Z. Gavran: Sve je spremno za srbijansko-kosovski sukob, čeka se još samo… što?
Vrijeme:5 min, 33 sec
Hoće li, dakle, nevidljivi „sudac“ ovih sati ili dana ispaliti hitac u zrak koji će označiti početak dvoboja? To još nije posve sigurno, ali je sve vjerojatnije. Kao i obično, u takvim situacijama presudni su volja i odnosi većih sila. Oružani sukob, počne li, može se i proširiti. S hrvatskoga gledišta, sve treba budno pratiti, na sve biti pripravan, te znati, htjeti i moći pravodobno i primjereno reagirati.
Srbi u sjevernom Kosovu postavili su dosad na više od 11 mjesta barikade kojima sprječavaju promet između glavnoga grada odnosno središnjih dijelova Kosova i graničnih prijelaza prema Srbiji. Kurtijeva vlada u Prištini prijeti da će silom ukloniti barikade, nastojeći privoljeti Kfor i Eulex da to sami učine ili da kosovskoj policiji dadu u tom pothvatu potporu ili makar ’zeleno svjetlo’. Srbija je rasporedila jake vojne postrojbe i posebne postrojbe žandarmerije i policije uz granicu s Kosovom sjeverno od većinski Srbima nastanjenih područja. Scena je postavljena za oružani obračun. Još se samo čeka… što?
Javnost ne zna na što se još čeka ni što se događa u važnim središtima odlučivanja
Javnost ne zna na što se još čeka. Javnost ne zna što se sve događa iza zatvorenih vrata, po stožerima, u tajnosti, na svim razinama komunikacije i u središtima političkoga, vojnog i sigurnosnog odlučivanja. Tih središta ima podosta, od Prištine i Beograda pa do Bruxellesa, Londona i Washingtona, a ne treba zanemariti ni Moskvu, Ankaru i još poneku metropolu istočnije i južnije od Kosova. Iako se na Zapadu daju stanovite izjave u kojima se poziva na mirno rješenje, a protiv rješavanja višegodišnjega temeljnog prijepora sukobom i upotrebom oružane sile, općenito se može primijetiti da izostaju jake poruke i jaka upozorenja jakih i najjačih međunarodnih igrača.
Takvo stanje kakvo je upravo opisano vladalo je još u utorak kasno navečer. Hoće li ’puška puknuti’ do jutra, ili tijekom sutrašnjega dana, ili koji sljedeći dan, ili će eventualno ipak ’mač biti vraćen u korice’, to se nije moglo znati. A nije se moglo znati ni mnogo toga drugoga što se iza najnovijih zbivanja krije ili se planski skriva. Ne zna se ni što će ako pucnjava počne, ako dođe do oružanog sukoba, učiniti Kfor, koji dodatno ojačava svoje snage i pozorno prati razvoj situacije, a čija je zadaća održanje mira i sigurnosti u Kosovu.
Less predviđa nestanak države Kosovo
Timothy Less, engleski stručnjak s Cambridgea za taj dio Europe, iznio je jučer četiri moguća scenarija raspleta. Četvrti, koji je po njegovu mišljenju najvjerojatniji, jest – ograničeni sukob. Najprije između kosovske policije i srpskih čuvara barikada, a zatim i između kosovske policije i srbijanskih oružanih snaga. On kao manje vjerojatan scenarij vidi to da će Srbija „blokirati“, tj. oružanom silom zauzeti, sjever, dok će Zapad pozivati Kosovo da ne uzvrati silom, „što će dovesti do de facto podjele Kosova“. On procjenjuje da Priština poziv na suzdržanost ne će poslušati, pa predviđa daljnji razvoj ovako:
„Četvrti je scenarij da Albanci pokušavaju nasilno ukloniti barikade pod potencijalnu cijenu života Srba. U tom slučaju vjerojatno je da će Srbija odgovoriti raspoređivanjem vojske i da će sjever Kosova postati živa zona sukoba, što će se odraziti na ostatak Balkana, posebice na Bosnu i Crnu Goru, gdje su Srbi nemirni, a i na Preševsku dolinu, gdje će Albanci tražiti svoje odvajanje od Srbije.“
Premijer Albin Kurti spominje da je njegovih 1500 policijskih specijalaca, s nešto borbenih vozila i druge opreme, u stanju ukloniti barikade. Vjeruje li on doista u takvo što, ne znamo. Znamo samo to da je u usporedbi sa srbijanskom vojnom i ostalom silom snaga njegovih specijalaca vrlo skromna. Iskustvo obrane Hrvatske g. 1991. od silno jake jugoslavenske armije uz pomoć policijskih i gardijskih snaga, u početku opremljenih samo lakim naoružanjem, ne može se i nije ga dobro preslikati na sasvim druge okolnosti.
