Damir Pešorda: Srce tame

U prošlom broju Hrvatskog tjednika s još petoricom kolega ocjenjivao sam šest godina Plenkovićeve vlasti. Bio sam decidiran što se tiče dobrih i loših poteza vlasti tijekom tih šest godina, jedino nisam bio siguran glede konačnog raspleta intervencije u Agrokor, odnosno Fortenovu kako se ta korporacija danas zove. Prije nego što je Hrvatski tjednik izašao iz tiska PR agencija „Millenium Promocija“ poslala je priopćenje hrvatskim medijima da je stanoviti Saif Alktebi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata otkupio od ruske državne banke Sberbank 43,4 posto udjela u koncernu Fortenova. U hrvatskoj su se Vladi svi stali nešto rogoboriti, graditi se iznenađenima, pa i uvrijeđenima. 

Pravdajući se kako ništa ne zna Plenković je izjavio: ”Ovdje govorimo o operaciji koja se odvila bez našega znanja. Saznat ćemo što se dogodilo, Nizozemci kažu da ne znaju.” U uho upadaju dvije stvari: prvo, predsjednik Vlade ne zna što se zapravo dogodilo i kako je tvrtka od strateškog interesa završila u rukama čovjeka o kojemu u Hrvatskoj navodno nitko ništa ne zna; drugo, Plenković ipak zna da je riječ o svojevrsnoj ”operaciji”, a ne o običnoj burzovnoj transakciji. Sama upotreba izraza ‘operacija’ asocira na zakulisne igre, obavještajnu pozadinu i geopolitičku narav te operacije. Priznajem da me ni jedno ni drugo ne čini optimistom glede hrvatske budućnosti u takvoj konstelaciji stvari. Posebno onespokojava osjećaj da ni formalno najmoćniji ljudi u zemlji nemaju kontrolu nad najvažnijim odlukama o budućnosti zemlje. Ili pak, što je još gore, dopuštaju da se stvari razvijaju u lošem smjeru jer im je važno nešto drugo, a ne sudbina zemlje.

Američki konzervativac Brian Camenker u dnevnom online magazinu American Thinker piše kako američki predsjednik Joe Biden, s obzirom na uznapredovalu demenciju, nije u stanju upravljati Sjedinjenim Američkim Državama te da to u njegovo ime čini George Soros, odnosno mreža Soroševih organizacija. ”U toj mreži su izuzetno pametni i iskusni ljudi koji strasno mrze Ameriku” – piše Camenker. Hrvatskom su često upravljali oni koji su je ako ne strasno mrzili, ono barem prezirali ili im je bilo svejedno;  to je bilo pogubno za Hrvate, no nevažno za svijet, međutim kada najvećom svjetskom silom upravljaju strukture koje je ”strasno mrze”, tu već postoji potencijal za kataklizmu svjetskih razmjera. Naravno, Caminkera se može proglasiti ludim desničarem, teoretičarem urote i slično te odmahnuti rukom na ono što on govori, no to neće promijeniti činjenicu da više od pola Amerikanaca osjeća da s Amerikom nešto nije u redu i da bi ti njihovi glasovi na predstojećim izborima za Kongres, trećinu Senata i guvernere u 36 saveznih država mogli nadjačati Soros-Bidenove glasače unatoč činjenici da su mainstream mediji unisono na strani Bidena i demokrata.

Ono što mene ispunja jezom jest mogućnost da su najviša mjesta zapravo prazna, da, figurativno rečeno, nema pilota u avionu. Čak i u autokratskoj Rusiji nije uvijek jasno tko vuče konce, Putin je čas bolestan, čas ga smjenjuju, vojska mu malo napada, malo se povlači i sve to djeluje pomalo čudno. Kao da se događaji počinju odvijati po nekoj svojoj logici, mimo volje protagonista. Taj kovitlac u sebe usisava sve više svijeta. Iran šalje oružje u Ukrajinu, Ukrajina prijeti Iranu. Koškaju se Sjeverna i Južna Koreja. Visoki američki vojni zapovjednik admiral Charles A. Richard, kako prenosi Daily Mail, tvrdi: ”Ova ukrajinska kriza u kojoj se trenutno nalazimo, ovo je samo zagrijavanje. Ono veliko tek dolazi i neće proći dugo prije nego što ćemo biti testirani na načine na koje dugo vremena nismo bili testirani.” Uglavnom, admiral je zabrinut što je Amerika u opasnosti da izgubi poziciju najjače svjetske sile, to jest što se Pax Americana urušava. Kako admiral kao glavnu prijetnju američkoj dominaciji izdvaja Kinu, lako je zaključiti da ”ono veliko” što ”tek dolazi” jest sukob s Kinom.

Kada god se jedan poredak urušava, postoji opasnost da se kaos otme nadzoru i pokulja iz srca tame u svijet. Pribojavajući se onoga što dolazi, mi obični ljudi osjećamo stanovitu ozlojeđenost, sve manje se imamo na koga ljutiti, koga optuživati. Kako može biti kriv Plenković za Fortenovu ako nije ni znao što se događa!? Kako može biti kriv Biden za eventualnu svjetsku kataklizmu ako je dementan i rukuje se s nepostojećim ljudima!? Nemojte nam sada još i Putina rastvoriti u pet-šest dvojnika i nekoliko smrtnih bolesti! Mora netko biti vidljiv i kriv! Sve je bolje i podnošljivije od neproničnog srca tame. Xija Jinpinga što se tiče, predmnijevam, njegovo vrijeme tek dolazi.

Damir Pešorda, Hrvatski tjednik,Hrvatsko nebo