Šiljo: Neprovjerene tvrdnje o „dvjema ruskim raketama“ poslanima na Poljsku – opasna manipulacija s ciljem proširenja ratnog požara
Vrijeme:8 min, 2 sec
Sigurno je da ima i onih koji žele da se ratni požar proširi. Moguće je da i predsjednik Zelenski odnosno ukrajinska strana želi da se rat proširi i na neku članicu NATO-a kako bi time olakšala sebi obranu i žuđeno oslobađanje okupiranih područja. To je razumljivo, ali to ne bi bilo etički opravdano niti u nacionalnom interesu drugih zemalja. To nije ni u interesu europskog i svjetskog mira. Eskalacija odnosno proširenje rata na druga područja približilo bi svijet onomu što je za sve narode odnosno za ljudsku vrstu potencijalno pogibeljno, a to je nuklearna kataklizma, odnosno nuklearni „Armageddon“, kako se prije nekog vremena izrazio američki predsjednik Biden.
Prve vijesti o eksploziji koja se dogodila u Poljskoj blizu ukrajinske granice primjer su opasnoga informativnog rata. Washington post zaletio se je (?!?!) prenijeti izjavu neimenovanog (!?!?) američkog dužnosnika po kojoj su na Poljsku pale i eksplodirale dvije ruske rakete. Mnogi mediji prenijeli su i tu vijest i izjavu savjetnika ukrajinskog ministra obrane po kojoj je riječ o ruskim raketama.
Poljski predsjednik Duda kaže da se još ništa sa sigurnošću ne zna, a Grlić Radma osuđuje “napad na članicu Europske unije i NATO-a”!!!
Poljska vlada sazvala je hitnu sjednicu vijeća za nacionalnu sigurnost (!) – ali je izbjegavala uprijeti prstom u Rusiju. Predsjednik Poljske izjavio je nakon obavljenih provjera novinarima da nema konkretnog dokaza – za sada – o tomu tko je ispalio projektil. “Nemamo nijedan zaključni dokaz u ovom trenutku o tomu tko je lansirao projektil… on je najvjerojatnije načinjen od Rusa, ali to je u ovom trenutku još pod istragom.” (!!)
Rusija je prethodno kategorički demantirala da je riječ o njezinim raketama (!!).
Američka vlada i NATO izjavili su da još nemaju informacija o čemu je riječ te da istražuju što se zapravo dogodilo (!!).
Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman požurio se čim se (dez)informacija proširila izraziti solidarnost s Poljskom i osuditi „napad“ (?!?!) na „članicu Europske unije i NATO-a s kojom dijelimo zajedničke vrijednosti“.
Što se u Poljskoj uopće dogodilo, odakle su došle rakete, jesu li uopće rakete i kakve su to bile rakete, to se u noći s utorka na srijedu, dok nastaje ovaj komentar, nije znalo niti se sa sigurnošću moglo znati!
Što je to kasno zimus palo na Zagreb, i odakle je došlo?
Sjetimo se koliko je trebalo vremena da je istraži što je zapravo, nedugo nakon početka ruske invazije Ukrajine, „palo“ na Zagreb. Do dana današnjega ne znamo još uvijek ni zašto je palo ni tko je tu „pošiljku“, i zašto, k nama poslao. Ili ju nije ni poslao, nego je možda samo slučajno k nama zalutala.
Istina će se o događaju u Poljskoj, zacijelo, uskoro doznati. Nadajmo se da ne će biti frizirana ni prilagođena bilo čijim političkim potrebama. Da i to ne će biti još jedna manipulacija. No dok se ne dozna pouzdana istina, lakoumno je kvalificirati događaj kao „napad“ na Poljsku, pri čemu se odmah u javnosti pretpostavlja i vjeruje da je napad izvršila Rusija. Oni koji su munjevito proširili vijest kojom se sugerira zaključak da je „Rusija napala Poljsku“ upustili su se u opasnu avanturu. Takve vijesti moraju se triput provjeriti prije nego što se počne tvrditi o čemu je točno riječ.
