Bliži se datum koji bi mogao opet zapaliti iskru na Balkanu: Prste bi mogla umiješati i Rusija!

Crna Gora je od parlamentarnih izbora, na kojima su pobijedile konzervativne prosrpsko-proruske snage, ušla u zonu nestabilnosti

Svi izbori u Crnoj Gori su povijesni jer je to dio njihove prevladavajuće nacionalne osobnosti, ali ovi, predsjednički u nedjelju, 19. ožujka zbilja bi mogli odrediti sudbinu i budućnost crnogorske državnosti, kao i crnogorskog kulturološko-etničkog identiteta.

Naime, Crna Gora je od parlamentarnih izbora, na kojima su 2020. godine pobijedile konzervativne prosrpsko-proruske snage, ušla u “zonu političko-etničkih turbulencija” i nestabilnosti, koja je tu, nekadašnju najmanju jugoslavensku republiku učinila najvećim troublemakerom Balkana.

Sedam kandidata

Na izborima će se pojaviti sedam kandidata. Otprilike ovako su se rasporedili: dvoje procrnogorskih kandidata – vječni Milo Đukanović i Draginja Vuksanović-Stanković; trojica prosrpskih – od radikalnog četničkog vojvode Andrije Mandića preko kolebljivog Alekse Bečića do Gorana Danilovića iz Ujedinjene Crne Gore; tu je i jedan “poluprosrpski” građanski predstavnik, Jakov Milatović iz stranke Evropa sad, koja je na nedavnim izborima u Podgorici odnijela pobjedu; a listu “nominiranih” zaokružuje ridikulozni influencer koji će ovim strogim i presudnim izborima dati određenu dozu crnogorske opuštenosti i ležernosti, Jovan Radulović Jodžir, kao TikTok kandidat mlađe generacije “kojoj puca neka stvar za sve”. Njegovi vicevi i skečevi koji se “šeraju” po društvenim mrežama prepravili su regiju, često su priprosti i na rubu “političke korektnosti”, što mu ipak daje određeni prostodušni šarm.

Kampanja će biti kratka i bespoštedna, a mogla bi biti i uvod u prijevremene parlamentarne izbore. Milo Đukanović svakako će ujediniti sve procrnogorske snage, pa i one koje su protiv njega, ali nemaju kamo. No, svi smatraju da su ovi izbori dramatični jer su vrlo važni, u prvom redu za Milu Đukanovića.

Sve ankete daju mu najviše glasova i siguran prolaz u drugi krug, premda su se on i njegov DPS “uprli svim snagama” da se to riješi već u prvom krugu – da se pokaže snaga i ojačaju independističke procrnogorske struje upravo za parlamentarne izbore, ali i zato što mu neke ankete predviđaju da bi u drugom krugu premoćno pobijedio Andriju Mandića (on je za sada treći u anketama), dok bi se u srazu s Jakovom Milatovićem (trenutačno drugi po anketama), čija Evropa bilježi pravu eksploziju na kompliciranoj crnogorskoj političkoj sceni, mogla očekivati napeta i neizvjesna bitka, pogotovo ako Mandićev prosrpski i proruski Demokratski front stane uz Milatovića

Prekretnica za Milu

Za Milu Đukanovića ovi izbori mogu biti prekretnica, pa i poraz. Ili, kako kaže crnogorska politologinja Daliborka Uljarević za Deutsche Welle: “Milo je nakon ovih izbora ili pokojnik ili pukovnik. Trećeg nema”. Doduše, nagađalo se da bi najjača stranka DPS mogla kandidirati dosadašnjeg gradonačelnika Podgorice i “najavljivanog Đukanovićeva nasljednika” Ivana Vukovića, no ipak su se odlučili na prokušanu varijantu.

Milo Đukanović je, pogotovo nakon dolaska prosrpskih opcija, postao i više od simbola u borbi za opstanak Crne Gore kao države i samog crnogorstva, pa su u drugi plan pale sve druge sporne stvari koje su ga opterećivale, od optužbi za korupcijske afere do kontroverze o najdugovječnijem europskom lideru (od 1989. godine). Naime, od ovim izborima ovise i daljnji vanjskopolitički prioriteti Crne Gore, poput članstva u EU, a pogotovo u NATO-u (većina prosrpskih stranaka je za izlazak, iako se vjerojatno to pitanje tako otvoreno neće postavljati u kampanji) te daljnje vezivanje uz Vučićevu Srbiju i Putinovu Rusiju, pogotovo jer je Crna Gora debelo podvučena u projektu “srpskog sveta” ili, kako se voli reći, pretvaranja Crne Gore u “Srbiju na moru”.

Kampanja je počela sa skandalom, pojavile su se lažne ankete. Recimo, objavljena je anketa Ipsosa koju su iz te agencije kasnije demantirali, piše portal razotkrivanje.me. Uz to, jedan kandidat se morao povući. Naime, jedan od čelnika propulzivne stranke Evropa sad, Milojko Spajić, morao je odustati od kandidature jer je otkriveno (on je to skrivao) da je državljanin Srbije, pa su analitičari sada u nedoumici može li to otežati njihovom rezervnom kandidatu Milatoviću položaj ili ga, ipak, zbog inata glasača pojačati. I za Mandića je to bilo sporno jer se prije nekoliko godina pohvalio srpskim pasošem, ali on ga, kaže, “više nema”. Draginja Vuksanović-Stanković, iz također procrnogorskog SDP-a, nema šanse, ali će uzeti nešto glasova Đukanoviću, a neki se pribojavaju da bi mogla uzeti baš tih par postotaka koji će ga omesti da pobjedi u prvom krugu.

U fokusu i Srbija

Osim na procrnogorsku strukturu, Milo Đukanović može računati i na glasove tamošnjih nacionalnih manjina, od Albanaca i Bošnjaka do Hrvata, koji su tradicionalno uz njegovu politiku. No, na ruku mu idu prijepori unutar prosrpsko-proruskog korpusa jer će si tamošnjih 3,5-4 kandidata međusobno otimati glasove. Da su se okupili oko jednog kandidata vjerojatno bi on, ako ne u prvom, onda u drugom krugu mogao biti pobjednik. Sve ovisi, naravno, i o izlaznosti i na koji način će suprotstavljeni tabori motivirati svoje birače da izađu na izbore. S obzirom na to da je u parlamentarnim izborima Srpska pravoslavna crkva imala svoje prste (konačno, vlada se sastavljala u manastiru Ostrog), sada se također izražava bojazan koliko SPC i Srbija mogu utjecati na ishod izbora. Doduše, Vučić ima velikih problema oko pristajanja na njemačko-francuski prijedlog o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, pa mu trenutačno, kao ni njegovim medijima, izbori u Crnoj Gori nisu u fokusu, ali bi se njihovim približavanjem interes mogao intenzivirati.

Prvo, zbog izravne zainteresiranosti Srbije da ondje pobijedi prosrpski kandidat, ali i da skrenu pažnju s “kosovske problematike” jer je Vučić izložen jakim napadima i pritiscima iz oporbe, kao i iz Moskve da odbije taj ponuđeni prijedlog, na koji je pristao. Rusiji bi, pak, u ovom trenutku, kada se suočila s međunarodnom izolacijom i otegnutim ratom u Ukrajini, pobjeda prosrpskog kandidata omogućila da dodatno zakuha odnose i destabilizira regiju. Crna Gora je tako opet na raskrižju. Na koju će stranu otići nije važno samo za njih, nego može imati direktni upliv na političku strukturu i odnose u cijeloj našoj regiji.

Vlado Vurušić/JL/https://www.jutarnji.hr/Hrvatko nebo