Iz stranih Medija/Le Figaro: Kurdi, narod bez države, zaboravljen od povijesti
Vrijeme:2 min, 52 sec
Pucnjava u 10. pariškom arondismanu svratila je na žalost pozornost na tu često neshvaćenu zajednicu, čije se ime unatoč tome redovito pojavljuje u međunarodnim vijestima, piše komentator francuskoga konzervativnog dnevnika Le Figaro Vincent Jolly. Prenosimo komentar u prijevodu na hrvatski.
- Narod beskrajno zakopan pod carstvima
U skladu s demografijom, kad bi Kurdi imali službenu državu, bila bi otprilike između Australije i Maroka, budući da se njihov broj u svijetu procjenjuje na između 25 i 35 milijuna. No od 10. stoljeća Kurdi nikada nisu imali suverenu državu ili teritorij. Nekoć raspeta između Bizantskog Carstva, Kraljevstva Armenije i sasanidskog Irana, kurdska zemlja (često nazivana Kurdistan) proteže se od planina Zagros u Iranu do planine Ararat u Armeniji na istoku, a na zapad do grada Kobane, u Siriji.
Danas se granice Kurdistana preklapaju s granicama pet drugih država (Iran, Armenija i Sirija, ali i Irak i Turska). To je više-manje fiksirana zemljopisna situacija od početka 20. stoljeća, od kraja Prvoga svjetskog rata, kada je sporazum iz Lausanne 1923. poništio onaj iz Sèvresa i omogućio Mustafi Kemalu da osnuje modernu Tursku – na račun drugih naroda regije, uključujući Armence i… Kurde. Situacija vječne „apatridije“ (bezdomovinstva) temeljna je za razumijevanje zahtjeva te zajednice.
- Bedem protiv islamizma u ratu protiv Daesha
U ponedjeljak, 26. prosinca šest pripadnika kurdskih snaga ubijeno je tijekom pokušaja napada grupe Islamska država u Raqqi. Sirijske demokratske snage (SDF) tvrdile su da su uspjele odbiti džihadiste koji su gađali stožer kurdskih snaga u kojem je bio zatvor za borce IS-a. Gotovo tri godine nakon početka epidemije Covida 19, vrijeme kada su oči svijeta bile prikovane za Siriju i Irak čini se svjetlosnim godinama daleko. Međutim, od godine 2013., kada se ’Islamska država Irak’ transformirala u ISIL (’Islamska država u Iraku i Levantu’ ili ’Daesh’) i započela svoju ekspanziju u sjevernoj Siriji, kurdske snage bile su glavne predvodnice koalicijskih snaga za slamanje te terorističke organizacije.
U Siriji, ali i u Iraku, Zapadnjaci se oslanjaju na pešmerge (ime koje Kurdi daju svojim borcima) kako bi pokušali odbiti islamiste; oni su zadnja linija obrane u gradovima naseljenima vjerskim manjinama, kao što je Sinjar, gdje će Jezidi biti masakrirani i porobljeni od džihadista.
- U Francuskoj, bijesna i zabrinuta zajednica
Teško je znati točan broj Kurda u Francuskoj (procjenjuje se na između 150.000 i 300.000). Ostaje činjenica da većina njih dolazi iz Turske, u koju su počeli pristizati šezdesetih godina prošlog stoljeća kao gastarbajteri ili poslije kao političke izbjeglice nakon puča u Ankari g. 1980. Tu su i izbjeglice iz rata protiv Islamske države, poput jedne od triju žrtava pokolja 23. prosinca, Emine Kara. Kako javljaju kolege iz Le Figaroa, mlada se žena borila i ozlijeđena je tijekom ofenzive na Raqqu. Bila je zadužena za odavanje počasti trima žrtvama još jednog pokolja, koji se dogodio prije deset godina, također u srcu Pariza. Trojica militanata PKK-a (glavne kurdske političke organizacije, protivnika Ankare, organizacije koju nekoliko zemalja, uključujući Europsku uniju, smatra terorističkom) tada su izgubili živote tijekom navedenog napada, koji je počinio osumnjičenik na čije se veze s turskim obavještajnim službama sumnjalo, ali što nikada nije dokazano. Upravo ta sklonost tjera dio kurdske zajednice – onaj najpolitiziraniji dio – da vjeruje kako je novu akciju orkestrirala Turska, a ne da je riječ o izoliranom rasističkom činu nestabilnog pojedinca.
Povezani sadržaj:
Kurdi mole za pomoć i tvrde: “Turci su pogodili jedan zatvor, a borci ISIS-a su pobjegli!”
Vincent Jolly, Le Figaro/Hrvatsko nebo
