Nenad Piskač: Tko na idućim državnim izborima treba pobijediti?
Vrijeme:4 min, 40 sec
Dolaze li nam u Hrvatskoj izbori ili ne dolaze, nije nikakvo pitanje. Da ne dolaze ne bi se Plenković ponašao kao Djed Mraz s torbom punom darova. Njegove fore i ispraznice mogu popušiti samo ovisnici o pušenju, a bez dovoljno love da mogu kupiti kutiju cigareta. To, da predsjednik vlade, kojemu režimske krumpirove zlatice i mušice godinama tepaju – „premijer“, na sjednici vlade diktira cijene ulja i carskoga mesa, to je presedan u svjetskim razmjerima, osim u komunističkim lagerima.
Takve pišurije koje on izvodi nije radio nijedan predsjednik Vlade Republike Hrvatske, uključujući čak i božemesačuvaj Milanovića i prije njega Račana, premda je Račanov ministar za gubljenje vremena, drug prof. Crkvenac, donio propise o tome koliko Hrvat može uvesti npr. ulja, kad se iz inozemstva vrati u Hrvatsku (o tome sam svojedobno pisao, čini se, uzalud), čime je nastavio Stabilizacijski program Milke (Malada) Planinc (navodne pacijentice budućeg ministra vanjskih poslova M. Granića), predsjednice Saveznoga izvršnoga vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Plenković, ideološki baštinik SFRJ/SKH i njihova režima, to radi obrnutim, ireverzibilnim, putom. Priča je ista, samo je tema (carsko meso) drukčija. Ista je to škola od Planinčeve, preko Crkvenca do Plenkovića, drugovi i drugarice, lažna gospodo od Sanadera naovamo i lažne gospođe od Planinčeve preko Kosorove do današnjih i bivših ministrica i državnih tajnica, uključujući i bivšu ministricu Žalac i nekoliko aktualnih omladinki, ista!
Izbora nema, birajte Poredak ili odlazak
I tak, dolaze izbori. Pitam se, naime, kaj, tko bi trebao pobijediti na tim izborima kako bi bila zadovoljena volja i težnja većine hrvatskoga naroda, da ne velim hrvatskih državljana. Mislim si, mislim, kako bi budući izborni pobjednik, ako nije lažnjak, ipak trebao reći hrvatskome narodu što hoće i nudi, što može, s kojim ljudstvom i infrastrukturom nešto može ako može.
Poštovani čitatelji u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i našem dičnom izvandomovinstvu budite uvjereni da Vam odgovore na ta pitanja ne će nitko ponuditi i da ćete opet na idućim izborima pogriješiti, kao i u proteklih dvadeset i tri godine. Vjerujte mi to što biste Vi htjeli, ne će Vam reći ni nekad „stožerna hrvatska stranka“ (detuđmanizirani, dekroatizirani hdz), ni slijednica Saveza komunista Jugoslavije (sdp/skh), ni stranka agresora sada u koaliciji s nepopravljivo zabludjelom „središnjom nacionalnom strankom“ (sdss), ni Savkin HNS, ni Budišin HSLS, ni Možemo koji ništa ne može i ne zna, ni bračni parovi u Hrvatskom (državnom) saboru, ni lokalna ekipa iz Metkovića, ni Škorina estradna publika, ni braniteljski kruhoborci, ni razno razni zekoslavi očiju željnih bilo kakve napojnice i novoga mandata, ni galamdžije, ni šutljivci, ni „generali HOS-a“, ni ovi ni oni koje imate prigodu svaki dan gledati, neke dozirano, neke prenapadno, na Vašim dalekovidnicama s nacionalnom koncesijom. K tomu, što više pratite, da prostite, „analitičare“ – to ćete više biti u zabludi i koprcati se u zamki. I, na kraju balade, da ne velim cirkusa Duboke Države izvolite izabrati već izabrane samo pod drugim imenima. Birat ćete poredak, jer drugog izbora nemate, premda biste ga mogli imati, da ga hoćete. Službena alternativa poretku je odlazak. Otud, naime, kaj, pola milijuna manje Hrvata u proteklih deset godina.
Ne bih o tome pisao da me ne zanima odgovor na pitanje – tko na (državnim) izborima treba pobijediti. Pa, zna se! Ona politička snaga koja obeća izlazak iz Istambulskog režima i marakeškog kompakta, koja će imati predsjednika vlade koji ne će glumiti Djeda Mraza carskog mesa i Junkersova debelo-uštipnog mesa predsjednika Vlade Republike Hrvatske, ona koja će vratiti hrvatsku kunu, ona koja će kazneno goniti: a) sve koji su uništavali Hrvatsku u ime „pandemije“, b) one koji su i ustali i ostali protiv ustavnopravnog položaja Republike Hrvatske, c) one koji u svojim rukama iz debele sjene drže snagu i moć Duboke države, koja je od svih država EU najdublja i najopakija baš u RH, d) one koji su svojim politikama uzrokovali pražnjenje hrvatskih prostora u Slavoniji, Lici, Banovini, e) one koji su tri godine uspješno blokirali obnovu potresom porušenih područja od Zagreba do Petrinje. One koji su svojim politikama pridonijeli demografskom slomu hrvatskoga naroda u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Izvorišne osnove Duboke Države
I naravno, pitamo se, imali takve organizirane političke snage za iduće izbore koja jamči promjenu iz kloake na svjetlo dana. Nema! Zašto je nema i kako se moglo dogoditi da jedan populistički aparatčik, Plenković – nego tko, vrtni patuljak razine Račana (u političkom smislu), zauzme devedeset i kusur posto političkoga i svakog drugog javnog prostora? Zato jer nemamo dovoljno politički pametnih, čestitih i poštenih ljudi u javnom, stranačkom, kulturalnom i vjerskom prostoru, ali imamo previše političkih uhljeba, obrtnika, opegeova, obiteljskih obrta i drugih oblika političkih i parapolitičkih trgovačkih društava. Mi, ruku na srce, danas nemamo ni moralni korektiv, nekad je to bila Katolička crkva, koji bi mogao iz drugoga plana usmjeravati pozitivne društvene tijekove i ukazivati na negativne.
Stado bez pastira nije stado, već krdo. Država ispražnjenih vrjednota nije država, već banda, kako je to dalekovidno primijetio dobri stari Aristotel. No, ipak, moram (sam sebi) odgovoriti na početno pitanje – tko treba pobijediti na idućim izborima. Znam tko, ona politička snaga koje trenutno nema, a ima potencijalno najviše birača. I nitko drugi. Govorim, dakako, sa stajališta općega dobra, a ne osnovnih postulata Duboke Države (u se, na se i poda se).
Da bi se probudilo stado bez pastira i država ispražnjenih vrjednota, potrebno je ponajprije na osobnoj razini većine hrvatskih državljana izaći iz te „svakidašnje glupe perspektive“ (A. G. Matoš) što nam ju namriješe gipsani vrtni patuljci zalutali ili nametnuti hrvatskoj politici, državi i narodu. Oni su krajnji iscjedak „izvorišnih osnova“ (V. Šeks) Duboke Države, koja je u konačnici sama sebi svrha i smisao
Nenad Piskač, Hrvatsko nebo
