanje i izlazak iz groba i početak novoga života.

Prije smrti Isus je bio uhićen. Bilo mu je suđeno. Na sudu je proglašen krivim jer je tvrdio da je kralj. Visio je na križu između dva razbojnika. Nakon smrti, tijelo mu je umotano u laneno platno i položeno u grob s velikim kamenom. Trećeg dana, u rano nedjeljno jutro, dvije Marije, Marija Magdalena i druga Marija, došle su na grob i našle ga praznog. Bojale su se da mu je tijelo ukradeno. Anđeo Gospodnji im je rekao da se ne boje jer je Isus uskrsnuo i da ga nema ovdje. Kad su dvije Marije otišle reći Isusovim učenicima što se dogodilo, na putu su susrele nepoznatog čovjeka, koji im je pokazao svoje ruke probodene čavlima. Odmah su shvatile da je to uskrsli Isus.

Iako je Isus govorio svojim učenicima da će treći dan uskrsnuti, oni mu nisu vjerovali. I zato je njegovo uskrsnuće bilo velik šok za njih i za one koji su tražili njegovu smrt. Šokirani su bili Židovi i Rimljani koji su mislili da su ga se zauvijek riješili. Nakon Isusove smrti, bojeći se progona, njegovi učenici su bili uplašeni, skrivali su se i zaključavali vrata.

Prije smrti na križu i uskrsnuća od mrtvih Isus je proživljavao tjeskobne i teške trenutke, izazove i iskušenja. U Getsemanskom vrtu dok su apostoli spavali Isus je bdio, molio i prihvatio Očevu volju. Juda, jedan od dvanaestorice ga je izdao, a nakon toga uslijedila je osuda za bogohuljenje pred Velikim vijećem. Muka koju je podnosio kulminirala osudom i smrću na križu.  

U cijelom Svetom pismu vidimo kako je Bog da bi izazvao buđenje naše vjere koristi iskustva samoće ljudi, kao što je Ilija u pustinji, David koji bježi od Šaula, Josip u zatvoru u Egiptu ili Pavao u Rimu. U svakom primjeru Bog je uputio poruku svakome od nas. Želio da lakse shvatimo svoje stramputice i grijehe i da nas povrati na pravi put.

Značenje Isusova uskrsnuća

Sv. Luka nas opominje da bi bez uskrsnuća, Isusova služba završila porazom i razočaranjem (Luka 24,21). Ali porukom “On nije ovdje! Uskrsnuo je od mrtvih, kako reče” (Matej 28,6), sve se mijenja. Umjesto poraza nasupa pobjeda, umjesto smrti novi život.

Bez Isusova uskrsnuća mogli bismo Isusa žaliti kao mrtvog mučenika, kao žto žalimo sve nevine koji umiru za svoje ideale, ali ga ne bi slavili kao Boga i otkupitelja.

Bez uskrsnuća nijedno od Njegovih obećanja ne bi bilo pouzdano. Ako Isus nije uskrsnuo od mrtvih nakon što je mnogo puta obećao da će to učiniti (Matej 12:40; 16:21; 17:9, 23, 20:19; 26:32), ljudi bi ga ili nsažalijevali ili prezirali …

Sv. Pavao je otvoreno rekao da su bez uskrsnuća naša vjera i poruka uzaludni (1. Korinćanima 15,12-19).

Pisac C. S. Lewis u knjizi “Mere Christianity” (Samo kršćanstvo) piše da bismo Isusa bez njegova uskrsnuća smatrali prevarenim čovjekom ili običnom varalicom. No budući da se njegovo najnevjerojatnije obećanje ispunilo, logično je vjerovati svim ostalim njegovim obećanjima i nastojimo i živjeti po njima.

Uskrsnuće je potvrda da je Isus moćni Božji Sin koji je pobijedio smrt i vlada kao Gospodar svega (Rimljanima 1:4; 4:25). Uskrsnuće pokazuje da Isusova “krv novoga saveza” spašava ljude od njihovih grijeha.

Ono je pretvorilo bojažljive i raštrkane dezertere u odane i vjerne sljedbenike. Vijest koju su objavile dvije žene, a kasnije i sam uskrsli Isus, vratila je raspršene učenike natrag u stado i ohrabrila ih da budu njegovi svjedoci. Ta ista vijest o uskrsnuću i danas je snažna za povratak onih koji sumnjaju u Isusovo uskrsnuće i njegovu božansku moć.

