Tomislav Žigmanov prijatelj je Hercegovine, dobro poznaje i političku situaciju u BiH

Bila je 2018. godina. Bez pompoznih najava u Grude je stigao Tomislav Žigmanov, profesor filozofije, hrvatski književnik i publicist iz Vojvodine, koji živi i radi u Subotici, piše pjesme i prozu, piše Večernji list BiH. Dočekali su ga prof. Jozo Marić, jedan od vodećih Hrvata u BiH u vrijeme Herceg Bosne, te grudski župnik fra Stanko Pavlović. Okupio je intelektualnu elitu, kako aktualnu tako i buduću kroz srednjoškolce, studente te im održao predavanje. Nazočila je razgovoru s njim i ekipa Večernjega lista BiH.

Najveće migracije

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini pričao je o hrvatskoj zajednici u Srbiji. – Subotica je i dalje političko, kulturno i svako drugo središte hrvatske zajednice gdje se bilježi postojanje Hrvata od stoljeća sedmog – poručio je. Žigmanov je u Grudama kazao kako su Hrvati u današnju Vojvodinu organizirano ili individualno dolazili iz različitih područja Hrvatske i BiH i naseljavali je.

– Najveće migracije bilježimo nakon progona Turaka s tih područja 1676. i konca Velikog bečkog rata, kada i s područja Gruda i zapadne Hercegovine, jugozapadne Bosne i iz Dalmatinske zagore, tadašnjeg ličkog sandžaka, oko 1000 obitelji s više od 5000 živih duša predvođenih franjevcima dolazi organizirano 1676. pod imenom Dalmatini u dogovoru s Bečom kako bi prostor Bačke naselili i čuvali granice, kada je u pitanju Austro-Ugarska i kada je u pitanju južna bojišnica, turska imperija južno od Save do Dunava. S nama Hrvatima s ovog područja, koji se danas prepoznajemo kao Bunjevci, dolaze i Šokci iz središnje Bosne, iz okolice Tuzle, koji naseljavaju prostor uz Dunav, na lijevoj obali Dunava, a srijemski Hrvati traju od stoljeća 7. – govorio je Žigmanov tada u Grudama.

Nadovezao se i na proces ekonomskih migracija.

– To su u prvoj i drugoj Jugoslaviji, gdje Hrvati dolaze iz BiH i iz RH u Novi Sad, Beograd…, tzv. savezni Hrvati koji rade u institucijama. Nakon 1945. dio Hrvata dolazi s ovih prostora u Bačku kao dio tih kolonizacijskih nastojanja. Tu imamo Plavnu i Bezdan kao najpoznatija mjesta gdje dolaze Hrvati iz Hercegovine – prezimena u Plavnu Zovak, Leko iz Gruda, a u Bezdan Galić, Zelenika, prostor oko Širokog Brijega – objašnjavao je tada sadašnji ministar Vučićeve Vlade Tomislav Žigmanov.

Naglasio je kako je Vojvodina u bivšoj državi bila druga najrazvijenija administrativna jedinica i imala je potrebu za radnom snagom kad je u pitanju poljoprivreda.

– Bilježimo dolazak ljudi koji su radili sezonske poslove, a neki su ostajali i udadbeno-ženidbenim vezama te zasnivali obitelj. Članica iz obitelji Biško iz Sovića završila je u Bajima, primjerice, a njezin unuk je mladi znanstvenik Vladimir Ninčević. Iz Mamića je jedna starija gospođa Bondža završila u Đurđinovim, unuk joj je danas tajnik u administrativno-poslovnom Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata – istaknuo je. Kazao je i kako je zajednica Hrvata, nažalost, zbog rata pretrpjela ogromne gubitke te sa 198.000, koliko je Hrvata bilo 1961., došlo se do 57.900.

– Nakon Hrvatskog proljeća uglavnom je zabranjeno djelovanje hrvatskih zajednica. Tek 90-ih godina stvara se prva politička stranka, autohtona, na temeljima demokršćanskog razumijevanja demokracije i vrijednosti. Bela Tonković bio je prvi predsjednik i jako brzo dobiva naklonost više od polovine građana hrvatske nacionalnosti, međutim, jako kratko je to trajalo. Uskoro imamo prve incidente, a prve usmjerene prema Hrvatima bilježimo napose u Srijemu, bacanje bombi pod Franjevački samostan Baču koji je spomenik nulte razine, u Subotici pod katedralu, a vrhunac je događaj u Hrtkovcima 6. svibnja 1992., kada Vojislav Šešelj dolazi i čita popis od 17 Hrvata koji su, po njegovu mišljenju, bili organizirani tako što su pružali potporu secesijskim nastojanjima u RH – podsjetio je Žigmanov. Upravo je zbog Hrtkovaca Šešelj zaradio presudu u Haagu. Taj događaj simbolizira tu paradigmu stradanja Hrvata u Vojvodini.

Zaštita prava Hrvata

– U Srijemu i unutar tog i kulturnog i crkvenog života hrvatske zajednice stvara se kolaps unutar kojeg će biti ubijeno 25 ljudi, a protjerano 35 do 40 tisuća – ističe Žigmanov.

Nakon svrgavanja Slobodana Miloševića i dolaska Zorana Đinđića Hrvati u Srbiji doživljavaju renesansu, ulaze u obrazovni sustav, razvija se kulturna i nakladnička djelatnost, Hrvati ostvaruju prava. Zatim ubojstvo Đinđića ponovno vraća stvari unatrag, a Hrvati u Srbiji su, s obzirom na to da Srbija ima najmanji BDP u Europi, među najsiromašnijima u svjetskim okvirima – govorio je 2018. u Grudama Žigmanov o situaciji u Srbiji.

Danas je Tomislav Žigmanov ministar. Mnogima će, zasigurno, biti trn u oku. Međutim, sigurno je da ga ništa neće pokolebati da i kao prije bude zaštitnik hrvatskoga naroda u Srbiji, ali i svih manjina te obespravljenih. I sam je svojedobno u Grudama govorio kako sve neizvjesnosti Hrvate u Srbiji primoravaju da budu principijelni i snažni kada je u pitanju zaštita interesa Hrvata.

Željko Andrijanić/vl/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo