IZ STRANIH MEDIJA/Die Welt: Kraj kršćana u islamskom svijetu

Vrijeme:5 min, 33 sec

 

U svim područjima života kršćani su u praktički svim islamskim državama diskriminirani i marginalizirani, izloženi maltretiranju i ograničenju prava. U područjima koja su bila pod kontrolom IS-a postojalo je ropstvo (koje je čak i u zaostaloj Saudijskoj Arabiji službeno ukinuto 1963.), čijom su žrtvom bili posebno kršćani, ali i jezidi. U većini islamskih zemalja također nema slobode vjere, a nemoguće je prijeći s islama na kršćanstvo, piše Alfred Schlicht u njemačkom dnevniku Die Welt od 7. ožujka. Donosimo prijevod cijeloga članka.

Diskriminacija i progon – to je ono što kršćanima prijeti u mnogim muslimanskim zemljama. Njihove zajednice tamo često postoje duže od islama. Činjenica da su sada mise prvi put dopuštene u posebno strogoj zemlji tek je nešto više od tračka nade. Na proslavi pravoslavnog Božića u siječnju 2023. dogodio se događaj za pamćenje u Saudijskoj Arabiji – uglavnom nezamijećen u svijetu: u strogo muslimanskoj konzervativnoj kraljevini, koja je stalno izložena kritikama zbog iznimne vjerske rigidnosti, kršćanska bogoslužja održavana su uz službeno odobrenje na raznim mjestima.

Kršćani u Saudijskoj Arabiji uvijek su živjeli u nesigurnosti. Kršćanski simboli nisu se smjeli javno isticati, a bilo kakva kršćanska očitovanja, uključujući tiskanje ili distribuciju Biblije, bila su zabranjena. Bogoslužja su se tolerirala sve dok su se odvijala u znatno smanjenom obliku – tj. bez liturgijske glazbe – u privatnom okruženju. Izvorno stanovništvo Saudijske Arabije, gdje se nalaze sveta mjesta islama, isključivo su muslimani. No, u kraljevini borave brojni radnici iz Etiopije i Eritreje, iz Indije i s Filipina, kao i stručnjaci i poslovni predstavnici sa Zapada. Često duboko religiozni kršćani iz istočne Afrike posebno su bili pogođeni drastičnim ograničenjima.

Ublažavanje ograničenja za nemuslimane u zemlji koja sebe vidi kao kolijevku islama sada je u trendu. U ožujku 2018. saudijski prjestolonasljednik Muhammad bin Salman sastao se u Kairu s papom Teodorom II., poglavarom Koptske crkve. A 26. veljače bečki nadbiskup, kardinal Schönborn susreo se sa saudijskim ministrom za vjerska pitanja u povodu višednevnog posjeta Saudijskoj Arabiji. Obojica su se izjasnili protiv vjerski motiviranog nasilja. Gesta islamsko-kršćanskog zbližavanja nije manjkalo ni s drugim muslimanskim zemljama. Sam papa Franjo poslao je jasne signale da osobno pridaje osobitu važnost kršćansko-islamskom dijalogu – primjerice svojim posjetom Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2019., Iraku 2021. i Bahreinu 2022. U veljači 2019. Papa i kairski veliki imam Ahmad Muhammad al-Tayyib potpisali su u Abu Dhabiju „Dokument o bratstvu svih ljudi za miran suživot u svijetu”. „U ime Boga … al-Azhar al-Sharif (koledž al-Azhar i džamija u Kairu, kojima upravlja Veliki imam) – s muslimanima na Istoku i Zapadu – i Katolička crkva – s kršćanima Istoka i Zapada – zajedno žele usvojiti kulturu dijaloga kao put, opću suradnju kao pravilo ponašanja i međusobno razumijevanje kao metodu i mjerilo. (…) Prokleti terorizam … ne postoji zbog vjere – čak i ako je teroristi iskorištavaju – već zbog nagomilanih lažnih tumačenja vjerskih tekstova …” No službena nastojanja najviših predstavnika kršćana i muslimana u oštrom su kontrastu s realnošću kršćana u islamskom svijetu. Prema Svjetskom indeksu progona – koji je s jedne strane kritiziran, a s druge strane općepriznat – od 15 država u kojima je najgora situacija za kršćane samo su tri nemuslimanske. Od deset zemalja koje najviše diskriminiraju kršćane samo je jedna nemuslimanska zemlja, Sjeverna Koreja.

Svako malo svjetska javnost uznemiri se kada u muslimanskom svijetu kršćani budu izloženi okrutnim i brutalnim zločinima. Tako je na Cvjetnicu 2017. poginulo 40 Kopta u napadima na crkve u Egiptu, a napad na kršćansku crkvu na nedjelju Duhova u Owou u Nigeriji odnio je oko 100 života. Jedan je stručnjak u intervjuu za Deutsche Welle u siječnju 2023. rekao: „Postoje regije u Nigeriji gdje je odlazak u crkvu na misu kao karta u jednom smjeru – toliko je visok rizik od smrtonosnog nasilja. Iako je porast nasilja nad kršćanima globalni trend, prema nekonfesionalnoj organizaciji za pomoć kršćanima „Open Doors”, muslimanske zemlje uvijek su u fokusu. Masovno nasilje nad kršćanima nije posve nova pojava, već ima nesretnu tradiciju, no nerijetko su čak i događaji s tisućama žrtava padali u zaborav ili nisu uopće privlačili pozornost javnosti.

„Hladnokrvni pokolj”

Godine 1933. vojska je, primjerice, u sjevernom Iraku likvidirala tisuće kršćana, nisu pošteđene ni trudnice, a djevojke su silovane. Britanski časnik Stafford u svojoj je knjizi pisao o “hladnokrvnom i metodičnom pokolju”. Još je gore sjećanje na daleki pokolj kršćana u Libanonu i Damasku, koji se dogodio godine 1860.; odnio je tisuće života (moguće čak 20.000) i potaknuo francusku vojnu intervenciju. Između 1914. i 1923. stotine tisuća Grka umrlo je u progonu Grka u završnoj fazi Osmanskog Carstva. Napetosti između islamskog i zapadnog svijeta često su pridonosile nasilju nad kršćanima u muslimanskim zemljama. Čak se i danas na kršćane na Bliskom istoku često gleda kao na „zapadne agente” ili predvodnike zapadnog utjecaja.

Pokolji i masovno nasilje samo su vrh ledenog brijega. U svim područjima života kršćani su u praktički svim islamskim državama diskriminirani i marginalizirani, izloženi maltretiranju i ograničenju prava. U područjima koja su bila pod kontrolom IS-a postojalo je ropstvo (koje je čak i u zaostaloj Saudijskoj Arabiji službeno ukinuto 1963.), čijom su žrtvom bili posebno kršćani, ali i jezidi. U većini islamskih zemalja također nema slobode vjere, a nemoguće je prijeći s islama na kršćanstvo. Državljanstvo na Maldivima, koje mnogi na Zapadu smatraju rajem za odmor, uvjetovano je pripadnošću islamu.

Kada je egipatska vlada htjela imenovati kršćanskog pokrajinskog guvernera 2011., to je dovelo do takvih nemira (uključujući blokadu željezničke pruge do glavnog grada Kaira) da je vlada ustuknula. U Pakistanu je otmica kršćanskih djevojaka, koje potom bivaju prisiljene na brak i preobraćenje na islam, dio svakodnevice. Ta mračna situacija dovela je do egzodusa istočnih kršćana, čije su zajednice postojale prije nego što je prvi kršćanski misionar kročio na njemačko tlo i mnogo prije nego što su muslimanski osvajači zauzeli njihove zemlje. Dok je u Iraku početkom tisućljeća živjelo 1,4 milijuna kršćana, danas ih je tek nešto više od 160.000.

Ništa od toga nije spriječeno niti ublaženo pomirljivim riječima i gestama najviših vjerskih predstavnika muslimana i kršćana. Nadajmo se da projekt „Abrahamove obiteljske kuće” s džamijom, sinagogom i crkvom, koji je otvoren za javnost u Abu Dhabiju 1. ožujka 2023., pokrenut gore citiranom izjavom iz 2019., nije samo još jedan simbolični čin bez posljedica.

Naslovna fotografija: Član sirijsko-arapskih kurdskih snaga postavlja križ  uoči kršćanskog bogoslužja u u ruševine razorene armensko-katoličke crkve svetih mučenika u Raqqi, u Siriji, gdje su u drugoj polovini prošlog desetljeća bjesnjele oružane formacije Islamske države Sirije i Levanta (ISIL) odnosno novoproglašenog kalifata

Darko Daran Bašić: Alija je sve predodredio s “Islamskom deklaracijom”, a Bakir to ostvaruje i skače sebi u usta kada se poziva na ZAVNOBIH

Islamska deklaracija Alije Izetbegovića

 

Die Welt/Hrvatsko nebo

Odgovori