Svojim uskrsnućem Isus je potvrdio važnost žrtve i značenje ovozemaljskog trpljenja. Zbog Uskrsa Veliki petak ili Sveti petak, Dobri petak i Tužni petak, ima svoj smisao i poruku.

Isus je umro i prolio svoju krv na križu za otkup naših grijeha.

Svojim uskrsnućem Isus je pokazao svoju pobjedu nad smrću (Djela 2:24; Otkrivenje 1:18).

Vjera nas uči da je smrt došla na ovaj svijet kroz Adama kada je odlučio sagriješiti protiv Boga. Grijeh je kao posljedicu donio smrt (Rimljanima 6,23). Ali Isus je došao, živio među nama, umro na križu, prolio svoju krv za nas, bio pokopan i uskrsnuo da mi možemo imati i uživati u njegovom životu (1. Korinćanima 15,20-23). Pobijedio je smrt i dao nam svoj vječni život (Ivan 10,10).

Vječni život počinje spasenjem i nastavlja se zauvijek. Odnosi se na kvalitetu i na kvantitetu života onih koji vjeruju u Isusa Krista. “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će, makar i umro.” (Ivan 11:25)

Duh Sveti ne bi došao da Krist nije uskrsnuo. 

Dok je bio na zemlji, Isus je obećao svojim učenicima da će poslati Duha Svetoga, ali ne prije svoga uskrsnuća. Da nije bilo uskrsnuća od mrtvih, Isus ne bi mogao održati ovo najvažnije obećanje.

Bog je obećao ljudima da će naša smrtna tijela preobraziti u besmrtna. Na isti način kao što je Isus uskrsnuo u proslavljenom tijelu i mi ćemo uskrsnuti da primimo tijelo poput njegovog (1. Ivanova 3,2). Stoga, kao kršćani, ne tugujemo za mrtvimaa kao da smo ih zauvijek izgubili. Bog je obećao da će nas ujediniti s njima u svojoj prisutnosti, u svom kraljestvu.

Kristovo uskrsnuće potvrđuje da je Bog održao svoje obećanje i da će suditi svijetu prema svojoj pravednosti. “Jer je odredio dan kada će suditi svijetu po pravdi po čovjeku kojega je postavio. On je svima dao dokaz za to uskrisivši ga iz mrtvih.” (Djela apostolska 17:31)

Živeći s uskrslim Kristom postajemo sudionici njegove pobjede. S njime i po njemu ona ista sila koja je uskrisila njega od mrtvih trajno boravi u nama.

Zaključna misao

Kao vjernici, naša je odgovornost siriti poruku križa i važnost Isusova uskrsnua. Najbolje je početi s onima koji su u našem neposrednom okruženju, našoj obitelji, prijateljima, suradnicima.

Isusovo uskrsnuće važno je iz više razloga. Prvo, ono svjedoči o ogromnoj moći samog Boga. I zato vjerovati u Isusovo uskrsnuće znači vjerovati u Boga. Ako Bog postoji i ako je stvorio cijeli svemir i ima moć nad njim, onda može uskrisiti mrtve. Uskrsnuvši Isusa iz groba, Bog nas podsjeća na svoju apsolutnu vlast nad životom i smrću.

Drugi razlog zašto je uskrsnuće Isusa Krista važno je taj što dokazuje njegov bezgriješni karakter i božansku prirodu. Uskrsnuće je potvrdilo starozavjetna proročanstva koja su prorekla Isusovu muku i uskrsnuće (vidi Djela 17:2-3).

Isus je potvrdio svoje vlastite tvrdnje da će uskrsnuti trećeg dana. “Ja sam uskrsnuće i život”, rekao je Isus (Ivan 11,25) i time je potvrdio da je izvor obojega. On je život i zato smrt nema moć nad njim.

Za razliku od drugih religija, kršćanstvo ima Utemeljitelja koji nadilazi smrt. Svaku drugu religiju utemeljili su ljudi ili proroci čiji je kraj bio grob. Svaki pravi kršćanin zna da je Bog postao čovjekom, umro za naše grijehe i uskrsnuo treći dan. Grob ga nije mogao zadržati.

