Papa Franjo: Neka zahvalnost, obraćenje i mir budu darovi ovoga Božića!

Papa je prelate iz Vatikanske kurije upozorio na potrebu za budnošću, rekavši im kako bi bilo naivno misliti da je zlo trajno iskorijenjeno. Naprotiv: “Ne prođe dugo, i ono se vraća pod novom krinkom. Prije je izgledalo grubo i nasilno, sada se pokazuje kao elegantno i profinjeno. Moramo to shvatiti i ponovno ga raskrinkati. Takvi su ti ‘elegantni zlodusi’: ulaze neopazice, a da ih nismo ni svjesni. Samo svakodnevni ispit savjesti može nam omogućiti da ih budemo svjesni.” Stoga je potaknuo nazočne i sve vjernike da Krista uvijek stavljaju u središte i odupru se napasti da previše vjeruju “sebi, svojim strategijama i programima”, da ne misle kako su “sigurni, bolji od drugih” i da im “više nije potrebno obraćenje”.

Kardinalima i starješinama Rimske kurije prigodom tradicionalnog božićnog čestitanja papa Franjo održao je u četvrtak govor u sedam točaka, izvijestila je Ika pozivajući se na Vatican news. Čestitare je zamolio da Gospodinove milosti nikada ne uzimaju zdravo za gotovo, da uvijek idu putem obraćenja i da u svakom trenutku budu mirotvorci u vremenu u kojem nikada nismo “osjećali toliku želju za mirom”. “Najgore što nam se može dogoditi jest to da mislimo kako nam više nije potrebno obraćenje, bilo kao pojedincima, bilo kao zajednici.”

„Svatko od nas pozvan je vratiti se onomu bitnomu u vlastitom životu, odbaciti sve što je suvišno i potencijalna zaprjeka na putu svetosti”, opomenuo je prelate u svjetlu Isusova rođenja u ogoljelosti štalice. Izdvojio je kao najvažniji unutarnji stav zahvalnost: „Tek kada smo svjesni dobra koje nam je Gospodin učinio možemo prozvati zlo koje smo doživjeli ili pretrpjeli. Spoznaja našeg siromaštva bez spoznaje Božje ljubavi slomila bi nas.”

Protumačio je da “obraćenje” znači spremnost uvijek iznova učiti kako ozbiljno razumjeti evanđeosku poruku i primijeniti ju u životu. “Nije tu riječ samo o izbjegavanju zla, već i o tomu da činimo sve dobro što možemo… Kad je riječ o evanđelju, uvijek smo poput djece koja trebaju učiti. Iluzija da smo sve naučili vodi nas to toga da upadamo u duhovnu oholost.” Podsjetivši zatim na događaj Drugoga vatikanskog koncila, primijetio je kako je to bila “za čitavu Crkvu velika prigoda za obraćenje”, koje je potaknulo „napor da se Evanđelje tpunije razumije i učini odnosnim, živim i učinkovitim u našemu dobu”. Dodao je u svjetlu današnji unutarcrkvenih kretanja da proces razumijevanja Kristove poruke nikada ne prestaje, već nas neprestano izaziva da Kristovu poruku održimo živom, a ne da ju zarobimo.

Papa je prelate iz Vatikanske kurije upozorio zatim na potrebu za budnošću, rekavši im kako bi bilo naivno misliti da je zlo trajno iskorijenjeno. Naprotiv: “Ne prođe dugo, i ono se vraća pod novom krinkom. Prije je izgledalo grubo i nasilno, sada se pokazuje kao elegantno i profinjeno. Moramo to shvatiti i ponovno ga raskrinkati. Takvi su ti ‘elegantni zlodusi’: ulaze neopazice, a da ih nismo ni svjesni. Samo svakodnevni ispit savjesti može nam omogućiti da ih budemo svjesni.” Stoga je potaknuo nazočne i sve vjernike da Krista uvijek stavljaju u središte i odupru se napasti da previše vjeruju “sebi, svojim strategijama i programima” da ne misle kako su “sigurni, bolji od drugih” i da im “više nije potrebno obraćenje”.

Posljednje dvije točke svoga govora Papa je posvetio temi mira u doba u kojem, kako je rekao, “mislimo na ratom razorenu Ukrajinu, ali i na mnoge sadašnje sukobe u različitim dijelovima našeg svijeta”. “Rat i nasilje uvijek su katastrofa. Religija se ne smije nikada koristiti za raspirivanje sukoba. Evanđelje je uvijek Evanđelje mira i u ime nijednog Boga ne smije se rat proglasiti ‘svetim’.”

“Gdje god vladaju smrt, podjele, sukobi i patnja nevinih“, nastavio je na temu rata, „ondje možemo prepoznati samo raspetog Isusa”, rekao je Papa, istaknuvši da se “kultura mira ne gradi samo među ljudima i narodima. Počinje u srcu svakoga od nas.” Podsjetio je zatim na temeljnu logiku novozavjetne objave: „Bez obzira na to koliko smo izmučeni širenjem ratova i nasilja, možemo i moramo dati vlastiti doprinos miru tako da nastojimo iskorijeniti iz naših srca svu mržnju i ogorčenost prema braći i sestrama s kojima živimo.”

Papa je pozvao članove Rimske kurije da iz svojih srca odagnaju gorčinu, ljutnju i ogorčenost: „Ako doista želimo da prestanu ratni bubnjevi i utre se put miru, svatko od nas treba početi od sebe.” Ukazao je i na “lijek” koji je naznačio sveti Pavao za izgradnju mira: ljubaznost, milosrđe i opraštanje. Ljubaznost, rekao je, “znači uvijek birati dobrotu u našem međusobnom odnosu”, milosrđe znači “prihvatiti činjenicu da i drugi imaju svoje ograničenosti”, a opraštanje “uvijek dati drugu šansu drugima, sa sviješću da sveci postajemo metodom pokušaja i pogrešaka”.

„Bog to čini sa svakim od nas, On nam stalno oprašta, stalno nas pridiže, uvijek nam daje još jednu priliku. Trebali bismo činiti isto.” Neka zahvalnost, obraćenje i mir, zaključio je papa Franjo, budu darovi ovoga Božića.

Ika/Hrvatsko nebo