Escobar: Neka Srbi odustanu od barikada, Kosovo formira zajednicu općina sa srpskom većinom, a svi se uključe u ‘Otvoreni Balkan’!

Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika američkoga državnog tajnika i posebni izaslanika State Department-a za tzv. Zapadni Balkan (ZB), iznio je u razgovoru s novinarkom Radija Slobodna Europa (RFE) Armom Zejneli Loxha američka gledanja na kosovsko-srbijanski prijepor i na budućnost ostalih zemalja ZB-a. Razgovor je obavljen u veleposlanstvu SAD-a u Prištini 13. prosinca, nakon što su Escobar i povjerenik EU-a za „dijalog Beograda i Prištine“ Miroslav Lajčak razgovarali s predsjednikom vlade Albinom Kurtijem. Iz odgovora danih usred dosad najteže krize unatrag 10 godina u kosovsko-srpskim odnosima javnost je dobila odgovore na samo neka pitanja. Escobar je u međuvremenu otputovao u Beograd, u sklopu regionalne političke turneje.

Protiv povratka srbijanskih vojnih ili policijskih snaga na teritorij Kosova; sve su države ZB-a “dio transatlantske zajednice”

Escobar je nedvosmisleno istaknuo da se Sjedinjene Američke Države kategorički protive mogućnosti povratka srbijanskih vojnih ili policijskih snaga na teritorij Kosova, što je najavila da će od KFOR-a 15. prosinca zatražiti srbijanska vlada. „Mi se kategorički tome protivimo, mi to kategorički odbijamo, uopće to ne podupiremo. Želim reći i to da Kosovo ima od SAD-a vrlo čvrsta sigurnosna jamstva.” Izbjegao je odgovoriti kakvi bi bila reakcija SAD-a ako bi došlo do srbijanske invazije. Rekao je da „takvo što“ ne očekuje, te je podsjetio da „Kosovo ima čvrsta jamstva od SAD-a manifestirana posredstvom sudjelovanja [SAD-a] u KFOR-u”.

Gledište Washingtona na pitanje Kosova ne mijenja se, nastavio je, istaknuvši kako SAD smatra da su „Kosovo i Zapadni Balkan dio transatlantske zajednice“, premda dotične države „nisu dio formalne strukture“. SAD unatoč tomu sve te države „ubraja u važne partnere“. „Svaki put kad dođem ovamo, susretnem se s poslovnim vođama, civilnim sektorom, utjecajnim osobama …i oni su zaista ojačali moje mišljenje i mišljenje naše vlade da ZB za Europu i SAD znači više šansu nego rizik. I mi samo trebamo tu težnju pretvoriti u realnost.”

Escobar nije htio odgovoriti na pitanje koga smatra „odgovornim za barikade na sjeveru Kosova“, i za „aktualnu krizu koju ovdje imamo“. Rekao je da se treba okrenuti budućnosti te „razmišljati o održivijem okviru kako bi u ovoj zemlji zajednice mogle zajedno raditi“. On vjeruje da barikade „trebaju biti uklonjene od ljudi koji su ih postavili“; mi im „trebamo dati politički put kako bi se moglo raspravljati o njihovim pritužbama“ u političkoj i diplomatskoj komunikaciji.

Za dijalog u kojem posreduje EU, barikade trebaju ukloniti oni koji su ih postavili

Potvrdio je da dijeli „dio mišljenja“ Albina Kurtija, koji tvrdi da su barikade na sjeveru podignute pod utjecajem Beograda, dodavši da i Srbi koji su ih postavili „imaju pritužbe koje treba čuti“. On ne misli da su „bojkot i barikade“ pravi način, ali misli da su „otvorena komunikacija, dijalog i istinsko prihvaćanje da postoji nedostatak povjerenja između dviju zajednica važni za nas kako bismo mogli uspješno krenuti dalje“. Dodao je da se kosovski Srbi „u nekim slučajevima osjećaju i zastrašeno od nekih ljudi koji su povezani s Beogradom“, pa stoga treba naći „izlaz iz te zamke“. Po njegovu mišljenu, „put naprijed pažljiva je koordinacija, otvoreni dijalog i puno uključenje u dijalog u kojem posreduje EU“.

Visoki američki dužnosnik nada se da je „moguće ponovno integrirati sjever Kosova u institucionalni sustav Kosova“, i da je to moguće uskoro. „Moj kolega Miroslav Lajčak danas je ovdje. Onda ćemo vidjeti uklanjanje barikada i vidjet ćemo put naprijed k reintegraciji“. Escobar poziva „Vladu Kosova da prihvati ljude koji se vrate, one koji se mogu vratiti, da im se dozvoli vratiti se. I onda ćemo krenuti naprijed s diskusijama o normalizaciji [odnosa].“ Nakon što se susreo s predstavnicima “Srpske liste”, glavne stranke Srba na Kosovu, zaključio je da se oni „žele vratiti. Mislim da nitko nema koristi od bojkota.“

