Nataša Božinović: Moja domovina i njeni aktivisti

U mojoj domovini koja se zove Hrvatska  ne postoji nikakav politički hrvatski aktivizam. Postoje razni aktivisti i aktivizmi, ali oni su većinom antihrvatski, a oni koji nisu anti, nisu nimalo pro. Nego eto tako furaju neki ideološki stav kojega kolokvijalno nazivaju desničarskim i brkaju  s domoljubnim. I sve je dobro dok se drugi koji nemaju afiniteta za takvu vrstu desnog aktivizma ne prozovu u najmanju ruku slabim domoljubima, ali većinom izdajicama.  

U jednom trenutku je antivakserstvo bilo do te mjere izjednačeno s domoljubljem da bi  Miletić u nedostatku Mostovog kadra koji može odgovorno izdržati na vlasti dulje od tri mjeseca, najvjerojatnije postavio tenisača Đokovića za premijera. Blagodat bi osjetile poznate  ispičuture. Dražina rakija tekla bi u potocima.

Danas su aktualni desni aktivisti, molitelji po trgovima. Tradicionalno zvani muškarcima. Da pojasnim, definitivno se radi o dijelu populacije koja ne može, ali ni ne želi menstruirati.  Era je električnih vozila, pa se tradicionalne vrijednosti moraju prevesti u skladu s tehnološko sociološkim napretkom društva. Tomu nisu odoljeli ni sami molitelji. Bez da su  prethodno danima smrzavajući se čekali mamuta  na nekom grebenu da bi im obitelj imala što za jesti,  presumiram;   većina je  na trgove došla raznim tehnološkim dosezima iskočivši  iz svojih toplih domova prepunih odrezaka mesa porijeklom iz EU koje je u trgovačke lance pustilo nadležno ministarstvo RH. Iz istih domova, presumiram,  prepunih  zaslona u svim dijagonalama, molitelji su sukladno modernom stilu života,  popustili i modernim zahtjevima, a koje su potom artikulirali molitvom na trgovima. A to su: moć bez odgovornosti, pozicija bez rada. A o čemu najviše svjedoči rečenica: muškarac  mora biti autoritet obitelji. Dakle, taj mu autoritet treba pasti s neba bez da ga zasluži. Da su rekli da treba biti zaštitnik obitelji, nekako bih se i složila, ali riječ zaštita sugerira nekakav rad, a to im kao ni  njihovim antipodima, progresivnim aktivistima, po načelima komoditeta i hedonizma anti tradicionalnog potrošačkog društva, ne pada na pamet.  Pada im na pamet neandertalska pomama za ogoljenim ženskim tijelom. Kad vide seksualni objekt, treba ga zaskočiti jer u tome trenutku  ne postoji njegovo, a kamoli njeno misaono NE. Postoji samo njegov životinjski nagon za užitkom.  Oni  ga ne mogu spriječiti misaonim operacijama, nego to može i mora spriječiti samo žena koja se treba zamotati od glave do pete. Po svemu sudeći radi se o ljudima na niskom stupnju evolucije, a o čemu i sami svjedoče. Njihovim ponašanjem gospodari nagon. I da dodam, opet je nešto što treba rezultirati postavljenim ciljem, čednost u ovome slučaju, na ženi da odradi.

Naravno, u duhu demokracije, neka se ljudi mole i neka žene, muškarci i ostale zamjenice,  šetaju i pokazuju svoje tijelo do mjere koju žele,  a da nije remećenje javnoga reda i mira. Neka isto tako paradiraju LGBT udruge, transići, feministkinje,  diljem trgova i gradova. Neka se slobodno demokratskim alatima svi  progresivci bore za ekstra prava koja nisu u skladu s humanističkim civilizacijskim  dosezima, a na humanističkim i kršćanskim dosezima u kontekstu političkoga sustava, ostaje koliko će ta nehumana ekstra prava zavladati državom i svijetom. Ako je suditi po evolucijskom dosegu i inteligenciji antipod aktivista- molitelja, a koji priželjkuju  moć i poziciju bez rada i odgovornosti, jako brzo.  Ono što želim istaknuti je da Hrvatska nema nikakve koristi od takvih molitelja( kao ni od antivaksera) i da stavljajući ih u kontekst desnoga aktivizma, a koji mnogi povezuju s domoljubljem i katoličkom crkvom,  ima više  štete nego koristi.

