Žestoke borbe za vlast u ruskoj vojsci: ‘Putin se igra s njima, pazi da nitko ne postaje prejak’
Vrijeme:3 min, 59 sec
Sergej Surovikin je smijenjen s mjesta glavnog zapovjednika ruskih oružanih snaga u Ukrajini. Umjesto njega kormilo je preuzeo Valerij Gerasimov. Balansira li time Putin političku moć različitih struja u ruskoj vojsci?
Nedavne promjene na vrhu ruske vojske ostavile su brojna pitanja, među zapadnim i ruskim analitičarima. General Sergej Surovikin, poznat i kao general Armagedon, samo je tri mjeseca bio glavni zapovjednik „specijalne vojne operacije”, kako Rusija još uvijek službeno naziva agresorski rat protiv Ukrajine. U četvrtak ga je s mjesta glavnog zapovjednika u Ukrajini smijenio ministar obrane Sergej Šojgu. To nije prva reorganizacija na ruskoj strani od početka invazije. Načelnik glavnog stožera Valerij Gerasimov sada je, barem formalno, preuzeo rusko vojno vodstvo u Ukrajini.
Ta najnovija smjena u nizu dogodila se u iznenađujućem trenutku, jer Rusija prvi put poslije nekoliko mjeseci ostvaruje mali vojni napredak. Vojni stručnjaci se ne slažu o razlozima za smjenu, jer Surovikin u vojnom smislu zapravo nije uradio malo za vrijeme dok je bio glavni zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini. Pored toga, za njega se kaže da je relativno popularan među vojskom, a i da održava dobre kontakte s pripadnicima tvrde struje.
Photo: SPUTNIK/REUTERS
Zašto je onda smijenjen? Ruska vojska se pod njegovim vodstvom povukla iz ukrajinskog grada Hersona. Povlačenje iz jedinoga regionalnoga glavnoga grada koji je bio osvojen smatra se političkom sramotom za Kremlj. Međutim, s vojnoga gledišta, a kako smatraju stručnjaci, ta odluka bila je ispravna, jer ruski položaji na zapadnoj obali Dnjepra više se nisu mogli zadržati.
Povlačenje je samo po sebi bilo uspješno, kaže za DW stručnjak za sigurnost András Rácz iz Njemačkog društva za vanjsku politiku.
“Surovikin je uspio organizirati relativno uredno povlačenje sa zapadne obale Dnjepra, stabilizirao je frontu duž Harkivske oblasti i u sjevernom dijelu Luhanska. […] Dakle, s ruskog operativnoga gledišta on je uradio dobar posao”, naveo je. Prema pisanju medija, ruski vojni vrh uspio je ispred Ukrajinaca koji su nadirali iz Hersona izvući velike količine materijala, ali i ljudstvo, uključujući i neke od najelitnijih postrojbi ruske vojske – padobrance. Što bi moglo biti Rusiju moglo biti od presudnog značenja u daljnjem tijeku rata.
Fatalne odluke Gerasimova
Gerasimov je pak, u očima nekih promatrača, već u prvim danima rata dokazao svoju nesposobnost. Zajedno s ministrom obrane Sergejem Šojguom, Gerasimov je donio niz fatalnih odluka još prilikom planiranja invazije, posebno na sjeveru Ukrajine.
Dara Massicot, vojna stručnjakinja iz američkog instituta RAND Corporation, na Twitteru je napisala: „Pod zapovjedništvom Šojgua i Gerasimova uništeni su veliki dijelovi ruskih kopnenih, kao i zračno-desantnih jedinica – i oprema i ljudstvo. Tisuće i jednog i drugog je nestalo. To vojno vodstvo postupilo je tako nemarno da bi u svakom normalnom sustavu odavno bilo smijenjeno.”
Contrast with Gerasimov and Shoygu’s command record for this war: it’s a flunk. They flunked it. They signed off on a secret plan, multiple bad assumptions, didn’t tell the majority of their troops. led to big casualties and a partially broken force /5 https://t.co/9LtJuGPIbm
— Dara Massicot (@MassDara) January 11, 2023
Što se onda događa u ruskom Ministarstvu obrane? Prema politologu Andreju Kolesnikovu iz instituta Carnegie Endowment for International Peace, u ruskom sigurnosnom aparatu postoje različite struje koje se bore za vlast. Na jednoj strani su umjerenije snage sa Šojguom i Gerasimovim. S druge su tvrdolinijaši među kojima je Sergej Surovikin posebno popularan, zajedno sa čečenskim vođom Ramzanom Kadirovim, šefom ruske republike Čečenije i šefom zloglasne grupe Wagner Jevgenijem Prigožinom.
Kolesnikov smatra da odluku o svrgavanju jastrebova u Ministarstvu obrane je donio Vladimir Putin osobno.
„Vidimo kako Putin na taj način balansira političku moć različitih struja. On igra igru s jednima i drugima zavađajući ih, ali i držeći ih na oku i pazeći da nitko od njih ne postane previše jak.”
S takvim mišljenjem slaže se i Dmitrij Oreškin, politolog i profesor na Slobodnom sveučilištu u Rigi. On za DW kaže: „Radi se o osiguravanju [Putinove] moći. Da bi to uradio, Putin mora biti posrednik između tih moćnih skupina u vojsci. Istovremeno, on promovira konkurenciju među stranama kako nitko ne bi postao previše moćan.”
Ujedno, prema Oreškinu, imenovanje Gerasimova za glavnog zapovjednika u Ukrajini predstavlja novi stupanj eskalacije, jer su do sada samo obični generali vodili tzv. „specijalnu vojnu operaciju“: „Putin na taj način priznaje da to više nije specijalna operacija koju vode obični zapovjednici, već pravi rat u koji je uključena čitava Rusija“, smatra Oreškin.
András Rácz iz Njemačkog društva za vanjsku politiku ne vjeruje, međutim, da će se za rusku vojsku na operativnom području u budućnosti puno toga promijeniti: „Malo je vjerojatno da će Gerasimov preuzeti operativno vodstvo, on je posljednji put zapovijedao vojnicima prije deset godina.” Po Ráczu, vjerojatnije je da će on kao vrhovni zapovjednik preuzeti koordinaciju između različitih jedinica, dok će Surovikin ostati zadužen na terenu.
Večernji list/DW/https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
