Hoće li pedofilija uskoro i u Hrvatskoj „prestati“ biti bolest?

Na progresivnome Zapadu pali su svi društveni tabui – a bez tabua niti jedna civilizacija ne može dugoročno funkcionirati – osim pedofilije. No i na ovome području progres širi svoje grane pa se tako pedofile sve više u službenoj literaturi eufemistički naziva osobama koje privlače maloljetnici.

U hiper-progresivnoj Nizozemskoj na službenoj web stranici Mladih demokrata, koji predstavljaju krilo Nizozemske demokratske stranke, objavljena je izjava kojom se podupire proizvodnja „virtualne dječje pornografije”, ali poučavanje u školama o pedofiliji kao obliku seksualnost. Na prošlogodišnjoj skupštini Mladih demokrata pedofilija je istaknuta kao „seksualna orijentacija s kojom se čovjek rađa“.

O pedofiliji bi valjalo poučavati u školama zato da bi se djeci dao „uvid u stigmatizirani identitet“. Mnogi pedofili, naime, razmišljaju o samoubojstvu jer – kažu Mladi demokrati – pedofilija nije poštovan identitet.

Na istoj web stranici Mladih demokrata nalazi se izjava koja implicira da se i djeca i tinejdžeri mogu „identificirati” kao pedofili, a organizacija tvrdi da „nedostatak zajedničkog grupnog identiteta još više pogađa adolescente“.

U izjavi zaključuju kako je „izrada, posjedovanje, gledanje i distribucija virtualne dječje pornografije prekršaj“, ali daju potporu postojanju „virtualne dječje pornografije“, tvrdeći da bi „gledanje virtualne dječje pornografije moglo pomoći pedofilima da upoznaju svoje emocije bez ozljeđivanja drugih ljudi”.

Normalnim ljudima navedeno zvučni bolesno, no u novoj normalnosti treba biti na sve spreman. A novo normalno dolazi i u Hrvatsku. Pedofilija je u Hrvatskoj zakonski svrstana u kategoriju kroničnih psihijatrijskih bolesti za čije se cjelokupno liječenje zdravstvene usluge plaćaju iz državnog proračuna. Ne i zadugo.

Uskoro i u Hrvatskoj

Naime, je li nešto službeno bolest ili nije definirano je u dokumentu Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB) koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija. Ta se klasifikacija mijenjala tijekom desetljeća, a u svijetu je, kao što stoji u analizi portala Narod, trenutačno aktualna najnovija verzija MKB 11. U Hrvatskoj je na snazi službeno i dalje deseta verzija, no uskoro ćemo i mi prijeći na najnoviju. U novoj klasifikaciji pedofilija je izbačena iz poremećaja, osim ako osoba ne djeluje po svojim sklonostima, a i mnogi drugi seksualni poremećaji premješteni su iz kategorije poremećaja u kategoriju stanja.

Iz sektora „poremećaji” izbačen je čitav niz parafiličnih poremećaja koji su kao takvi postojali u staroj verziji klasifikacije (MKB10).U parafilične poremećaje spadaju ekshibicionistički, voajeristički, pedofilični, froteristički poremećaji, poremećaj seksualnog sadizma, seksualni mazohizam i transvestitski poremećaj…. Oni se prema novoj klasifikaciji smatraju poremećajima tek ako osoba koja pati od njih tako i djeluje. Dakle, ako netko razmišlja o seksualnom odnosu s djetetom, to nije poremećaj, poremećaj je tek ako to pokuša ostvariti. A ako nije poremećaj, onda ga – jasno – ne treba ni liječiti.

Stara narodna izreka kaže da pas ne laje zbog sela, nego zbog sebe. Poznato je da su istaknuti pripadnici mnogih političkih, medijskih i financijskih elita ne samo osobe pedofilskih sklonosti, nego i praktični pedofili. Zapad je prepun pedofilskih skandala toga tipa. Pred koji godinu New York Post je objavio fotografije iz raskošne vile na Karibima u kojoj je Jeffrey Epstein, u vrijeme Clintona čest gost Bijele kuće, milijarder i pedofil koji se ubio u zatvoru (ili su ga ubili oni koje je mogao prokazati?), održavao orgije s mladim djevojkama.

Bolesni mozgovi na pozicijama moći žele olakšati oskvrnjivanje djece i zadovoljavanje svojih bolesnih seksualnosti. Promjenu zakonske regulative treba zato promatrati u tome kontekstu. Genderizam je tek prva postaja, a krajnji je cilj dekriminalizacija pedofilije.

Dobro došli u progresivni novi svijet i novo normalno.

Davor Dijanović, Hrvatski tjednik, Hrvatsko nebo