Ono što još više vara domoljube je još eksplicitniji domoljubni aktivizam, a koji se zasniva na promociji  isključivo jedne domoljubne opcije, a koji, kad izbori dođu i prođu završi koristoljubljem. Nastavi se prodavanjem domoljublja. Doduše, rijetki se okoriste, većina su korisne budale.  Tako je  populizam proždro i poharao  Most i Selak- Raspudiće, a  Škorizam zavarao mnoge od ikona desnice. Od Ljubića do Bujanca . Jedni su shvatili ranije, drugi kasnije ili još nisu, ali nama običnim ljudima dođe na isto. Jedan  kreira istinu ratujući s drugim, zamjerajući mu stil, a onda ko ljubav na selu, ili na farmi, životinjskoj možda, raspisuje se natječaj za redikula godine. Uvjeti natječaja su između ostaloga vrlo ekstenzivni. Između ostaloga dovoljno je sličiti Gargamelu!!??

Moj prirodni idealizam i optimizam i dalje me drži u vjeri da negdje u pozadini tinja  u nama svima  duhovna snaga koja drži Hrvatsku živom. Neka vrsta  objedinjene misli da je Hrvatska  iznad svega, a posebno  iznad osobnih obračuna.  No sve je više upitnika, a sve manje odgovora. A opet,  tko sam ja da ocjenjujem komu je Hrvatska iznad svega, tko je i koliki  Hrvat, a tko  redikul. Od svih se može nešto pozitivno naučiti,  a što je u konačnici korist za Hrvatsku.

Udžbenički aktivizam

U jednome svome tekstu sam pisala o udžbeniku povijesti za osmi razred Klio 8, a koji je više antihrvatski negoli hrvatski. Mogu konstatirati da i nakon odlične Dujmovićeve Povijesne istine s Josipom Jurčevićem gostom, a koja se bavi istom temom samo drugim udžbenikom, stanje će ostati isto. Jer, svi više-manje  imamo djecu i mogli smo pomalo zaviriti, većina nas i desetljeća prije, od 2000 ite, u te antihrvatske aktivističke udžbenike. Ali nismo. A ako i jesmo ništa nismo konkretno izvojevali. Samo smo konstatirali. Zapravo, zadovoljavamo se time da svakih nekoliko godina  otkrivamo toplu vodu s antihrvatskim udžbenicima.  Utješit ćemo se kao poslije nekog pogreba i reći: Život ide dalje. Jer stvarno, Hrvatska je u tim udžbenicima pokojnik.

Zašto se nešto što je opasno po život nacije,  samo konstatira i ne mijenja? Zato što nema istinskog domoljubnog aktivizma. Odavno Klio 8 i mnogi drugi, Snježana Koren, sjećam se, revitalizira četnike „antifašiste“, briše značaj Tuđmana, plače nad Olujom , pobjeglim Srbima i obitelji Zec, i opet više od dva desetljeća odjekuje hrvatska šutnja. Kako ni umotvorine Klia 8, tako ni  udžbenik: Zašto je povijest važna 4, a koji u Povijesnim  istinama analizira povjesničar Josip  Jurčević, nisu novotarije. Istom se demagogijom žari i pali još od Račana u razno raznim kontekstima samo se domoljubna javnost obavijesti tu i tamo u alternativnim medijima. Utiho,  u niskokaloričnim dozama. Ništa alarmantno. Čujem da su mnogi tek danas uznemireni šaptom spomenute emisije. Očekujem da će proći još dvadesetak godina da to bude tema u Otvoreno, a još dvadeset da se zbog toga izađe na ulice. Te još 20 da se izmijene udžbenici. Nikad nije kasno kad se ljubi strasno!

Za one koji nisu gledali uglednog povjesničara, Dujmovićeva gosta : Od pet stranica udžbenika Zašto je povijest važna 4, pod naslovnom cjelinom Nastanak Hrvatske, četiri se bave Antom Markovićem i Milkom Planinc. Ni riječi o Tuđmanu. Samo kad je privatizacija u pitanju i to u kontekstu: da nije bilo HDZa  Marković bi osigurao raj na zemlji. Nadalje,  Vladimir Bakarić i Tito veličine su hrvatske samostalnosti uz već spomenute. Upitah svoju punoljetnu djecu jesu li čuli za te veličine koje su stvarale Hrvatsku po tom udžbeniku. Vele nisu. Velim im da ono što znaju u obitelji o veličini Tuđmana i Oluje,  prenose s koljena na koljeno da se ne zaboravi. Vele da hoće.  Uračunavam to u svoj skromni prinos hrvatskom šaptu bez da si umišljam da sam šaptačica domovini.

Slabo upućena u srednjovjekovnu povijest samo naslućujem da se tu odigravaju još i gore stvari, a za koje nitko ne mari.  Hrvatsko-ugarska personalna unija koja se navodi u Ustavu, u TV kalendaru po izobličenoj antihrvatskoj aktivističkoj špranci, više ne postoji. Odnosno, samo je mađarsko plemstvo i kraljevstvo u pitanju. Hrvatska politika je kod obrazovanja nacije glede srednjevjekovne povijesti, a i šire,  vrlo oprezna. Postavlja upitnike. Traži dokaze. Kakvi kameni zapisi???  Video tonski ne bi bili dovoljni da se netko drzne veličati hrvatske srednjevjekovne granice i njihove vladare. Upitno je ne samo hrvatsko ime, nego i čiji su ti naši plemići, i svi vladari. Hrvatsko ugarsko kraljevstvo postaje samo ugarsko dok s druge strane  feudi postaju pravim pravcatim kraljevstvima, a vazali pravim pravcatim kraljevima.

Primjerice, nastanak bosanske srednjovjekovne države i porijeklo bosanskih vladara nije nešto što zamara bošnjačku  politiku kod kreiranja velikobošnjačkoga nacionalizma.   U nekom trenutku imaju kartu srednjovjekovne BiH sa Splitom i Trogirom, imaju Komšića i ne trebaju im silni upitnici. Ne zamara ih je l koga vrijeđaju, je l koju naciju diskriminiraju…  Dok mi gubimo ime u raznim predodžbama, te smo sve samo nismo Hrvati, Bošnjaci su oduvijek bili Bošnjaci. Potpuno su na ti s hrvatskom i kršćanskom poviješću. Samo je nazivaju bošnjačkom.

Jedino što kod Hrvata sigurno i dokazano postoji  je rasistička i genocidna NDH i rasistički i genocidni Hrvati.   Toliko je dokazljiv i  živ  hrvatski rasizam da ga možeš opipati i oćutjeti u,  ne samo hrvatskim udžbenicima  i na HTVeovim emisijama, nego čak i na stranim TV History channelima.  Svi zborno aktivistički ponavljaju onaj neoborivi citat iz drevna i prastara srpskog izvora: Hrvatski nacizam bješe gori i od Hitlerova.  Čujem tako; malo TV kalendar, malo zavirim u udžbenike, pa malo History  Channel,  i nažalost da nema onoga s koljena na koljeno, zaista se može izvesti  zaključak  oblikovan u retoričko pitanje modernog Europejca, da parafraziram švedsku ministricu kulture koju citira Douglas Murray u  Čudna smrt Europe, a koja se pita: Što je to uopće švedska kultura?:  –   Što je to uopće hrvatska kultura, hrvatska država? Postojimo li mi uopće? Posebno kad nas nije ni bilo?!

Uz sve nedaće globalnih ideologija,  treba reći da kod nas i glupost Hrvata, prvenstveno jugoslavenskih nacista, odigrava specifičnu ulogu; pomaže razviti takav inferioran stav o nama samima. Ako nismo postojali tada, idemo progresivnije: ne moramo postojati ni sada.  Ako s jedne strane  uopće nemate domoljubnoga aktivizma, odnosno još gore, istim se naziva: antivakserstvo,  brijanje za jednu intelektualno skromnu opciju, brijanje za treći Rim, za  ženu zakopčanu do grla;  a s druge strane imamo ovaj uhodani, pametniji trenutno, dugotrajno idiotski, već debelo institucionaliziran, od obrazovanja do zabave; antihrvatski aktivizam,  onda smo stvarno u ……. do grla! Pomoz Bog i Hrvati(kakvi bili)!

Nataša Božinović/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo