Izetbegović i Komšić preko Alkalaja sinoć u Vijeću sigurnosti poručili – nas i Rusa dvjesto milijuna

Nacional-unitaristička politika sinoć je na međunarodnoj sceni u samom središtu UN-a na sjednici Vijeća sigurnosti doživjela potpuni debakl i poraz. Ničim izazvana je pred diplomatima razotkrila svoje namjere. Smušeni Sven Alkalaj koji je službeno trebao biti veleposlanik BiH, ali se po tko zna koji put pretvorio u trbuhozborca Bakira Izetbegovića i Željka Komšića sipao je optužbe na račun Christina Schmidta, OHR-a i Hrvatske govoreći o teorijama zavjere.

PIŠE: Miroslav Vasilj

Tekst koji mu je izdeklamirala Bisera Turković u suradnji sa svojim nalogodavcima šokirao je mnoge predstavnike stalnih članica Vijeća sigurnosti poglavito SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva te Francuske, ali i ostalih nestalnih članica. Vjerojatno su se mnogi od njih pitali – pa jesu li ovo isti oni koji evo već dvadeset godina podržavaju OHR u BiH i kojima sve ove godine pomažemo?

Iako nije dobio zeleno svjetlo od SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i ostalih nestalnih članica Alakalaj nije ostao usamljen u kritici OHR-a. Ipak je dobio potporu za svoju besjedu od jedne stalne članice Vijeća sigurnosti. Pogađate ni više ni manje nego od Rusije. Tako je nacional-unitaristička politika koju utjelovljuju Izetbegović i Komšić nakon službene potpore Islamske Republike Iran, koja prema tvrdnjama Ukrajinaca i Izraelaca, prodaje dronove Rusima, a kojima se ubijaju ukrajinski civili dobila još jednog saveznika u svojoj politici – Putinovu Rusiju.

No ne brinite neće ovaj potez Izetbegovića i Komšića ostati neopažen. Francuski pisac Le Trosne je još koncem 18. stoljeća pisao „da je diplomacija vještina koja skriva u sebi izdaju“. Upravo se to dogodilo sinoć nacional-unitaristima. Do kosti je ogoljena politika koja želi stvoriti nacionalnu bošnjačku državu na prostoru Federacije BiH, ali na način da u njoj nema mjesta za Hrvate kao politički narod. Veliki je to udar prvo na Washingtonski, Daytonsko-pariški mirovni sporazum, ali i na interese velikih sila na Balkanu. Čak više ni službeni Berlin otvoreno ne podržava takvu nacional-unitarističku politiku čiji su pobornici Ankara, Teheran i Moskva.

Tako je Alkalaj sinoć po tko zna koji put u maniru svoje šefice Turkovićke zlouporabio, obezvrijedio i udario na zajedničke institucije jer bi on tamo trebao zastupati interese cijele BiH, a ne samo jednog dijela bošnjačke politike. I to je ono što će se morati mijenjati. Isto tako Komšić je na taj način ponovno na međunarodnoj sceni bošnjačku politiku izravno sukobio s politikom Zapada, a za što i dan danas dobiva pljesak od dijela bošnjačkih radikala. Jedan od rijetkih koji je upozoravao – ne zavađajte nas s rimo-katoličkim i židovskim lobijem mi pripadamo Zapadu, bio je Fahrudin Radončić. No on je na posljednjim izborima kažnjen od bošnjačkog biračkog tijela možda upravo zbog takvih pacifističkih poruka.

Zato je važno da se na samoj bošnjačkoj političkoj sceni pojavi snaga i politika koja će se prvo distancirati pa onda obračunati s nacional-unitaristima koji se povode Miloševićevom izrekom – ceo svet protiv nas. Prije svega radi bošnjačkog naroda, a onda radi svih nas u Bosni i Hercegovini.

I tako su Izetbegovićevi i Komšićevi nacional-unitaristi sinoć pred očima cijelog svijeta preuzeli nekadašnju krilaticu povampirenih glasnogovornika velikosrpske politike Slobodana Miloševića poručivši u jeku ruske agresije na Ukrajinu – nas nacional-unitarista i Rusa dvjesta milijuna!