Koristi li se Beograd barikadama kao izgovorom kako bi poboljšao svoju pregovaračku poziciju u dijalogu?, bilo je sljedeće pitanje. Odgovor je bio neodređen. Sljedeće pitanje glasilo je: „Ako mjesno stanovništvo ne ukloni barikade, premijer je kazao da bi to trebao učiniti KFOR, rekao je da će čekati na to. Smatrate li da će odnosno, da bi KFOR trebao ukloniti ih?“ Escobar je odgovorio: „Očekujemo da ih uklone ljudi koji su ih i postavili. Ali očekujemo i to da im bude dan put onamo gdje bi mogli razriješiti neke od problema. Postoje neka pitanja u kojima trebamo biti čvrsti. Neka pitanja koja se tiču vladavine prava, legitimni nalozi za uhićenje, ta pitanja trebaju se razriješiti na sudu, a ne na ulici.“ Pozvao je kosovsku vladu da čuje glas tamošnjih Srba u pogledu „administrativnih procedura o tablicama“, što se može razumjeti kao poziv da se odgodi stroga primjena kosovskih propisa o obvezi svih koji prebivaju na Kosovu da svoja vozila registriraju na Kosovu, a ne, kao do sada, u Srbiji.

Za SAD je ključna stvar formiranje zajednice općina sa srpskom većinom; to ne bi bila replika “Republike Srpske”

Ključna točka intervju dana je u odgovoru na pitanje što SAD u svemu skupa može učiniti: „Najvažnija star koju bi SAD željele učiniti jest da želimo vidjeti ostvarenje Zajednice općina sa srpskom većinom. Rekao sam ljudima da će SAD predvoditi napore da ova vlada to provede u djelo. S našega gledišta, to je zakonska međunarodna obveza, obaveza za Srbiju i Kosovo, obveza za EU da pomogne u tim pregovorima, a i zato što podupiremo dijalog, to je naše obvezivanje.“ Zatim je neizravno za neprovođenje te obveze iz Bruxelleskog sporazuma iz g. 2013. okrivio čelnika stranke „Samoodređenje“ Kurtija, aktualnog predsjednika vlade, rekavši: „Nijedan političar ili stranka ne može zgoljno otići od te obveze. Mi ćemo raditi na Zajednici [općina sa srpskom većinom], to će biti naš doprinos procesu dijaloga.“

Escobar misli da bi tu obvezu trebalo ostvariti prije konačnog sporazuma o „normalizaciji“, na tomu bi trebalo raditi „što je prije moguće“, „odmah“, „već u sljedećim razgovorima“, a pritom gledati i kako time „stvoriti povjerenje između vlade i manjinske zajednice, unutar granica Kosova, pod strukturama ustavnog Kosova, i u cijelosti unutar zakona Kosova. Ja to vidim kao mogućnost da se unaprijedi odnos među skupinama, a ne kao mogućnost da se druga zemlja miješa u unutarnje stvari Kosova.“ Time je Escobar rješavanje te problematike pokušao preusmjeriti s odnosa Priština – Beograd na odnos Priština – Sjeverna Mitrovica.

Novinarka ga je zatim otvoreno zapitala dijeli li on „bojazni kosovskih vođa da bi Zajednica [općina] mogla biti replika Republike Srpske“, zasebnog entiteta u Bosni i Hercegovini. On je odgovorio: „Ne, apsolutno ne. To nije mehanizam koji će biti nametnut Kosovu, nego će vlada Kosova moći na njemu raditi s međunarodnom zajednicom i zajednicom koja je uključena, kako bi se dobilo win-win soluciju [=takvo rješenja kojim bi obje strane bile na dobitku], koja omogućuje da se zaštite kolektivna prava dok se istodobno omogućuje funkcionalnost i konstitucionalnost [vjerojatno u značenju: uspostava svega skupa u okviru i kao potvrda ustavnog poretka Republike Kosova]“ kao „nezavisne i suverene države“.

SAD podupire francusko-njemački prijedlog, koji Srbija odbacuje

Escobar u intervjuu tvrdi da SAD „u cijelosti podupire francusko-njemački prijedlog“ [to jest prijedlog iza kojeg je stao EU, i koji ima za cilj punu normalizaciju odnosa Kosova sa Srbijom i koji bi faktički značio neku vrstu neizrečenoga priznanja od Srbije Kosova kao države u njegovim sadašnjim granicama; Srbija odbacuje francusko-njemački prijedlog]. On dodaje da su razgovori o tom prijedlogu „u vrlo osjetljivoj fazi“, „u veoma ranoj fazi“, te očekuje od Lajčaka da „počne razgovore“ i „pokrene ih naprijed“. Ti razgovori odnosili bi se i na „zaštitu manjina, kulturnih i vjerskih lokaliteta i na mnoge, mnoge druge stvari koje će pomoći objema stranama da prodube europske integracije“.

