Iz stranih medija/Aljazeera: Vučićeve “pobjede” skuplje su od poraza!

„Poslije svake Vučićeve pobjede nad Prištinom, Kosovo je sve bliže punom zaokruženju svoje nezavisnosti“, primjećuje sarkastično u komentaru „Pobjede skuplje od poraza“ od 5. siječnja komentator ugledne globalne prozapadne mreže Aljazeera Nenad Kulačin. On je vrstan novinar i komentator starije srednje generacije čija je radu Karijera u „demokratskoj“ Srbiji pokazatelj stanja kako prolaze režimu nepodobni. Rođen g. 1970. u Beogradu, karijeru je počeo u dnevnom listu Borba, radio zatim kao novinar i urednik u Vestima iz Frankfurta te bio urednik u tjedniku Standard. Na beogradskoj TV Enter počeo je televizijsku karijeru, dvije godine bio je urednik na televiziji B92, odakle je 2009. prešao na mjesto glavnog urednika RTV Šabac. Trenutno radi u lokalnom šabačkom tjedniku Glas Podrinja. S Markom Vidojkovićem koautor je emisije Dobar, loš, zao na TV Šabac.

Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, ostvario je, kako tvrde mediji, političari i analitičari društvene stvarnosti pod njegovom kontrolom, još jednu veličanstvenu pobjedu nad Kosovom. A kako bi drukčije Vučić završio još jednu godinu nego pobjedom. Gol-razliku prestali smo brojiti još kada je svojedobno Marko Đurić, aktualni ministar Srbije u Washingtonu, proglasio pobjedu od 5:0 za Srbiju. Ono što je važno znati, poslije svake Vučićeve pobjede nad Prištinom, Kosovo je sve bliže punom zaokruženju svoje nezavisnosti. I to se ne mijenja.

Ako se držimo zdrave logike, jedina pobjeda koja je izvojevao krajem godine jeste ta da do novog oružanog sukoba u Kosovu nije došlo. Da budemo brutalno iskreni, do tog sukoba nije ni moglo doći, zato što bi to značilo izravnu konfrontaciju Srbije s NATO-om. Još jedu Kriza iskorištena je za velike ratne parole, širenje mržnje i prizivanje mrtvačkih kovčega, ali je mudrom politikom predsjednika Srbije i ostale uobičajene “tralala”  medijske kampanje, izbjegnut ratni sukob koji je izravno prenošen na Vučićevu glavnom kanalu – Pinku. Ako se vratimo unatrag svega nekoliko dana, u posljednju nedjelju navečer 2022., redovni program spomenute televizije prekinut je zbog oružanog napada na “srbske obrambene postrojbe”, kako je tijekom cijele noći nazivana pucnjava u Zubinu Potoku.

Ujutro je Vojska Srbije rasporedila svoje snage tamo gdje je trebalo, da ne odajemo mjesto i broj, jer bismo time riskirali da nas predsjednik označi kao “lokatore”, i sve je mirisalo na to da će se Srbija osvetiti NATO-u za godinu 1999. U tako napetoj situaciji, izazvanoj nejasnim odlukama Prištine o uhićenju pojedinih Srba koje su prouzročila postavljanja barikada na sjeveru Kosova, do nekog smirivanja situacije moralo je doći. Rat i oružani sukob, jednostavno, nisu bili opcija.

Umjesto ZSO „Zajednice srbskih općina“ (ZSO) – jamstva kojima nitko ne vjeruje

Zavaravanje naroda potrajalo je sve do trenutka kada je američki veleposlanik u Beogradu Christofer Hill mirnim glasom poručio da je “vrijeme da se barikade povuku”. Nije prošlo mnogo vremena od kada je to rekao do objave da je Vučić još jednom pobijedio i da će se barikade ukloniti. Za manje od 24 sata barikada više nije bilo. Ako je netko pobijedio u ovoj igri živaca i pravljenja spinova, onda je to svakako veleposlanik Hill.

Sada, malo, i o toj pobjedi. Barikade su, kao što je rečeno, postavljene zbog uhićenja nekoliko Srba,  ali i zbog činjenice da Priština uporno odbija omogućiti osnivanje Zajednice srbskih općina, što joj je bila obveza po Bruxelleskom sporazumu. Predsjednik Vučić je iz Azerbajdžana, gle koincidencije, za Pink 21. prosinca, rekao da će se barikade ukloniti tek kada se osnuje ZSO. Srbi sa sjevera Kosova ujediniše se u tom zahtjevu, i tko voli i tko ne voli Vučića. Barikade su, međutim, povukli, a da ZSO nisu dobili ni ovaj put.

Neki od uhićenih Srba pušteni su, ali o ZSO nitko ni riječ da izusti. Vučić u posljednjem nastupu u 2022. i prvom u 2023. nije spomenuo ZSO. No u Azerbajdžanu jest.

Srbi su dobili i čvrsta jamstva da nitko tko je bio na barikada, ili ih organizirao, ne će odgovarati pred kosovskim pravosudnim tijelima, odnosno da ne će biti uhićivani i zlostavljani. Najveća je pobjeda u tomu što je sada, kako je priopćeno, i službeni Beograd stavljen na papir kao dio jamstava da kosovske snage ne smiju bez dozvole KFOR-a i suglasnosti predstavnika lokalnih vlasti ulaziti na sjever Kosova. Kada već nema ZSO-a, eto barem jamstava kojima i dalje nitko ne vjeruje.

Stalno pretvaranje poraza u pobjede

U dobrom dijelu srbske javnosti u Kosovu ta “pobjeda” nije dočekana pljeskom. Mnogi s barikada zbunjeni su. Sa razlogom propituju i sebe i druge zašto su napustili kosovske institucije u koje ih je taj isti Vučić uvukao još godine 2014. Zašto su radno vrijeme provodili na barikadama i svoje [krsne] slave slavili pored kamiona i pod vedrim nebom?

Veći dio srbskog naroda u Kosovu i dalje vjeruje da je Vučiću stalo do njih, da misli o njima. Stvarnost je mnogo drukčija i lošija za njih. I oni su, kao i cijela Srbija, u zamci koja za cilj ima samo jedno, a to je njegov opstanak na vlasti. Jedino u što mogu biti sigurni jest to da Vučić ne će u ime Srbije potpisati nezavisnost Kosova. To bi automatski značilo gubitak vlasti, ali u Srbiji nema političara koji bi takvo što učinio. Sve ostalo, pa i članstvo Kosova u Ujedinjenim narodima, kad-tad, postat će upitno.

Pobjednik u ovoj igri odavno je poznat. Srbija nije. Onog trenutka kada se Srbija povukla s Kosova, godine 1999., i kada je, slično, ali neusporedivo s današnjim događanjima, kapitulaciju u Kumanovu proglasila za pobjedu, postalo je jasno da će je sve manje biti u Kosovu. Vučić je i kosovske Srbe, ali i cijelu Srbiju zavaravao i mrcvario sve ove godine, a ne možemo ni pretpostaviti što nas sve čeka u budućnosti. On mora shvatiti da se u politici ponekad i gubi, ali kada netko stalno poraze pretvara u pobjede… Ako to ne učini, može se dogoditi da ga, jednog dana, sve te “pobjede” koštaju mnogo više nego ti porazi.

Povezani sadržaj:

Z. Gavran: Hoće li ’Srbadija’ naplatiti Vučiću što ju je varao glede Kosova?

Aljazeera/Hrvatsko nebo