O pojedinim razlikama u katoličkim i pravoslavnim crkvenim nazivima

Katkad u različitim javnim tekstovima i priručnicima neopravdano uspoređuju na jednoj leksiko-semantičkoj razini niz katoličkih i pravoslavnih crkvenih naziva koji se međusobno ne podudaraju potpuno. Primjerice, kao istovrijednice se navode sljedeći crkveni hrvatski (katolički) i srpski (pravoslavni) nazivi: hrv. klaustar, kloštar, konvent, samostan – srp. манастир; hrv. redovnik – srp. калуђер, монах; hrv. križ – srp. крст; hrv. hostija – srp. просфора, просвира i sl.

Riječ krst u hrvatskom jeziku može npr. značiti „krštenje”, a криж pravoslavci, barem povijesno, poimaju kao latinski, katolički крст (hrv. križ). Katolički križ i pravoslavni krst mogu se razlikovati oblikom, katolički je obično četverokraki, a pravoslavni krst može imati četiri, šest ili čak osam krakova. Katolici se križaju s ispruženih pet prstiju, s lijevoga ramena na desno, a pravoslavci se krste (hrv. križaju se) trima prstima (tako i grkokatolici) i s desna na lijevo. U Velikom rječniku hrvatskoga jezika iz 2015. uz natuknicu križ nalazimo: „križ im m 1. REL a. <…> b. molitveni znak kršćana koji se križanjem čini desnom rukom (katolici) ili lijevom (pravoslavci)“ (Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, 2015.: 623.), ali i pravoslavci se križaju (srp. krste se) desnom rukom, a ne lijevom. Drugim riječima, katolički križ i pravoslavni krst mogu se značenjski podudarati kao kršćanski simbol, a mogu se i razlikovati.

Zaista riječ monah najčešće znači pravoslavnoga redovnika koji živi u manastiru, ali i u Katoličkoj crkvi postoje monasi. „Utemeljitelj zapadnjačkoga monaštva bio je sv. Benedikt iz Nursije“ (v. Svjetlo riječi). Franjevački književnik, Varaždinac Bonaventura Jakov Ćuk (1907. – 1940.) napisao je roman pod naslovom  Metafizički monasi.

U Školskom rječniku hrvatskoga jezika iz 2012. god. natuknica redovnik određuje se značenjski ovako: „rel. pripadnik katoličkoga muškog reda koji živi u samostanu te polaže zavjete siromaštva, pobožnosti i čistoće“ (Školski rječnik, 2012.: 665.). Međutim, postoje i svećenici koji nisu pripadnici reda, npr. biskupovci koji su u službi biskupu. I u budizmu i hinduizmu npr. postoje redovi pa bi i njihovi svećenici bili redovnici. U Šonjinu Rječniku hrvatskoga jezika iz 2000. donosi se i drugo značenje natuknice redovnik: „2. onaj koji u drugim religijama živi po organiziranoj askezi budistički ~ “ (budistički redovnik) (Rječnik hrvatskoga jezika, 2000.: 1064.).

U Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika iz 1998. porabnik može pročitati uz natuknicu prosfora sljedeće: „prosfora ž [grč.] obredni beskvasni pšenični hljepčić u kršćanstvu istočnog obreda“ (Anić, 1998.: 924.). Isto značenje prosfore imamo u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku iz 2004.: „prosfora ž pravosl. obredni beskvasni pšenični hljepčić s Kristovim znakom“ (Hrvatski enciklopedijski rječnik, 2004.: 5.). Međutim, u pravoslavnom bogoslužju  prosfora (grč. prinos) je kvasna i ima oblik ispupčenoga hljepčića. Prosfore se mijese od pšeničnoga brašna s kvascem i  soli.  Svaka prosfora ima okrugli oblik (simbol beskrajnosti) i sastoji se od dvaju dijelova (gornjega i donjega) koji simboliziraju dvije Kristove naravi, božansku i ljudsku. Na gornjem je djelu biljeg četvornoga oblika s križem (srp. krstom) i grčkim slovima: IS HS NIKA (Isus Krist – Pobjeda); rjeđe – lik svetca.

Zaključci se crkvenih hrvatskih i srpskih značenjskih suodnosa nameću sami. Hrvatski (katolički) i srpski (pravoslavni) crkveni nazivi teološki i značenjski mogu se podudarati, a mogu se potpuno ili pak djelomice razlikovati. Ne mogu pa i ne moraju biti uvijek na istoj razini u nizu istovrijednica ili istoznačnica. U opisivanju, raščlambi i izradbi različitih priručnika potrebna je ozbiljna strukovna (stručna) redakcija svakoga crkvenoga naziva, tijesna suradnja s teolozima i pripadnicima vjerskih zajednica.

Artur Bagdasarov

Jezik, god. 69., br. 5., 2022.