D. Dalbello: Tehnologija – dobar sluga, loš gospodar
Cal Newport, Digitalni minimalizam
Sveobuhvatna analiza posljedica sve većeg utjecaja tehnologije i društvenih mreža na društvo i na čovjeka središnja je tema Cala Newporta u knjizi Digitalni minimalizam, u izdanju nakladničke kuće Verbum.
S procesom modernizacije i industrijalizacije došlo je do napretka tehnologije koji je ubrzao društvene promjene kao nikad u povijesti. Svijet budućnosti o kojem današnja djeca maštaju vrlo će se vjerojatno ostvariti već unutar njihova životnog vijeka, što nije bio slučaj sa starijim generacijama. S obzirom na međuzavisnost tehnologije i čovjeka, tehnološke inovacije, odnosno promjene u tehnologiji, nužno prate i promjene u čovjeku. No ono što je karakteristično za suvremeno društvo jest činjenica da su tehnološke promjene ipak brže od promjena u čovjeku te se čovjekov mozak i um jednostavno nije u mogućnosti toliko brzo prilagoditi promjenama u tehnologiji. Zbog toga se može reći da čovjekova međuzavisnost s tehnologijom tek prividno i površinski može zadovoljiti ljudske potrebe, ali sam čovjek teži nečemu drukčijem, većem, stvarnijem. Tehnologija i osobito društvene mreže tek su površna simulacija i ne mogu u potpunosti zadovoljiti navedene potrebe, iako stvaraju takav dojam. Takvo stanje vodi manjku socijalne interakcije i utječe na mentalno zdravlje.
Knjiga Cala Newporta daje konkretne prijedloge kako živjeti digitalni minimalizam, izd. Verbum, 2022, preveo Anđelko Bošnjak
Newport na početku knjige upozorava na opasnost ovisnosti o društvenim mrežama i aplikacijama. Istraživanja su nedosljedna, ali jasno ukazuju na to da više od osamdeset posto učenika ima profile na društvenim mrežama, dnevno na njima provode i više sati, što može narušiti samopoštovanje i akademski uspjeh. Među odraslima situacija također nije idealna. Podaci ukazuju da ih većina redovito koristi društvene mreže. Sve navedeno otvara pitanje ovisnosti o društvenim mrežama, kroz nemogućnost odbijanja tehnologije i narušenu samokontrolu. Virtualna stvarnost u koju su mladi integrirani i o kojoj su često i ovisni u biti je nametnuta pojedincu jer ga kontrolira i na neizravan mu način onemogućuje da izađe iz distorzirane verzije stvarnosti koju oblikuje i koja zamjenjuje ono što je stvarno i ono što je realno, a što je čovjeku bitno, kao što su posao, obitelj, razumijevanje sebe sama.
Na navedene probleme ukazuje filozofija digitalnog minimalizma prema kojoj ne treba prihvaćati digitalne inovacije ukoliko one nisu u skladu s našim vrijednostima. Newport navodi tri ključna načela digitalnog minimalizma. Prvo je načelo da zatrpanost ima visoku cijenu. Naime, zatrpavanje pozornosti s previše uređaja poništava male pozitivne učinke koje uređaji imaju, a maksimizira negativne. Drugo je načelo važnost optimizacije, razmišljanja kako će se koristiti određena tehnologija na način da ona podupire nešto što smatramo vrijednim. Treće se načelo odnosi na svrhovitost; digitalni minimalisti su, naime, zadovoljniji jer teže svrhovitijem korištenju digitalnih tehnologija.
U knjizi se navode i načini kako postati digitalni minimalist, odnosno konkretni savjeti kako bi trebao ići proces digitalnog raščišćavanja. Autor sugerira odvajanje određenog broja dana tijekom kojih se osoba ne koristi neobaveznim tehnologijama i tijekom tog vremena istražuje koje su to druge aktivnosti koje pružaju zadovoljstvo. Nakon što prođe to razdoblje potrebno je ponovno uvesti digitalne tehnologije u svoj život, ali samo na način da imaju određenu svrhu i smisao. Newport nudi i druga rješenja, poput odustajanja od stiskanja „sviđa mi se“ na društvenim mrežama jer se time uspostavljaju površni odnosi koji samo prividno zamjenjuju stvarne, određivanja vremena za slanje poruka kako bismo uistinu mi bili ti koji kontroliramo sami sebe, definiranja uredovnog vremena za pozive kako ne bismo morali biti stalno dostupni, brisanja društvenih mreža s mobilnog telefona, odricanja od pametnog telefona i slično. Planiranje vremena, odnosno određivanje dnevnog rasporeda, ključno je za postavljanje ciljeva, koji su bitni za razumijevanje onoga što činimo i zbog čega to činimo. Iako se većina savjeta čini „zdravorazumskima“, konkretni planovi i ideje prvi su korak ka promjeni životnog stila. Ograničavanjem korištenja društvenih mreža i tehnologije samo na ono što je svrhovito te sprečavanjem da površni odnosi na društvenim mrežama zamijene stvarne međuljudske odnose jača se i samokontrola.
Posebno je zanimljiv dio knjige u kojem se govori o amišima i njihovu pogledu na tehnologiju. Naime, iako je stvorena percepcija da amiši odbacuju tehnologiju i suvremenost, zapaženo je da situacija nije toliko jednostavna. Oni se voze u automobilima, ali ne upravljaju njima, koriste se električnom energijom, ali se ne priključuju na gradsku mrežu, već koriste vlastite panele. Takvih je primjera mnogo. To pokazuje da oni ne odbacuju tehnologiju kao takvu, već je koriste samo na način na koji smatraju da je koristan za čovjeka i za zajednicu. Upravo takvo selektivno korištenje tehnologijom jedno je od ključnih načela digitalnog minimalizma.
Digitalni minimalizam svojevrsni je odgovor na društvene promjene u kojima virtualna stvarnost zamjenjuje realnost, što ostavlja vrlo negativne posljedice na čovjeka, a da on toga nije ni svjestan. Newport ističe da bismo tehnologiju trebali rabiti samo na način na koji je smislen i svrhovit te bismo sami trebali upravljati sobom umjesto da kontrolu nad vlastitim životom prepustimo tehnologiji. Reći da je tehnologija dobar sluga, ali loš gospodar, možda jest dijelom izlizana fraza, ali u ovom slučaju može biti dobra zvijezda vodilja u korištenju suvremenih dostignuća. Knjiga Cala Newporta na odličan način sve to prikazuje te otvara oči i usmjerava čitatelja promjenama u vlastitom životu. Zbog toga je kvalitetno štivo za svakoga tko želi upoznati suvremeno društvo i sebe te raditi na sebi.
Domagoj Dalbello/Vijenac/https://www.matica.hr/Hrvatsko nebo