Sveti Nikola: Darivanje mnogo više od običaja

Darivanje mnogo više od običaja

Mjesec prosinac je mjesec darivanja. Darivati znači davati dar, poklanjati nešto. Mnogi kažu, običaj je ili tradicija da se uoči sv. Nikole treba darivati djecu. I ja moram svoje dijete obradovati nekim darom. Što je to zapravo običaj ili tradicija? Običaj je naziv za tradicijom utvrđeni oblik ponašanja i djelovanja pojedinca ili zajednice u određenim prigodama. A tradicija je prije svega usmena predaja znanja, vještina, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. Riječ tradicija dolazi od latinske riječi „tradere – traditio“, što znači predavati. Ta bi se riječ „tradere“ mogla prevesti i sa riječju prenositi. Nastaje dakako pitanje kako mi s generacije na generaciju, na potomke prenosimo lijepe narodne običaje, a da oni ne izgube svoj izvorni smisao. Moguće je da smo manje ili više uspješni u prenošenju tradicionalnih katoličkih običaja vezanih za darivanje uoči spomendana sv. Nikole i tijekom adventa. O uspješnosti cjelokupnog prenošenja tog običaja darivanja ovisi naše poznavanje izvornog kršćanskog darivanja kojim je bio duhovno prožet sv. Nikola. Tko je bio sveti Nikola?

Sv. Nikola – kratki životopis

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu koji je bio biskup u Miri. Njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Želeći širiti ljubav i dobrotu, postaje svećenik. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te biskupske časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina kada upravo umire biskup koji je bio nasljednik njegova strica na biskupskoj stolici. Ovaj puta sv. Nikola nije mogao pobjeći, te postaje biskup u Miri. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je postao zaštitnik mornara i putnika. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 343. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Svetački lik koji dariva djecu

Sveti Nikola je poznat kao svetački lik koji djecu svake godine obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće predaje. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav stečeni imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraz. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su to saznale, pomolile se Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje. Sv. Nikola je nekako  doznao za tu nečasnu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno, i prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je za vjenčanje i svadbu i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on za udaju i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja: A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu sv. Nikolu biskupa. Unatoč osobnog zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest. Drugi kraj priče ide ovako: sv. Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se kraj otvorenog ognjišta sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi do danas sačuvani običaj stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.

Uzor darivanja i zaštitnik djece

Sveti Nikola je simbol nesebičnog i proživljenog karitativno zauzetog društvenog djelovanja. Čvrsto se zauzimao za ljude u različitim potrebama. Štititi, pomagati, darivati ne tražeći ništa zauzvrat, bitni su aspekti spomena i slavlja blagdana svetog Nikole. On je zaštitnik potrebitih s građanskom hrabrošću koji bi trebao biti motiv svakome od nas. Blagdan svetog Nikole prekrasna je prigoda za spomen na zaštitnika djece, i na pouku kako treba nesebično darivati, pomagati i štititi one kojima je potrebna humana zaštita. Na taj način moguće je sačuvati običaje i živu tradiciju. Sveti Nikola je otvorio svoje srce bližnjima u potrebi i simbol je proživljenog katoličkog društvenog djelovanja. Zauzimati se za druge, pomagati i biti tu jedni za druge, to je i naš moto, naš cilj. Ovom snažnom porukom sveti Nikola djeci želi uliti osobnu hrabrost i samopouzdanje. U predajama, svetac je pomoćnik u nevolji i veliki prijatelj djece. Predaja govori o njegovoj filantropiji, čovjekoljublju, dobroti i potpori u nevoljama. Njegova poruka je “Volite jedni druge” i “biti dobar i darežljiv”, a zauzvrat ne očekivati i ne tražiti baš ništa. Zato je on kriomice, neprimjetno zaštitio i darivao djevojke koje su bili u potrebi. U tradiciji  i običajima svetkovine svetog Nikole tijekom povijesti, često je bio korišten u moralizirajućem smislu: kao veliki, strogi biskup koji ispituje djecu vjeronauk , opominje ih i sudi. Ali postoji i drugi način proslave i sjećanja na sv. Nikolu biskupa. Suvremene proslave sv. Nikole trebaju biti usmjerene na divljenje i na naše međusobno sjećanje na sveca. Lik svetog Nikole izaziva veliku fascinaciju, posebno kod male djece, kao nesebičnog darovatelja i zaštitnika djece. Na tom temelju oduševljenja razmotrimo kako možemo koristiti primjer ovog sveca, da i mi možemo učiniti nešto dobro za druge. 

Promašaji i dobre strane vezane uz darivanje uoči sv. Nikole

Kao obični smrtnici sposobni smo čuvati izvorne katoličke običaje, ali i upropastiti ih, ili ne dati im prava pozitivna usmjerenja i nadahnuća. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj dogodio se veliki obrat u slavlju sv. Nikole. Nekada je bio potisnut iz društvenog života, a njegovo mjesto je zauzeo Djed Mraz. A nakon Djeda Mraza počeo se favorizirati sv. Nikola. Krenulo se sa masovnim priredbama uoči sv. Nikole za roditelje i malu djecu po crkvama i društvenim prostorijama. Nažalost u tim masovnim događanjima sv. Nikola je u izvornom smislu riječi ostao i dalje nepoznat i nedovoljno prezentiran. A tako i njegov životni lik, nesebično darivanje i glavna poruka da ja trebam biti njemu sličan, njega nasljedovati. Da ja trebam u adventu i inače biti darivatelj, zaštitnik slabih i pomoćnik u nevolji. Nastupi onih koji na takvim priredbama „ glume“ sv. Nikolu postali su „ blijedi glumci“ zbog želje da priredba dugo ne traje. Događa se! Pojavi se. sv. Nikola, postavi nekoliko pitanja djeci, malo prošeta pozornicom, pohvali djecu i počinje podjela darova. Takav blijedi nastup sv. Nikole „ne miriši“ i nema neke veze sa katoličkom tradicijom. Nema i ne pruža nikakve spoznaje o tome tko je bio sv. Nikola, niti odašilje potrebite odgojne i snažne poruke maloj djeci da je važno znati primati, ali kad odrastu da i oni budu darivatelji i zaštitnici onih koji su u različitim teškoćama i mukama. Zato je velika odgovornost na onima koji su organizatori priredaba i „ glumci“ sv. Nikole da idu u bit primanja darova i darivanja. Roditelji imaju ključnu ulogu u sjećanju na sv. Nikolu. Nakon ostavljanja dara, ili poklona uz šibe u čizmicu djeteta, trebali bi ispričati predaju o sv. Nikoli i dakako dati poticaj djetetu da nije važno samo primati, nego davati i biti darivatelj. 

Molitva Sv. Nikoli

O, dobri Sveti Nikola, koji si radost djece,

stavi u moje srce djetinji duh o kojemu govore evanđelja,

i pouči me da oko sebe sijem sreću.

Ti, čiji nas blagdan pripravlja na Božić,

otvori mi vjeru otajstvu Boga koji je postao čovjekom.

Ti, dobri biskupe i pastiru, pomozi mi naći mjesto u Crkvi

i nadahni Crkvu da bude vjerna evanđelju.

O, dobri Sveti Nikola, zaštitniku djece, mornara i bespomoćnih,

pogledaj na one koji se mole Isusu, našemu i tvome Gospodinu,

kao i na one koji su ponizni pred tobom.  

Ulij nam poštovanje prema Svetom Djetetu iz Betlehema,

u kojemu se nalazi prava radost i mir.

Amen.

Vladimir Trkmić, Hrvatsko nebo