Novinarka je tada podsjetila Escobara kako „kosovska vlada nije posvema prihvatila plan, ali je rekla da je on dobra osnova za pregovore“, te da joj je „fokus na međusobnom priznanju koje treba da bude centar konačnog dogovora“, no da je to za Srbiju zajednica općina sa srpskom većinom. Zapitala ga ja zatim: „Što treba biti u središtu?“. Na što je on odgovorio: „U središtu treba biti europska integracija za sve zemlje Zapadnog Balkana. Unutar tog konteksta, dobar odnos, održiv odnos svih zemalja te regije jednih s drugima.“

U tom trenutku diplomatski predstavnik SAD-a podsjetio je na konstantan američki cilj u ovom dijelu svijeta: „priznanje svih zemalja, njihova prava na postojanje, njihove nezavisnosti i suverenosti“. Dodao je da pri postizanju tog cilja ipak treba paziti na „redoslijed koraka i kako doći do toga“, a to je „pitanje dijaloga“, pri čemu bi „zemlje ove regije, cijele regije… trebale imati jednak, pun poštovanja i miroljubiv odnos među sobom“.

Kako SAD gleda na Kurtija, budući da se on „nekoliko puta odupirao“ traženju da „povuče neke od svojih odluka kako bi se spriječila eskalacija na terenu“?, glasilo je novo pitanje. Odgovor: „Moram biti vrlo određen u svezi s tim. Odnos SAD sa Kosovom jest čvrst. On je solidan. On se tiče odnosa s narodom Kosova, a ne s nekom određenom osobom ili strankom. Tako da smo mi apsolutno otvoreni s ovdašnjom vladom. Ali to ne znači da ne ćemo imati taktičke razlike. Ljudi to trebaju očekivati. To ne znači da Sjedinjene Države uskraćuju potporu Kosovu.“

“Sa Srbijom se ne razilazimo previše u našim stajalištima u pitanju onoga šta se događa u Ukrajini“

Na primjedbu kako, „s druge strane, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ojačava svoju nacionalističku retoriku u pitanju Kosova, ali se nije suočio sa otvorenom kritikom Europske unije ili SAD“, Escobar tvrdi da se Vučić „jest“ suočio, te da se i od srbijanskih vlasti tražilo da  „prihvati svoje politike“ (?) i „prihvati svoje djelovanje“ (?) kako bi se kreirala regionalna stabilnost… I dobili smo rezultate.“ U Srbiji „imaju neke obveze u procesu pristupanja kako bi se uskladili s Europskom unijom. A to je diskusija koju oni vode sa Evropom. Ja ih ohrabrujem da to učine.“ Dodaje kako se sa Srbijom „ne razilazimo previše u našim stajalištima u pitanju onoga šta se događa u Ukrajini“.

Escobar je potvrdio da je „ruski utjecaj na Balkanu, osobito u Srbiji, razlog za nestabilnost u najmanje trima balkanskim državama“, dodavši da „postoji golema količina ruskih dezinformacija u informacijskom prostoru cijele regije“, ali i to da ćemo „mi uzvratiti na svaki maligni utjecaj“. A regija je već pozitivno na takve utjecaje odgovorila; „svaka država na Zapadnom Balkanu glasovala je za osudu ruske agresije na Ukrajinu…“

“Podupiremo sve regionalne ekonomske integracijske inicijative pod dvama uvjetima”

Novinarka ga je zatim zapitala podupire li predsjednika crnogorske vlade Dritana Abazovića u potpisivanju pristupanja “Otvorenom Balkanu” u narednim danima, na što je on odgovorio: „Naša pozicija u odnosu na ’Otvoreni Balkan’ vrlo je razvidna. Mi podupiremo sve regionalne ekonomske integracijske inicijative pod dvama uvjetima. Prvi je da vode k približavanju Europi i da nisu u sukobu s bilo kojom od vaših europskih obveza pod Berlinskim procesom ili bilo kojim drugim procesom koji predvodi Europa. A drugi: da se sve zemlje ZB-a mogu pridružiti kao punopravni članovi. Do sada se ’Otvoreni Balkan’ kvalificira po obama tim kriterijima. U slučaju da ne ispuni bilo koji od tih uvjeta, mi ćemo mu apsolutno povući svoju potporu.“ Zatim je iznio još neka opravdanja za suradnju u okviru „Otvorenog Balkana“, koji se „koristi postojećim trendom regionalne integracije“. Olakšavanje privatnih i poslovnih putovanja iz jedne zemlje u drugu i takve stvari, to se „već događa. Pitanje je na koji način to stvara moment za ukidanje barijera pred slobodnom trgovinom. I zato, bilo da je riječ o Berlinskom procesu, o Otvorenom Balkanu, o Cefti, RCC-u [Vijeće za regionalnu suradnju, s glavnim tajništvom u Sarajevu] ili zajedničkom regionalnom tržištu [koncept EU-a, koji se uopće ne preklapa s konceptom Otvorenog Balkana], mi sve to podupiremo.

Povezani sadržaj:

Šiljo: Vlast u Prištini stavlja na kocku i vazalsko leno dodijeljeno joj prije 15 godina

RFE/Hrvatsko nebo