Šiljo: Još jednom o asistiranju Mosta ljevičarskoj falangi i o hrvatskoj budućnosti

Da bi političari kao što su Grbin, Bauk, Bernardić, Komadina, Vidović, Ostojić, Stazić, Tomašević, Benčić, Dolenec, Puljci, Beljak, Mrak-Taritaš, Pusić, Jelić i takvi bili vrijedni, plemeniti i dobri, zar i u to Grmoja i Raspudić doista vjeruju? Ako ne vjeruju, na temelju čega Grmoja može tvrditi da će (svaka) promjena vlasti „biti dobra za Hrvatsku“?! Možda dobra u smislu da se ona riješi arogantne i absolutističke vladavine Plenkovića, njegovih osobnih odabranika, HDZ-a i koalicijskih mu partnera, dobra zato što ne bi više vladao tko sada vlada i kako sada vlada. No tvrditi da će biti dobra unatoč tomu što će na vlast doći spomenuti, znači ’govoriti napamet’ i suprotno egzaktnim iskustvima. Zašto se umjesto govorenja napamet realno u korist ljevičarskih falangista Most ne pozabavi onim što je u njegovoj nadležnosti: jačati desni centar, ignorirati programske nasuprotnike, igrati vlastitu (ne tuđu!) igru i ne kompromitirati svoju stranku asistiranjem jednim negativcima u obračunu s drugim negativcima?

Jučer ujutro u ovoj kolumni objavljen je tekst pod naslovom „Zašto Mostov Raspudić promiče anacionalne (neo)boljševike kao alternativu HDZ-u?!”

Šiljo: Zašto Mostov Raspudić promiče anacionalne (neo)boljševike kao alternativu HDZ-u?!

U njemu se postavlja pitanje zašto „nezavisni mostovac” (?!) Nino Raspudić kada govori o alternativi HDZ-u i lideru odnosno liderima oporbe spominje i time promiče samo stranke tzv. ljevice (SDP, Socijaldemokrate, Možemo!) rame uz rame s Mostom kao onu frontašku snagu koja bi mogla ili trebala smijeniti i zamijeniti sada vladajući Plenkovićev HDZ. Od njega naime, a i od članova i ovlaštenih predstavnika Mosta očekivalo bi se da promiču i nastoje okupiti stranke, snage, političare, stručnjake, aktiviste, intelektualce, udruge koje su programski najbliže poziciji desnog centra, koju inače javno ispovijeda Most. No Raspudić to ne čini. I ne samo to. On u opširno citiranim izjavama danima za N1 ne postavlja nikakvu distancu, ne izriče nikakvu kritiku prema strankama tzv. ljevice, čije je eksponente ovaj kolumnist označio kao „anacionalne (neo)boljševike”.

Što jest, a što nije razumljivo

U toj kolumni prozvani su poimence ljudi iz Mosta te je zatraženo da se očituju o toj teškoj političkoj i logičkoj anomaliji.

Razumljivo je da žele oboriti HDZ, s kojim su dva puta u vlasti ’tikve sadili’ i oba se puta na ružan način s njime razišli. Što je prvi put za posljedicu imalo pad njihove zajedničke vlade, a drugi put to da se vlada uspjela održati, ali da je Plenković umjesto izbačenog Mosta, za jednu ruku u Saboru više od svih ostalih, morao ili htio, u svakom slučaju: uspio, uključiti u vlast i vladu HNS i tri predstavnika srbskih i pet predstavnika ostalih ’manjinaca’.

Razumljivo je da Mostu toliko toga kod vladajućih smeta i da je s pravom ogorčen na ružne afere i čitav sustav i način vladavine Andreja pl. Plenkovića, nesuđenoga feudalnog velikaša i velmože nesuđene plemenite krvi.