Sv. Pavao nas opominje riječima: “Stoga, draga moja braćo i sestre, budite čvrsti! Neka vas ništa ne gane. Uvijek se potpuno predajte djelu Gospodnjem, jer znate da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan” (1. Korinćanima 15,58).

Uskrsnuće je trijumfalna i slavna pobjeda za svakog vjernika. Isus Krist je umro, bio je pokopan i uskrsnuo treći dan.

Isusovo uskrsnuće je toliko važno da bi bez njega kršćanstvo bilo lažno. Sv. Pavao je rekao u 1 Kor. 15:14, “a ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša.”  Poricati Isusovo uskrsnuće znači poricati bit kršćanstva.

Krsćani vjeruju da je Isus uskrsnuo od mrtvih u istom fizičkom tijelu u kojem je umro. Nakon uskrsnuća Isus je mogao jesti (Luka 24,42-43). Pokazivao je ljudima svoje ruke i noge s otiscima čavala na njima (Luka 24,39; Ivan 20,27). I zato nas naša vjera opominje da ne budimo poput Tome, koji je sumnjao u Kristovo uskrsnuće, kad je rekao: “… ako na njegovim rukama ne vidim otisak čavala i ne stavim svoj prst na mjesto čavala i ne stavim svoje ruku u njegov bok, ne ću vjerovati.” (Ivan 20:25). Kasnije se Isus ukazao Tomi i rekao mu: “Pruži prst ovamo i vidi moje ruke; i pruži ovamo svoju ruku, i stavi je u moj bok; i ne budi nevjeran, nego vjeran.” (Ivan 20:27).

Da Isusovo tijelo nije uskrsnulo, ne bi imao noge i ruke s istim rupama od čavala kao na raspeću. Kao dokaz njegova uskrsnuca može nam poslužiti i sljedeći pasus: “Kad pak bijaše večer, onoga dana, prvoga u tjednu, i kad bijahu zatvorena vrata na mjestu gdje bijahu učenici zbog straha od Židova, pristupi Isus, stade usred njih i reče im: “Mir s vama.”  Rekavši to, pokaza im obje ruke i bok. Učenici su se, dakle, obradovali kad su vidjeli Gospodina.” (Ivan 20:19-20).

“A On im reče: Zašto ste uznemireni i zašto se sumnje pojavljuju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge i uvjerite se da sam Ja osobno…, jer duh nema mesa i kostiju kao što vidite da ja imam.” (Luka 24,38-39).

Očito je da je Isus uskrsnuo u istom tijelu u kojem je umro – s istim rupama na rukama i nogama. Vidimo da je Isus objavio da ima meso i kosti. Sastoji li se “duhovno tijelo” od mesa i kostiju?

Prije par godina, tijekom svog izvanrednog govora Urbi et Orbi, papa Franjo iznio je priču o učenicima koji su bili prestrašeni olujom dok su bili na Galilejskom jezeru i usporedio je s našim današnjim strahom, sumnjama i stresovima. Da nas utješi papa Franjo je rekao:

“Oluja razotkriva našu ranjivost i otkriva one lažne i suvišne sigurnosti oko kojih smo izgradili svoje dnevne rasporede, naše projekte, naše navike i prioritete. … Oluja razgolićuje sve naše unaprijed zapakirane ideje i zaborav onoga što hrani duše naših ljudi; svi oni pokušaji koji nas anesteziraju načinima razmišljanja i djelovanja koji nas navodno ‘spašavaju’, ali se umjesto toga pokazuju nesposobnima dovesti nas u dodir s našim korijenima i održati živim sjećanje na one koji su otišli prije nas. Lišavamo se antitijela koja su nam potrebna da se suočimo s nevoljama.”

Dok slavimo ovaj Uskrs u okruženju svoje obitelji, obnovimo vjeru u uskrslog Isusa, jer ćemo u njoj otkriti životnu snagu i početak vlastite duhovne obnove, koja nam je potrebna da budemo pravi kršćani.

Ps. Uredniku, gospodinu D. Bašiću, čitateljima i suradnicima Hrvatskog neba želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

Šime Letina, Hrvatsko nebo