Urednički komentar Darko Daran Bašić: Novosadski „incident“ pokazatelj je stvarnog stanja hrvatske države i nacije

Žrtve jučerašnjega napada u središtu Novoga Sada bile su četiri muške osobe i jedna ženska osoba. Napadnuti su zato što su Hrvati, hrvatski državljani. Otpor napadačima pružile su tri muške osobe, svi zaposlenici Studentskoga centra. Nijedan od njih nije glumac. Napad je prestao kad su se napadači razbježali zbog snažnog otpora napadnutih. Od trojice koji su se suprotstavili, dvojica su zatražila liječničku pomoć odmah u Novome Sadu, a jedan po povratku u Zagreb. Jesu li napadači, zamaskirani kapuljačama, zatražili liječničku pomoć nije poznato ni hrvatskoj ni srpskoj javnosti.

Voditeljica službenoga puta „u regiju“ nije zaposlenica Studentskog centra ni kazališta ITD. Ona o ugrozi hrvatskih državljana nije obavijestila hrvatsko diplomatsko osoblje u Republici Srbiji.

HINA je tek na kraju dana dala službenu državnu vijest. O napadu na hrvatske državljane na službenom putu u Srbiji svoju prvu vijest HINA je objavila tek kad je postalo jasno da događaj nije moguće zataškati i sakriti od hrvatske javnosti. Očito je kako mediji u Zagrebu nisu ni imali od koga jučer cijeli dan do kasno navečer dobiti ni službenu informaciju o događaju ni reagiranje na nju. Stoga su hrvatski mediji samo prenosili ono što su pisali srbijanski.

Odgovorne osobe Studentskoga centra ni drugi dan po napadu na njihove djelatnike nisu dale nikakvu službenu informaciju, niti su demantirale poluistine i neistine koje su plasirali „neovisni mediji“ i udruge na režimskom proračunu sklone „regionalnoj saradnji“. Prvu objavljenu izjavu neke od odgovornih osoba Studenskoga centra objavio je danas jedan novosadski portal. Izjava je obično izmotavanje.

Prije službenoga puta, kako saznajemo, nije zatražena sigurnosna procjena odlaska zaposlenika državne tvrtke u Novi Sad. Tijekom boravka u Novome Sadu hrvatski državljani nisu imali zaštitu policije Republike Srbije. Također o planiranom gostovanju nije obaviješteno hrvatsko diplomatsko osoblje u Republici Srbiji. Sve je to savršena podloga za „dejstvovanje“ „srpskog sveta“ i dovođenje u nepotreban rizik hrvatskih državljana.

Po službenoj dužnosti policiju Republike Srbije o napadu na hrvatske državljane obavijestili su savjesni liječnici novosadske hitne pomoći. Je li policija Republike Srbije kontaktirala policiju Republike Hrvatske, nije poznato, budući da je operetnu izjavu o događaju umjesto ministra unutarnjih poslova i ministra vanjskih i europskih poslova, dala ministrica kulture i medija – što je pametnomu dosta. Ovo kazneno djelo je okvalificirala kao „incident“. Incident jest: „nezgodan slučaj, nemio događaj, izgred, manji sukob, upadica“.

Najtiražnije dnevne novine u Hrvatskoj u svojim tiskanim izdanjima o navedenom događaju nisu napisale ni jedno slovo. Središnje informativne emisije dalekovidnica s nacionalnom koncesijom događaj su minorizirale. Sve to znači da je režim cijeli događaj, kazneno djelo ugroze više života, sveo na „nezgodan slučaj“.

Epilog nezgodnog slučaja jest taj da su trojica hrvatskih državljana zaposlenika Studentskoga centra, završila s ozljedama, šivanjima na glavi ili na štakama. Ozlijeđeni su zbog kaznenoga djela počinjenoga u tradiciji srbijanskoga fašizma i mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi, trenutno na bolovanju.

Napad su prešutjele sve političke stranke u Hrvatskoj. Kao i inkluzivni partneri, lojalni „srpskom svetu“, vlade mandatara mr. Andreja Plenkovića s njegovim kompletnim hranidbenim lancem.

Vlada Republike Hrvatske, kao i Predsjednik Republike, nisu prosvjedovali uobičajenim diplomatskim putom. Time su pokorno priznali da država i njezini državljani spadaju u „srpski svet“ više negoli pod suverenitet Republike Hrvatske.

Hrvatska javnost se s pravom pita što su uopće Hrvati tražili u Novom Sadu. Treba reći da Studentski centar i kazalište ITD nisu organizatori. Oni su samo nečijom samovoljom poslužili kao servis nekoj neojugoslavenskoj „umjetničkoj organizaciji“, koja je prihvatila gostovanje. Studentski centar i ITD kazalište, kao i njihovi djelatnici, njihov su rekvizit.

Nije prvi put da djelatnici Studentskoga centra moraju služiti „srpskom svetu“ i „regiji“. Naime, malo je poznata istina da su morali kuhati, spremati, čistiti… kako bi Rade Šerbedžija i njegova obitelj i njegovi jugoslavenski orijentirani „glumci“ i „teatar“ mogli bezbrižno na Brijunima plandovati tijekom ljeta. Riječ je dakle o kontinuitetu zloporabe državne tvrtke i državnih resursa.

Ni u jednoj državi nije moguća praksa da državne tvrtke služe kao servis ideologiji suprotivoj samoj toj državi. Hrvatska je u tom pogledu izuzetak. Ona i financijski i kadrovski služi svojim neprijateljima. To je pak pouzdan znak da je Hrvatska okupirana iznutra.

Prije otprilike godinu dana u Beogradu je u Dunavu završio jedan hrvatski državljanin (nažalost, preminuo je), a ni danas se ne zna kako i zašto, iako su policije dviju država tijesno surađivale/sarađivale kako bi se saznala istina.

Hoće li Republika Hrvatska stati iza svojih napadnutih državljana i pomoći im u realizaciji naknade štete teško je reći kad je povlaštena Srbija u pitanju. Sjetimo se bolne činjenice, čak ni hrvatski logoraši srbijanskih koncentracijskih logora ne mogu doći do pravde. Država ih je uputila na instrument privatne tužbe – što je, opet, pametnomu dosta. Štetu nastalu srbijanskom krivnjom na kraju bi mogla platiti Republika Hrvatska, kao što to u pravilu i čini, budući da oštećeni zaposlenici mogu tužiti jedino poslodavca.

O tomu pak, tko bi sve skočio na stražnje noge, kako bi se ponašali mediji i političari, da je u Zagrebu napadnuta skupina srbijanskih državljana ne treba trošiti riječi.

Među ozlijeđenima u Novom Sadu je i sin jednoga našeg stalnog kolumniste. Ovim putem izražavam mu potporu uredništva Hrvatskog neba, a svim ozlijeđenima želim brz oporavak i pravednu naknadu štete.

Darko Daran Bašić, glavni urednik