No nije razumljivo da umjesto traženja doista hrvatske, narodnjačke, domoljubne, desne, tradicionalističke, suverenističke alternative takvu HDZ-u, u skladu s programskim postavkama kakve Most inače propagira, Raspudić uz možda tiho odobravanje službenoga Mosta jedinu alternativu traži u kombinaciji Mosta s anacionalnim, lijevim, liberalističkim, globalističkim, neojugoslavenskim … za sada doduše formalno i stvarno podosta raspršenim jatom. Raspršenim organizacijski, ali ne ideološki, ne po svjetonazoru, ne po političkoj filozofiji, ne po vazda istim recidivima neojugoslavenstva, neoboljševizma, filosrbstva, antikatolištva, dženderizma, dekadencije i svega ostaloga što bi valjda za Most imalo biti vrlo, vrlo zazorno i vrlo, vrlo neprihvatljivo.

Drugim riječima, a na temelju preciznog citiranja najnovijih Raspudićevih javnih izjava, problem je zaoštren ovako: Je li mostovcima rušenje HDZ-a toliko velik i važan cilj da za ostvarenje tog cilja sva sredstva smatraju legitimnima i dopuštenima, po metodi čisto makijavelističkoj, i da im uopće nije problem kakva će se to vlast pod vodstvom spomenutih nakon očekivanog pada HDZ-a formirati, kako će vladati ni koliko će novog zla hrvatskom narodu eventualno opet nanijeti.

’Crveni vragovi’ ili ’bijeli i dobri anđeli’?

Tu kolumnu Šilje, tog lika „otprije poznatog policiji”, nijedan proturežimski, prorežimski ni neovisni (ako takvih ima) medij nije prenio, nije ništa iz nje citirao, nije se na nju referirao, nije ju ni spomenuo, a nije ni prihvatio ili poveo raspravu o toj za neposrednu budućnost Hrvatske iznimno važnoj temi.

To isto vrijedi i za političare, prozvane i neprozvane, pozvane i nepozvane. A neki od njih prozvani su i pozvani poimence da se očituju i, ovaj put, unaprijed hrvatskom narodu izlože svoj politički program, ciljeve i metode, da kažu jasno i glasno vide li kao parlamentarna stranka, treća ili četvrta po rejtingu u dosadašnjih anketama, ikakav problem u dovođenju tzv. ljevice  na vlast. Da objasne zašto se ovaj put isplati ’s đavlom tikve saditi’, ako takve zaista smatraju ’crvenim vragom’. Ili da kažu kako na ljevici nisu nikakvi ’crveni vragovi’, nego valjda ’bijeli i dobri anđeli’.

Poruka, dakle, koja je iz ove kolumne odaslana imenovanima glasila je:

„I Raspudić i Petrov i Grmoja i Bulj i svi ostali morali bi hrvatskom narodu, umjesto neprestanog ’siktanja’ na Plenkovića, dati objašnjenja koga to žele dovesti na vlast nakon HDZ-a. Ona su dosad izostala. Pozvani su ovaj put ispostaviti račun unaprijed. A ne ’tući se po glavi’ kada se pokaže da je sva vlast opet otišla u krive ruke!”

Kako se na Šilju, ne spominjući ga, referirao Nikola Grmoja

Možda je još prerano za zaključivanje, možda će se Most i službeno o svemu skupa oglasiti. To bi nalagao temeljni politički bonton, da sada ovdje ne ’dramatiziramo’ s podsjećanjem na odgovornost i Mosta i svih drugih za budućnost hrvatskog naroda i njegove u stoljetnim borbama i s toliko prolivene nevine krvi tako teško izborene vlastite države. No jedan iskaz koji je dao Nikola Grmoja, višegodišnja perjanica Mosta i nedvojbeni ’doglavnik’ predsjednika te stranke, doktora medicine Bože Petrova, izjava dana danas, u četvrtak, 30. ožujka, ne može se ne razumjeti kao svjesna i promišljena reakcija na Šiljinu kolumnu i na u njoj odaslane, neugodne upite. Riječ je o onomu što je Grmoja kazao danas u Hrvatskom saboru. Po izvješću portala Direktno.hr, koji se oslonio na Hinino izvješće, njegova izjava glasila je ovako:

“S više opreza, silazak HDZ-a s vlasti, priželjkuje i Nikola Grmoja (Most). Zabrinut sam za budućnost ove zemlje, ako na idućim izborima ponovno pobjedi HDZ”, kaže Mostov zastupnik, no dodaje kako nije vrijeme za trijumfalizam, ni za nekakvo ruganje.

“Ja tu mogućnost ne isključujem, ne znam koliko su realne ankete i ako vi prekrojite izborne jedinice, pitanje je što će biti”, rekao je Grmoja HDZ-ovim zastupnicima.

Ustvrdio  je kako ni za HDZ, ni za Hrvatsku, nije dobro toliko vlasti koliko sada imaju i koliko su dugo na vlasti. “To korumpira samo po sebi, a apsolutna vlast korumpira najviše”, rekao je Grmoja, te pozvao građane da se na idućim izborima odluče za promjenu, rekavši – “ona će biti dobra za Hrvatsku”.

Komentirao je i odluku Optužnog vijeća zagrebačkog Županijskog suda po kojoj je financijsko vještačenje na kojem se temelji optužnica u slučaju “veliki Agrokor”, nezakonit dokaz. “Sada je samo pitanje je li DORH samo nesposoban ili je, što stalno tvrdimo, u potpunosti pod kontrolom premijera i ove Vlade”, kazao je Mostov Grmoja, podsjetivši kako su ljudi koji su bili uključeni u taj slučaj, sada u Uredu europskog javnog tužitelja.

Pitanje je jesu li oni tamo kompetentni, isti kadrovi koji su se pokazali nesposobni u DORH-u, otišli su u taj Ured, dodao je Grmoja.

Promjena vlasti „bit će dobra za Hrvatsku“!?

Takvom izjavom Grmoja je zapravo priznao da i on i Petrov i Most posve i dokraja stoje iza onoga što je prije nekoliko dana izrekao „nezavisni“ zastupnik Nino Raspudić, koji nastupa kao neformalni „trbuhozborac“ Mosta.

Uopće nije problematično to što Grmoja misli i to što politički zastupa i hoće; svatko u demokraciji slobodno izražava što misli i bori se za ono što politički hoće. Njegove ocjene o HDZ-u i njegovoj vladavini, i o njegovu sve većem bahaćenju i kvarenju što su njegove gornje strukture duže na vlasti ionako već i vrapčići pjevaju, dok mudre sove šute, ali kolutajući očima. No ima jedan temeljni problem – ako ćemo o temeljnoj nacionalnoj politici i hrvatskoj budućnosti razmišljati i razgovarati ozbiljno, a nadasve u skladu sa zakonima temeljne logike, tada imamo problem. Taj problem vidljiv je u ovoj tvrdnji: Promjena vlasti „bit će dobra za Hrvatsku“.

Je li promjena vlasti 1. prosinca 1918. bila dobra za Hrvatsku. – Nije! Je li promjena vlasti 8. svibnja 1945. bila dobra za Hrvatsku? – Nije! Je li promjena vlasti godine 2000. bila dobra za Hrvatsku? – Nije! Je li promjena vlasti u gradu Zagrebu 2021. bila dobra za Zagreb? – Nije! Ne mora svaka promjena, pa tako ni promjena vlasti, biti po sebi dobra. To je temeljno ljudsko iskustvo; kod nekih nakon što se ožene, kod drugih nakon što se razvedu, a kod sviju u onom času u kojem se ’razvedu’ od vlastita života.

Vjerovanje da je svaka promjena nužno po sebi nešto dobro, ono je ili naivno ili se ispovijedanjem takva vjerovanja skriva nešto od javnosti, neka tajna namjera ili neka viša sila.

To ga obvezuje i na odgovornost prema hrvatskoj domovini i državi!

Razumljivo je da Most više ni u kojoj zamislivoj kombinaciji ne može biti koalicijskim partnerom HDZ-a, nakon već dvaju neslavnih ’razvoda’. Utoliko Most svoj interes ponovnog ulaska u vlast ili zadobivanja određene važnosti uz vlast može vidjeti i tražiti samo na polu koji je suprotan HDZ-u. I to je razumljivo. No nije ni opravdano ni moralno dopustivo brkati svoj partikularni stranački ili tajni interesom s brigom za opće dobro. To naime nije odgovorno prema biračima, ni prema narodu, na koji se Most i drugi pozivaju, ni prema „ovoj zemlji“, kako se u citiranoj izjavi, možda nehotice neprikladno, izrazio Grmoja, ponavljajući svojedobnu Račanovu formulaciji o „ovoj zemlji“, kako ju ne bi nazvao njezinim imenom. Grmoja se ipak u nastavku svog izlaganja ispravio i imenovao ju. Dakle, svjestan je – za razliku od pobratimske mu ljevice – i Hrvatske. Ali to ga obvezuje i na odgovornost prema hrvatskoj domovini i državi.

Velika većina Hrvata  zacijelo je svjesna i suglasna bilo s tzv. lijevom, bilo s tzv. desnom opozicijom da bi i HDZ i njegovi najproblematičniji dužnosnici u izvršnoj vlasti morali snositi odgovornost za ono loše što su činili ili za ono što su svjesno propuštali činiti, a što se nikako ne može opravdati po mjerilima ni ustava i zakona, ni domoljublja, ni etike i morala, ni općega dobra, a ni po mjerilima elementarne korektnosti, čestitosti i ljudskosti. Možda doista dolazi trenutak u kojem će HDZ, čemu se u istom prikazu zdušno unaprijed veseli Splićanka Marijana Puljak, biti gurnut na rub hrvatske politike, iako Grmoja, sa spomenutim i nespomenutim razlozima, nije ni u to posve siguran. No bilo kako bilo, Hrvati bi napokon trebali dosegnuti onaj stupanj temeljne političke zrelosti na kojem bi, na temelju svih dosadašnjih iskustava i uvida, morali u svijest upiti i primijeniti temeljnu logičku istinu. A ona glasi: Ako se s prijestolja smakne nevrijedan, neplemenit ili ne-dobar kralj, ništa unaprijed ne jamči da će onaj koji bude ustoličen umjesto njega biti vrijedan, plemenit i dobar.

Zašto rade u korist ljevičarskih falangista, a ne jačaju desni centar?

Da bi političari kao što su Grbin, Bauk, Bernardić, Komadina, Vidović, Ostojić, Stazić, Tomašević, Benčić, Dolenec, Puljci, Beljak, Mrak-Taritaš, Pusić, Jelić i takvi bili vrijedni, plemeniti i dobri, zar i u to Grmoja i Raspudić doista vjeruju? Ako ne vjeruju, na temelju čega Grmoja može tvrditi da će (svaka) promjena vlasti „biti dobra za Hrvatsku“?! Možda dobra u smislu da se ona riješi arogantne i absolutističke vladavine Plenkovića, njegovih osobnih odabranika, HDZ-a i koalicijskih mu partnera, dobra zato što ne bi više vladao tko sada vlada i kako sada vlada. No tvrditi da će biti dobra unatoč tomu što će na vlast doći spomenuti, znači ’govoriti napamet’ i suprotno egzaktnim iskustvima. Zašto se umjesto govorenja napamet realno u korist ljevičarskih falangista Most ne pozabavi onim što je u njegovoj nadležnosti: jačati desni centar, ignorirati programske nasuprotnike, igrati vlastitu (ne tuđu!) igru i ne kompromitirati svoju stranku asistiranjem jednim negativcima u obračunu s drugim negativcima?

Povezano:

Poticajna skupina za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“ (PHB): PROGLAS HRVATSKOMU NARODU

Šiljo, Hrvatsko nebo