Realna je opasnost proširenja sukoba, a „velika Albanija“ mogući je dugoročni cilj
Opasnost proširenja ograničenog sukoba realna je. On može ne ostati samo na obračunu srbijanskih i kosovskih, oružano izrazito neravnopravnih, snaga, nego zahvatiti i šira mnoštva dvaju naroda, a i druge entitete i države.
Less možda i jest plaćeni srbijanski lobist, budući da srbijanski mediji uredno prenose njegove vrlo otvorene i hrabre prognoze, koje Srbiji zacijelo idu na ruku. No on je i Englez, pripadnik naroda nazvanoga „gordi Albion“. Njegova ljetošnja prognoza, dana za beogradski Blic od 18. kolovoza, bila je mnogo otvorenija i dalekosežnija od ove. Glasila je, sažeto prepričana, ovako:
Albanci na Kosovu zabrinuti su za sigurnost svog teritorija i ne žele dati autonomno područje Srbima budući da nisu sigurni kako će uspjeti zadržati ostatak. U nedostatku bilo kakve šanse za priznanje od Srbije, jedina prava opcija da Kosovo okonča svoje stanje ’limba’ jest spajanje s Albanijom. To želi većina kosovskih Albanaca; Kosovo je „umjetna tvorevina“, „država kojoj nedostaje nacija“. Dugoročno gledano, velika je Albanija „gotovo neizbježna“. No na njezino ostvarenje Albanci će čekati povoljne geopolitičke okolnosti. „Čekat će na trenutak u kojem će velike sile pristati na široko preuređenje Balkana.“
Hrvatska treba sve pomno pratiti te pravodobno i primjereno reagirati
Hoće li, dakle, nevidljivi „sudac“ ovih sati ili dana ispaliti hitac u zrak koji će označiti početak dvoboja? To još nije posve sigurno, ali je sve vjerojatnije. Sve „miriše“ na to da je došao trenutak za rješavanje ’srpsko-kosovsko-albanskog čvora’ via facti, kada se taj čvor nije uspjelo već jedno desetljeće riješiti političkim pregovorima uz posredovanje EU-a, SAD-a, Kvinte i drugih posrednika. Srbiji bi nedvojbeno bio cilj otrgnuti odnosno povratiti sebi dio otrgnutoga ozemlja Kosova, kao kompenzaciju za gubitak te pokrajine g. 1999. odnosno 2008. Albaniji bi možda odgovaralo da ostatak Kosova sam zamoli ponizno Tiranu da ga Albanija primi pod okrilje svoje neupitno priznate i izgrađene državnosti.
Treba pritom imati na umu da očekivani početak nove ’Kosovske bitke’ – u kojoj će, hiperbolički kazano, ’vascelo srbstvo’ prepoznati svoju ishodišnu mitsku matricu, izazov i zov poravnavanja računa – ne ovisi bitno ni o Srbima ni o kosovskim Albancima. Kao i obično, u takvim situacijama presudni su volja i odnosi većih sila. Presudni su geopolitički ciljevi koji se žele postići i izračun predvidivih i nepredvidivih rizika koji iz toga oružanog sukoba mogu proisteći. On naime može ostati ’lokaliziran’, ograničen na usko područje sjevernog Kosova, ili malo šire od toga, a može se i osjetno proširiti. Dokle? Tko može znati dokle sve, i zbog čega sve. S hrvatskoga gledišta, sve treba budno pratiti, na sve biti pripravan, te znati, htjeti i moći pravodobno i primjereno reagirati u slučaju ugroze nacionalne sigurnosti i nacionalnih interesa u bližem i daljem jugoistočnom susjedstvu.
Povezani sadržaj:
Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo
