U „Izvorišnim osnovama“ postavljen je temelj „antifašističkoj“ ideologiji

Vrijeme:7 min, 6 sec

 

U „Izvorišnim osnovama“ postavljen je temelj „antifašističkoj“ ideologiji. Bila je to jasna poruka hrvatskom narodu da zasluge za uspostavu današnje hrvatske države pripadaju onima koji su se borili protiv nje (a za Jugoslaviju) od 1941. do 1945., mnogi i do 1990., a neki i nakon 1990. Bila je to i jasna poruka hrvatskim nacionalistima da su oni izvanustavna kategorija, građani drugoga reda, i da stoga ne mogu obnašati najviše dužnosti bez prethodnog blagoslova domaćih „antifašista“ i njihovih međunarodnih prijatelja. A ako i dobiju taj blagoslov, mogu služiti samo kao „smokvin list“. I neka nitko ne bude u zabludi: za njih hrvatski nacionalisti i „ustaše“ jesu svi koji nisu bili komunisti prije 1990. odnosno „antifašisti“ nakon 1990.

Prije nekoliko dana Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba uvrstio je ime Josipa Broza Tita u Fond imena. Tako je gradska vlast otvorila mogućnost vraćanju Titova trga. Istodobno, Odbor je zaprimio pismo Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Svjetskog židovskog kongresa u kojemu se traži preimenovanje ulica koje nose ime pripadnika Ustaškog pokreta odnosno uklanjanje imena ustaških dužnosnika i pripadnika Ustaškog pokreta, među njima Filipa Lukasa i Ivana Oršanića, iako Filip Lukas ustaša nije ni bio.

U zahtjevu između ostaloga piše:

U povodu Međunarodnog dana sjećanja na Žrtve holokausta obraćamo Vam se u vezi nekoliko ulica u Zagrebu nazvanih po pripadnicima ustaškog pokreta, s pitanjem kada planirate razmotriti preimenovanje. Davanje počasti ustaškim dužnosnicima se naime može shvatiti kao glorifikacija zločinačkog pokreta, nepriznavanje patnje svih stradalih u ustaškom teroru kao i osporavanje zločina nad Židovima, Srbima, Romima te političkim neistomišljenicima u vrijeme Drugog svjetskog rata;

Smatramo da je posve neprimjereno odavati priznanje pripadnicima ustaškog pokreta. Na suprotstavljanje glorifikaciji zločinačkog režima Nezavisne države Hrvatske sve nas obavezuju i izvorišne osnove Ustava u koje je upisano utemeljenje hrvatske državnosti ’nasuprot proglašenju Nezavisne države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)’;

Smatramo da je preimenovanje posebno hitno i važno u godini u kojoj se Republika Hrvatska priprema na predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust u 2023. godini.“

Takvo pismo mogu napisati samo oni kojima je Jugoslavija bila (i jest) domovina, i stranci koji ih podupiru zbog svojih interesa, nadnacionalnih iluzija i protuhrvatskih predrasuda. No mi Hrvati trebamo gledati i ljude i događaje s hrvatskog stajališta i ne dozvoliti da nam takvi diktiraju kako trebamo misliti, govoriti i djelovati. No idemo po redu.

Filip Lukas i Ivan Oršanić

Filip Lukas rođen je u Kaštel Starom 29. travnja 1871., a umro u Rimu 26. veljače 1958. Bio je hrvatski geograf, geopolitičar, kulturni djelatnik i starčevićanski intelektualac. Završio je studij bogoslovije u Zadru te povijesti i geografije u Austriji. Bio je profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu od 1920. do 1945., te predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945. Autor je brojnih djela, od kojih ćemo navesti samo neka: Ekonomska geografija (Zagreb, 1923.), Hrvatska narodna samobitnost (Zagreb, 1938.), Naša domovina (Zagreb, 1943.). Godine 1945. u odsutnosti je optužen i osuđen na smrtnu kaznu; on je pak Hrvatsku napustio prije ulaska partizana u Zagreb u svibnju te godine.

Ivan Oršanić rođen je u Županji 2. srpnja 1904., a umro je u Buenos Airesu 7. prosinca 1968. Bio je prvi tajnik Hrvatskoga orlovskoga saveza 1923. Nakon studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu radio je od 1929. kao profesor matematike i fizike u Vukovaru, a zatim na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Posvetio se izgrađivanju hrvatske mladeži u starčevićanskom duhu. Bio je suradnik „Hrvatske smotre“, a od 1937. i glavni urednik. Od 1939. bio je politički urednik tjednika „Hrvatski narod“. Kao domovinski član ustaške organizacije za vrijeme Banovine Hrvatske uhićen je i zatvoren u Lepoglavi 1940. Rat je dočekao u logoru Kruščici kraj Travnika. U NDH-u bio je državni tajnik za promidžbu. Smijenjen je nakon dva mjeseca na zahtjev Nijemaca jer je odbio hrvatsku promidžbu podvrgnuti njemačkoj. Bio je šef Ustaške mladeži, i ondje je nastojao spriječiti njemački utjecaj. Od 1944. bio je državni savezničar za socijalnu politiku. U svibnju 1945. povukao se u Austriju pa u Italiju, gdje se angažirao u spašavanju Hrvata, a 1948. stigao je u Argentinu. Smatrajući da je povijesna epizoda NDH nepovratno završena i da treba stvarati novu, demokratsku Hrvatsku, 1951. osnovao je Hrvatsku republikansku stranku i pokrenuo politički časopis „Republika Hrvatska“.