Prvo je trebalo utvrditi je li uopće riječ o raketama. Neki su nagađali da su na poljsko tlo pali dijelovi ruskih raketa koje su gađale zapadno područje Ukrajine, a koje je ukrajinska vojska presrela u zraku svojim raketama. Takvo što bilo bi, iako neugodno, nešto sasvim drugo od one prve tvrdnje.
Poljska je službeno izbjegla okriviti Rusiju, ali budući da se ipak dogodila eksplozija, zacijelo prouzročena raketama, s dvjema žrtvama i razaranjem, NATO će već u srijedu, na zahtjev Poljske, pokrenuti članak 4 svoje Povelje. Taj članak govori o konzultacijama među saveznicama zato što je do eksplozije došlo na tlu članice Saveza. Pokretanje članka 4 može zatražiti svaka zemlja članica koja se osjeti ugroženom od neke druge zemlje ili od terorističkih ugroza. Glavni tajnik NATO-a je razgovarao s poljskim predsjednikom, američki predsjednik Biden o tomu je također razgovarao s poljskim kolegom, itd. Time su neformalne međusobne konzultacije počele već i prije formalnih.
Svašta je moguće, a sigurno je da ima i onih koji žele da se rat proširi
Dok se ne dovrši istraga, možemo samo nagađati što se dogodilo. Moguće je i da su rakete zalutale, tko zna odakle. Još je svašta moguće. Eksplozivne naprave mogu na svaku zemlju danas poslati razni i brojni „igrači“, radi nekoga svog cilja i interesa. U atmosferi usijanosti i strepnje da ne bi došlo do eskalacije rata odnosno ruskoga napada i na neku drugu državu tvrditi olako i napamet da je riječ o hotimičnom ruskom napadu na Poljsku u najmanju je ruku neodgovorno. Neodgovorno ne samo prema istini, nego i prema europskom miru i sigurnosti. Objavljivati nepouzdane tvrdnje ravno je raspirivanju ratnog požara. Odnosno lovu u mutnom.
Sigurno je da ima i onih koji žele da se ratni požar proširi. Moguće je da i predsjednik Zelenski odnosno ukrajinska strana želi da se rat proširi i na neku članicu NATO-a kako bi time olakšala sebi obranu i žuđeno oslobađanje okupiranih područja. To je razumljivo, ali to ne bi bilo etički opravdano niti u nacionalnom interesu drugih zemalja. To nije ni u interesu europskog i svjetskog mira. Eskalacija odnosno proširenje rata na druga područja približilo bi svijet onomu što je za sve narode odnosno za ljudsku vrstu potencijalno pogibeljno, a to je nuklearna kataklizma, odnosno nuklearni „Armageddon“, kako se prije nekog vremena izrazio američki predsjednik Biden.
“Kvaka” je od početka u tomu da Rusija raspolaže s toliko nuklearnog i ostalog oružja da njime može uništiti svijet
„Kvaka“ je od početka u tomu da Rusija raspolaže s toliko nuklearnog i ostalog oružja da njime može uništiti svijet odnosno onemogućiti na njemu život. Ostale nuklearne sile i njihove oružane potencijale da i ne spominjemo. Da nije tako, sve skupa sasvim bi se drukčije odvijalo od samog trenutka napada na Ukrajinu!
Čim su prve vijesti o (navodnom) padu dviju (navodno) ruskih raketa na Poljsku obišle svijet, i čim je Rusija to demantirala, tvrdeći da je riječ o zapadnom podmetanju, postalo je razvidno da je na djelu medijski rat onih koji žele njegovo proširenje na još koju državu. Koji traže povod da u rat bude uvučena i Poljska. Ona bi, naravno, morala ući u rat ako bi bila napadnuta. No bilo bi glupo i lakoumno ući u rat samo na temelju slučajnog, podmetnutog ili iskonstruiranog casus-a belli.
Ako Rusija odluči napasti Poljsku, što se u ovom trenutku ne čini vjerojatnim, ona će to otvoreno učiniti! Možda ga ne će navijestiti, kao u neka „dobra stara vremena“, ali će to učiniti tako da to svima bude vidljivo. Ne će se skrivati niti će se njezina agresija moći skriti. (Kakva je to “agresija” u kojoj se agresor ne ponaša kao agresor?) Ona se u ovom trenutku može skrivati samo iz jednog razloga: ako se upustila u sitnu, sitničavu i zlobnu naplatu Poljskoj njezine proturuske orijentacije. No ne čini se vjerojatnim da bi se Kremlj, s oslabljenom i u ukrajinskom blatu duboko zaglibjelom vojskom bavio takavim pubertetskim vratolomijama – ako doista ne želi ući u rat s Poljskom odnosno s NATO-om.
Stoga je od prvog trenutka bilo logično pretpostaviti da je tu nešto drugo posrijedi. I vjerovati da je posrijedi nešto sasvim drugo sve dotle dok se sa stopostotnom sigurnošću ne dokaže da su dvije rakete, ako je uopće riječ o raketama, bile doista ruske, i da su ispaljene hotomice, a ne slučajno, da nisu zalutale, i da nije riječ o tomu da bi neka druga strana, recimo ukrajinska, ili neki ne-državni akter ispalio rakete ruske proizvodnje na Poljsku da i nju uvuče u rat.
Zamjenski rat „protiv Zapada“ dovoljno je dramatičan, usijan, brutalan i potencijalno eskalativan a da bi se ulje medijskim ili drugim manipulacijama još dolijevalo na vatru
Ruska agresija i rat u Ukrajini odnosno ruski zamjenski rat „protiv Zapada“ dovoljno je dramatičan, usijan, brutalan i potencijalno eskalativan a da bi se ulje medijskim ili drugim manipulacijama još dolijevalo na vatru. Ponajmanje je dobronamjernim ljudima i narodima potrebno dolijevati ulje na vatru u trenutku kada Rusija pokazuje spremnost na pregovore, nije bitno s kojim razlozima i motivima, i to u danu kada je predsjednik Zelenski, očito pritisnut od SAD-a, iznio svoj mirovni plan, kakav-takav mirovni plan. Ali njime je i on izričito pokazao spremnost da se rat makar do daljnjega zaustavi kako bi se pokušalo naći političko rješenje, postavivši svoje uvjete kao ishodište za početak pregovora, u koje on doduše ne vjeruje, ali je ipak iznio svoje mirovne prijedloge.
I Hrvatska vojska imala je snage nastaviti poslije Oluje ratne operacije preko Banje Luke sve do Dunava, kakao bi vojno oslobodila sva svoja okupirana područja. No zaustavila se na zahtjev zapadnih joj partnera. Predsjednik Tuđman pristao je radije na odgodu reintegracije, na „šugavi kompromis“, nego da je izvrgnuo pogibelji nove desetke, stotine ili tisuće hrvatskih vojnika, riskirajući i daljnja stradanja civila i tko zna kolika razaranja. Cjelovitost Hrvatske na području Zone Istok, pod zaštitom UN-a, ostvarena je mirnim, političkim putem, mirnom reintegracijom. To je imalo svoju neugodnu cijenu i kolateralne učinke, ali su spašeni mnogi životi i dokazana je privrženost načelu mirotvornosti. Pred svima koji su nas Hrvate optuživali za radikalizam, za ratobornost i mržnju prema Srbima kao Srbima i zločinačke namjere prema srbskoj manjini.
Zašto to načelo ne bi moglo biti primijenjeno i u nastavku rješavanja okupacije istočnih i jugoistočnih dijelova Ukrajine?
Povezani sadržaj:
Šiljo, Hrvatsko nebo
