Šiljo: Od čega Telegramovi i ini ’markovine’ dobivaju ’slom živaca’?

Takve koji su 1990-ih „mrzili sve hrvatsko“ nije trebalo izmišljati. Sami su se kao takvi pokazali i „dokazali“ nebrojenim zlodjelima. Ni takve poput Telegramovih ’markovina’ ne treba danas izmišljati – oni sami sebe p(r)okazuju u punom svjetlu svoga protuhrvatskog mraka. Protu-lovrenovskog, protu-dalićevskog, protu-domoljubnog, protu-kockastog, protu-katoličkog … svejedno kojega mraka – osnova mu je tijekom tolikih desetljećima ista. Hrvatski nogometni trijumf toliko je takvima pomračio um da ih nije briga ni za to što lavovski dio hrvatskog naroda diše i osjeća s „Vatrenima“, za ideal za koji je spreman lavovski i boriti se. Na ovoga bijednog telegramovca samo će povlaštena legijica na početku spomenutih biti, možda, ponosna. A u spomenu hrvatskog naroda ostat će zapamćena kao legija nitkovića. Citirane nebuloze krunski su dokaz da to i jesu.

Zagrebački ljevičarski portal Telegram, koji je neke vrste pobratim mio tiskanoj inačici istoga jugoslavenstva i po potrebi srbofilstva, koja se zove Nacional, proizvodi svaki dan raznih priloga. Ima tu i vrijednih doprinosa, najviše u istraživačkom novinarstvu, kada su pojedini novinari na tragu isključivo hadezeovskih kriminalnih nepodopština i nezajaština.

Prozapadno liberalstvo izraslo ispod Baćuškina šinjela

No sve skupa toliko je kod takvih istraživačkih novinara i raznih naklapala selektivno, ideološki obojeno, pristrano, a nerijetko i toliko crno-bijelo, dakle i primitivno, da i ono što na tom portalu donekle vrijedi pada u sjenu dugačke neokomunističke i neojugoslavenske i manipulativne opsjene. Kojoj se, to se razme, pridružilo i novodobno liberalstvo. Lažno liberalstvo. Kvaziliberalstvo. Prozapadno liberalstvo izraslo ispod Baćuškina šinjela.

Jedan od stalnih suradnika Telegrama jest i Dragan Markovina, čovjek koji je ’zaslugama’ svojima i ’zaslugama’ svojih prethodnika ostvario u Lijepoj našoj takvu karijeru u društvu i na sveučilištu na kojoj bi mu i mnogi nadareniji i učeniji ljevičari i retrogradni liberalci mogli i te kako zavidjeti. Preskočit ćemo opisivanje njegova bizarnog „lika i djela“. Najbolje je neka se predstavi sam. Dovoljno je citirati naslov njegove posljednje kolumne, posljednje u dugom nizu sličnih, a on glasi: „Nova desničarska zvijezda Lovren podsjetio nas je kakva je bila društvena atmosfera 90-ih“.

Iz naslova se vidi sve

Iz tog naslova vidi se sve: i tko je i kakav je i „odakle“ je. Domaja takvih ljudi jest zemlja u kojoj se napada one koji ljube svoju hrvatsku zemlju, svoj hrvatski narod, svoje hrvatske zaslužnike i svoju hrvatsku državu. Takvi su ljudi općenito naučeni još od „olovnih godina“ stalno napadati nekakve „klasne“, „narodne“, „protudržavne“, „reakcionalrne“, „kleronacionalističke“, „klerofašističke“ i ostale „neprijatelje“. Među Hrvatima i katolicima, dakako, ne među ostalima.

Da ne bi bilo zabune, da ne bi ljudi pomislili kako su u tom tekstu umjesto pažljivo biranih riječi nabacane šumske klade i grubo otesane cjepanice, urednik Telegrama stavio je nad sve to nadnaslov „Komentar“. Hm, komentar? – Ma kakav komentar?! To što piše podudara se s časnom formom komentara koliko se i Telegramovo „istraživačko novinarstvo“, kojim se taj portal jednako kao i tjednik Nacional, koji se hrani dokumentima koji mu svaki tjedan ’docure’ iz državnog odvjetništva, policije ili kakve obavještajne službe, vrag bi ga znao odakle, inače ponosi, podudara s objektivnošću. Niti je Markovina napisao komentar, niti se u ostalo čega na tom portalu ima čovjek smije pouzdati kao u objektivan, nepristran, nezagrižen, istinoljubiv i sve u svemu pouzdan izvor o stvarnosti u kojoj živimo. Kao u pouzdano pomagalo u motrenju toga što „nam se događa“. Jest, događa nam se svašta, ponajprije nama Hrvatima. Ali, kao i sve, i istina ima „dva kraja“.

Zašto je Markovina udario na Lovrena, i na što zapravo puca?

Samo u jednom dijelu taj tobožnji komentar bavi se onim što je istaknuto u naslovu. Taj dio, taj pasus podnaslovljen je „Dejan Lovren“, a glasi ovako:

„A dok su se ostali reprezentativci vraćali u zavičaje na božićno-novogodišnje praznike i bivali tamo dočekivani kao pobjednici i kao najbliži, Dejan Lovren podsjetio nas je kako je izgledala društvena atmosfera devedesetih. Izgledala je tako što su na svakom koraku traženi neprijatelji nacije i države, odnosno oni ‘koji mrze sve hrvatsko’, kako je točno evocirala nova desničarska zvijezda u usponu. Sad kad je još nastupio kod Bujanca i dobio blagoslov za zvjezdani status na desnici, ostaje nam samo da parafraziramo Balaševića. Džaba bilo sjajne karijere i nastupa, kad ne pjeva onu koju voli.“

Moramo se najprije zapitati: Zašto je Markovina udario na Lovrena, i na što zapravo puca?

Markovina atmosferu ushićenja i oduševljenja koja je popratila tako visok plasman hrvatske nogometne momčadi na globalnom natjecanju izjednačuje s atmosferom iz „devedesetih“. To je toliko nebulozna usporedba da bi teško bilo zamisliti nebulozniju. Tada smo bili suočeni s uzbunama, progonima, ubijanjima, raketiranjima, bombardiranjima, etničkim „čišćenjima“ od nesrpskog življa itd. – A sada smo, u miru i sigurnosti, u natjecanju s drugim narodima u obliku natjecanja s njihovim nogometnim reprezentacijama, zadivljeni uspjesima naše nacionalne vrste. Ima li tko osim Markovine i šačice telegramskih ljevičara koji ne vidi razliku između jednoga i drugoga? Između onoga tada i ovoga danas?

Markovina svojim pisanjem potvrđuje velikosrbijansku otrovno-mitomansku tezu o svakom hrvatstvu kao „ustaško-fašističkoj“ pojavi

Još je nebuloznije, još je lažljivije, još je bezočnije Lovrenove rodoljubne izjave, a nadasve njegovu potvrđenu i pozitivnu ljubav prema hrvatskom narodu izokretati tako da se i njega i borbu hrvatskog naroda za slobodu i opstanak početkom 1990-ih sravni s mračnjačkim šovinizmom i isključivošću. S onim čega ima neusporedivo više i drastičnije i brutalnije u našemu istočnom susjedstvu. To što je taj „komentator“ napisao toliko je i zlobno i perfidno neistinito i uvrjedljivo da bi državno odvjetništvo već moralo postupati da se drži „pozitivnih propisa“. A ako ne ono, svakako bi morali istupiti ljevičarski liberalci, da takvih kod nas ima, osim što se poneki čestit takav nađe u kojem domoljubnom kružoku.

Markovina svojim pisanjem potvrđuje velikosrbijansku otrovno-mitomansku tezu o svakom hrvatstvu kao „ustaško-fašističkoj“ pojavi. On ne spominje agresiju i sve užase koje su nam početkom 1990-ih priredila njegova ’braća’ Mladići, Adžići, Martići, Miloševići, Markovići, Šljivančanini, Šešelji i razni ’vojislavi’ i ’aleksandri’. Ma ne! On od svega što se tada događalo izvlači na javu ono što su izmišljali i tada i poslije njegovi telegramski, indeksovski, feralovski, novostovski, indexovski i ostali „jarani“ i poznati „istinoljubci“ iz prečanskih krajeva. Izvlači ogavnu podmetačinu po kojoj su tada vladajući Hrvati, zato što očito nisu imali ni drugih briga ni pametnijega posla, „na svakom koraku tražili neprijatelje nacije i države, odnosno one koji ’mrze sve hrvatsko’“.

„Samo“ Hrvatska za njih je rak-rana; a od pomisli da bi se mogla i proširiti dobivaju ’slom živaca’

Samostalna, slobodna i suverena Hrvatska za njih je rak-rana na njihovu jugoslavenskom, ili orjunaškom, ili (pro)srpskom, ili tobože multikulti-građanskom biću. Naima, „samo“ Hrvatska! U njezinim sadašnjim, krvlju i junaštvom obranjenim granicama. A što tek u njezinim mogućim širim granicama! Povijest je pokazala dosta puta da su se granice mijenjale. Tko može tvrditi da će se Hrvatska zauvijek poklapati s njezinim avnojsko-republičkim granicama? S onim što se u doba turskih osvajanja nazivalo „reliquio reliquiarum olim magni et inclyti Regni Croatorum“? Tko može tvrditi da se jednoga dana ne će današnja Hrvatska proširiti i na neka od oduzetih, na etničkim čišćenjima oteta područja nekadašnjih hrvatskih zemalja? Od same takve pomisli ’markovine’ dobivaju ’slom živaca’.

Takve koji su 1990-ih „mrzili sve hrvatsko“ nije trebalo izmišljati. Sami su se kao takvi pokazali i „dokazali“ nebrojenim zlodjelima. Ni takve poput Telegramovih ’markovina’ ne treba danas izmišljati – oni sami sebe p(r)okazuju u punom svjetlu svoga protuhrvatskog mraka. Protu-lovrenovskog, protu-dalićevskog, protu-domoljubnog, protu-kockastog, protu-katoličkog … svejedno kojega mraka – osnova mu je tijekom tolikih desetljećima ista. Hrvatski nogometni trijumf toliko je takvima pomračio um da ih nije briga ni za to što lavovski dio hrvatskog naroda diše i osjeća s „Vatrenima“, za ideal za koji je spreman lavovski i boriti se. Na ovoga bijednog telegramovca samo će povlaštena legijica na početku spomenutih biti, možda, ponosna. A u spomenu hrvatskog naroda ostat će zapamćena kao legija nitkovića. Citirane nebuloze krunski su dokaz da to i jesu.

Povezani sadržaj:

LOVREN ŽESTOKO ODGOVORIO KRITIČARIMA: Njima se zgadilo kad sam zapjevao pred cijelom Hrvatskom

Šiljo, Hrvatsko nebo