Pokret za spašavanje domovine i naroda od neprijatelja

Oršanić je mnogo prije 10. travnja 1941. napadao marksizam, liberalizam, jugoslavenstvo, masoneriju, indiferentne zagrebačke intelektualce, političko sporazumaštvo, mlakost i neodređenost. Surađivao je s Lukasom. Trebalo je riješiti dilemu jesu li Hrvati i Srbi dio troimenoga jugoslavenskog naroda ili su plemena istoga naroda, ili su dva posebna, povijesno oblikovana naroda. Običan puk znao je što je, za razliku od hrvatske inteligencije, koja je u znatnom dijelu bila jugoslavenska. Tada se pojavila Lukasova teza o hrvatskoj narodnoj samobitnosti. Oršanić je odlučno zastupao postavku da svaki narod treba imati svoju državu. Lukas nije bio evoluirao do te mjere, odnosno smatrao je to utopijom i nečim neostvarivim, ali je njegova hrvatska narodna samobitnost utjecala na mnoge intelektualce.

Lukas i Oršanić pripadnici su dviju različitih generacija. Lukas je iz jugoslavenski orijentirane generacije preko hrvatskoga federalizma došao do hrvatskoga nacionalizma. On predstavlja hrabar i pošten pokušaj hrvatske inteligencije da shvati što znači za hrvatski narod Jugoslavija i odrekne se svojih zabluda. Iako je Oršanić radikalno zastupao ideju hrvatske države, uvažavao je taj pokušaj i politički je surađivao s Lukasom. Hrvatski nacionalizam, povijesni a ne doktrinarni, išao je prema stvaranju jednoga slobodnoga obrambenog nacionalnog pokreta za spašavanje domovine i naroda od neprijatelja.

„Izvorišne osnove“ ne spominju postojanje NDH, nego Banovinu i ZAVNOH

U „Izvorišnim osnovama“ Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. ne spominje se postojanje NDH. Nova vlast, pod izgovorom stranog pritiska, prešla je preko toga povijesnog razdoblja. Zaboravila je da je u predizbornoj kampanji HDZ-a dr. Franjo Tuđman, da bi dobio glasove, javno isticao da je NDH bila izraz povijesnih težnja hrvatskog naroda. Da udovolji „međunarodnoj zajednici“, ali čini se i još više sebi i jednom dijelu svojih sljedbenika, on i njegova vlada tada su kao temelj današnje hrvatske države podmetnuli Banovinu Hrvatsku (1939.) i ZAVNOH (1943.). Poslije je slijedila sramotna izjava Hrvoja Šarinića u Budimpešti (1997.) u kojoj je NDH proglašena kvislinškom i zločinačkom tvorevinom.

U „Izvorišnim osnovama“ postavljen je temelj „antifašističkoj“ ideologiji. Bila je to jasna poruka hrvatskom narodu da zasluge za uspostavu današnje hrvatske države pripadaju onima koji su se borili protiv nje (a za Jugoslaviju) od 1941. do 1945., mnogi i do 1990., a neki i nakon 1990. Bila je to i jasna poruka hrvatskim nacionalistima da su oni izvanustavna kategorija, građani drugoga reda, i da stoga ne mogu obnašati najviše dužnosti bez prethodnog blagoslova domaćih „antifašista“ i njihovih međunarodnih prijatelja. A ako i dobiju taj blagoslov, mogu služiti samo kao „smokvin list“. I neka nitko ne bude u zabludi: za njih hrvatski nacionalisti i „ustaše“ jesu svi koji nisu bili komunisti prije 1990. odnosno „antifašisti“ nakon 1990.

Hrvatsko predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust

To hrvatsko predsjedanje poslužit će našim neprijateljima:

  • da izbrišu svaki spomen na četverogodišnju borbu hrvatskog naroda za hrvatsku državu u Drugom svjetskom ratu;
  • da izbrišu zločine protiv hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata i tijekom 45-godišnje jugoslavensko-komunističke diktature;
  • za dodatno ponižavanje hrvatskih žrtava iz tog razdoblja i za amnestiranje zločinaca;
  • za učvršćivanje jugoslavensko-komunističkih i velikosrbijanskih mitova protiv hrvatskog naroda;
  • za održavanje na vlasti neprijatelja hrvatske državnosti uz svesrdnu pomoć njihovih vanjskih prijatelja;
  • za daljnje prljanje slike o četverogodišnjoj borbi hrvatskog naroda za hrvatsku državu u Domovinskom ratu;
  • za eliminaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini;
  • za optuživanje Katoličke crkve.

Popis je mnogo duži, ali tu ćemo stati.

Dozrijevanje i oslobađanje svijesti moraju predvoditi hrvatski nacionalisti

Naši neprijatelji rade svoj posao i tomu se nitko ne treba čuditi. To su radili od 1945. do danas, da ne idemo dalje u prošlost. Ali i mi moramo raditi svoj posao, a to znači ulaziti u sukob s njima. Nakon 30 godina državnosti moramo već jednom shvatiti da se jadikovanjem, popuštanjem i klečanjem pred njima u nadi da će nas poštediti ne ćemo spasiti. To dozrijevanje i oslobađanje svijesti moraju predvoditi hrvatski nacionalisti. Oni bi za početak trebali prestati uzdizati one koji smatraju „da je za budućnost Hrvatske pomirba i suživot jedini put naprijed” (Plenković u Škabrnji) ili one koji šalju vijence s natpison „Pobjedniku sa Sutjeske“ (Milanović preminulom Hrvoju Mimici iz Druge dalmatinske). (M. O.)

Povezani sadržaj:

Ilija Vincetić: Antifašizam na “hrvatski” način

DOKUMENT OZNA-e RAZOTKRIVA PRAVI ANTIFAŠIZAM: “Pobiti svećenike, seljake, trgovce, inteligenciju, bogataše…”

 

M. O., Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori