Svehrvatsko samopoštovanje: željena slika koju sami (tek) moramo naslikati!

Bez svehrvatskog samopoštovanja i samodokazivanja – kakvo su nam na naše neizmjerno veselje, suprotno brojnim pesimističkim prognozerima, upravo potvrdili kao nešto moguće i ostvarivo hrvatski nogometaši pod vodstvom Zlatka Dalića! – teško je ostvariti zamah koji vodi k nacionalnom prosperitetu. To osobito nije lako u današnjem vrlo složenom međunarodnom kontekstu sve češćeg podčinjavanja slabijih od jačih. Obezvrjeđivanje identiteta, značaja i dostojanstva Hrvatske savršena je formula za njezino bacanje na koljena. Time se bave naši protivnici i neprijatelji. Na nama je pak jačati identitet, značaj i dostojanstvo Hrvatske. Tu ima posla za svakoga tko se diči nacionalnom, domoljubnom i rodoljubnom sviješću. Za svakoga tko je ponosan na hrvatstvo kao naravan osjećaj, utemeljen na divljenju vrijednim postignućima hrvatskih ljudi i naroda i kao osjećaj privrženosti i ljubavi prema vlastitoj zemlji – kao domovini koja već 30 godina ima i vlastiti državni okvir. Imamo dakle okvir za sliku i platno u temeljnoj boji, no željenu sliku moramo (tek) sami naslikati!

I nakon ulaska u EU i NATO, Hrvatska je nastavila u nekim bitnim dimenzijama slabjeti ili tonuti, a hrvatski narod nastavio je gubiti samopoštovanje. Točnije: ono mu je bilo sustavno oduzimano. To ne vide samo oni koji to ne žele vidjeti, ali vidimo mi. Zadržimo se malo na toj riječi “samopoštovanje”.

Franjo Tuđman nije samo predvodio hrvatski narod u procesu hrvatskog osamostaljenja i međunarodnog priznanja, nego je bio glavni protagonist procesa vraćanja samopoštovanja hrvatskom narodu. Nikad nakon njegove smrti hrvatski suverenitet nije bio toliko na cijeni kao u razdoblju njegove vladavine, kada smo mogli izraziti cijelomu svijetu da naš odnos prema svijetu i vanjska politika predstavljaju u svojoj srži ono što misli i osjeća velika većina Hrvata. To samopoštovanje bilo je ključno da hrvatski narod može vjerovati u sposobnost davanja vlastitih odgovora na probleme s kojima se suočavao, ili su ga drugi suočavali, a što je bilo važno da se vjera i nada u vlastiti narod i budućnost naše zemlje nametne i da nas usmjeruje.

Neprijatelji Hrvatske nisu se mogli nametnuti hrvatskom narodu zato što je bio optimističan u pogledu na budućnost. Nisu se mogli nametnuti bez prethodno nametanja pesimizma, katastrofičnosti, malodušnosti, osjećaja da se naša Hrvatska ne može popraviti, da mi Hrvati nismo sposobni ni formulirati ni postizati ono što hoćemo i što nam je potrebno. Ali da bi protivnici i neprijatelji hrvatske moderne samosvojnosti nametnuli te osjećaje, morali su uništiti imidž Franje Tuđmana, koji je simbolizirao samopoštovanje hrvatskog naroda. Kada su takvi dolazili na vlast, promovirali bi zaborav svega onoga u čemu smo se kao narod pod njegovim vodstvom potvrdili i što smo doista i ostvarili.

Za našu današnju vanjsku i ukupnu državnu politiku važno je vratiti to samopoštovanje. To je moguće ako postoje materijalni i simbolički uvjeti koji pozitivno djeluju na hrvatski narod. Siromašnost, ovisnost i popustljivost prema van ne potiču rast unutarnje snage hrvatskog naroda niti pomažu dobrom imidžu Hrvatske u međunarodnim pitanjima. Nedvojbeno je da je za vraćanje utjecaja u vanjskopolitičkim pitanjima potrebno takvo političko vodstvo koje će osloboditi unutarnje hrvatske energije te mobilizirati i organizirati produktivne, socijalne, kulturalne i generacijske snage i ešalone za učvršćivanje zemlje iznutra i njezina imidža prema van.

Potenciranje nacionalnog samopoštovanja ne može biti svojevoljni ni demagoški čin. Valja pozorno paziti da se samopoštovanje ne pretvori u narcisoidnost ili huškačku ratobornost, što može imati vrlo negativne posljedice u vremenima globalne krize. Zaustavljanje negativnih trendova i pokretanje pozitivnih ište ne umišljeno ili zapjenjeno, nego razumno samopoštovanje. Pokazatelji na raznim europskim i svjetskim ljestvicama nedvojbeno kažu da stanje nije dobro i da su kakvoća i perspektiva naše države sumorna. Medijskim prostorom gospoduju političari, poduzetnici, komunikatori i intelektualci koji opetovano ističu da je Hrvatska neuspješna država, čime se sugerira da ju je najbolje napustiti jer u njoj samoj nije moguće promijeniti stvari nabolje.

Sve je to destruktivno i negativno, guši samopoštovanje hrvatskog naroda, oteščava artikuliranje nacionalnih interesa i ciljeva te slabi međunarodnu vjerodostojnost hrvatske države. Paradoksalno, uoči moguće izborne godine gotovo nitko ne govori o perspektivnijoj budućnosti za sve polazeći od stalnog i zajedničkog napora, ne spominju se gospodarski potencijali različitih hrvatskih regija, ne potiču se praktički zajednički politički i društveni ciljevi s malim brojem jasnih prioriteta, niti se stavlja u fokus nacionalna uspješnost na duži rok. Istodobno, pojedinačni ili skupni uspjesi u nogometu i drutim športovima te na nizu drugih područja i dalje pokazuju za što su hrvatski ljudi sve sposobni – ako ih ne guši otuđena vlast i ako ih nisu zajahala ili blokirala (radićevski mišljena) “pokvarena gospoda”.

Bez svehrvatskog samopoštovanja i samodokazivanja – kakvo su nam na naše neizmjerno veselje, suprotno brojnim pesimističkim prognozerima, upravo potvrdili kao nešto moguće i ostvarivo hrvatski nogometaši pod vodstvom Zlatka Dalića! – teško je ostvariti zamah koji vodi k nacionalnom prosperitetu. To osobito nije lako u današnjem vrlo složenom međunarodnom kontekstu sve češćeg podčinjavanja slabijih od jačih. Obezvrjeđivanje identiteta, značaja i dostojanstva Hrvatske savršena je formula za njezino bacanje na koljena. Time se bave naši protivnici i neprijatelji. Na nama je pak jačati identitet, značaj i dostojanstvo Hrvatske. Tu ima posla za svakoga tko se diči nacionalnom, domoljubnom i rodoljubnom sviješću. Za svakoga tko je ponosan na hrvatstvo kao naravan osjećaj, utemeljen na divljenju vrijednim postignućima hrvatskih ljudi i naroda i kao osjećaj privrženosti i ljubavi prema vlastitoj zemlji – kao domovini koja već 30 godina ima i vlastiti državni okvir. Imamo dakle okvir za sliku i platno u temeljnoj boji, no željenu sliku moramo (tek) sami naslikati!

Uredništvo Hrvatskog neba

Hrvatsko nebo – Uredništvo