Zorica Vuković: Cesta prema nebu

U mom susjedstvu, u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu u prvoj polovici rujna o. g. održavala se izložba Euharistijska čuda diljem svijeta koju je osmislio dječak –  blaženik Karlo Acutis. Postavljanje izložbe organizirala je Marija Boras, štovateljica Presvetog Srca Isusova, koja je svoju vjeru učvrstila kod patera Tomislava Ivančića (1938. – 2017.) isusovca, teologa, filozofa, evangelizatora. Pomagalo joj je nekoliko desetaka volontera: prevoditelja, snimatelja, računalnih stručnjaka, svećenika i Javno vjerničko društvo ‘Omnia Deo’. Izložba ‘putuje’ Hrvatskom, a premijeru je imala, kako i dolikuje, u Ludbregu povodom Dana ludbreške Svete nedjelje, 28. kolovoza 2022., gdje se 1411. godine ‘nevjernom’ svećeniku, prilikom euharistijske pretvorbe, u kaležu pojavila krv koja se i danas časti i čuva u ampulici u moćniku. 

Godine 1739. u Moslavini i Slavoniji harala je kuga. Stoga je Hrvatski sabor u Varaždinu u prosincu iste godine odlučio da se u Ludbregu izgradi zavjetno svetište kako bi Svevišnji zaustavio kugu. Izabran je Ludbreg, zbog euharistijskog čuda iz 1411. godine. Kuga je prestala, ali zavjet nije  ostvaren sve do 1. rujna 1996. godine kad je i blagoslovljena kapelica Presvete Krvi Kristove. No Dani ludbreške Svete nedjelje, bez obzira na kasno ispunjenje zavjeta, održavaju se već 400 godina.

„U listopadu 2020. godine Karlo Acutis je proglašen blaženim. Tada se susrećem s djelom ovog prekrasnog dječaka. On je čudo milosti Božje, prepun ljubavi za Isusa, a izvor te ljubavi crpio je iz Euharistije. Kad sam otvorila njegovu internetsku stranicu o euharistijskim čudima diljem svijeta, bila sam oduševljena,“ priča Marija Boras. „Nakon toga iskustva gledala sam jednu reportažu na televiziji koja je govorila o euharistijskim čudima koje je opisao blaženi Karlo. Čuda su bila izložena po župama u Americi, a prolaznici su ulazili pogledati izložbu, doživljavajući nevjerojatne obrate. U tom žaru počinjem prevoditi euharistijska čuda s Karlove stranice.”

Karlova izložba upriličena je i u Mostaru u Crkvi sv. Petra i Pavla, a organizatori su bili franjevački svjetovni red i Franjevački samostan sv. Petra i Pavla.

Izložba je prvi put je postavljena u Rimu u Crkvi sv. Karla Boromejskog u ulici Via del Corso u listopadu 2005. godine, a Karlo je počeo skupljati euharistijska čuda kad je imao 11 godina.  „Što više euharistije primamo, više ćemo postati slični Isusu, tako da ćemo na ovoj zemlji imati predokus Neba.“ Zamolio je roditelje da ga vode na sva mjesta euharistijskih čuda.

Prilikom boravka u Rimu isusovac p. Božidar Nagy (1941.), prolazeći pored dotične crkve 21. listopada, vidio je poziv na izložbu. Dvoumio se ući ili ne ući. Ipak je ušao. Na izložbi je bilo prikazano 130 eksponata različitih euharistijskih čuda iz cijelog svijeta, ali ludbreško euharistijsko čudo pater nije našao. Pristupio je gospođi koja je bila za štandom i ispričao joj svoju priču. Ona je bila vrlo zainteresirana. Pri povratku u domovinu p. Nagy stupio je u kontakt s vlč. Josipom Đurkanom, župnikom u Ludbregu, i oni su poslali dokumentaciju o ludbreškom euharistijskom čudu tako da je u ono uvršteno u drugo izdanje knjige o čudima, 2006. godine. Izdavači su p. Nagyu poslali ovu knjigu, a on kaže da je bio sretan što se i u našem narodu štuje Euharistija. 

Sada u Karlovoj zbirci ima 136 euharistijskih čuda.

http://www.miracolieucaristici.org/en/liste/list.html

Pater Nagy piše: „Zanimljivo. Karlo je za mene saznao preko moga teksta o Ludbregu još za svoga života početkom 2006., a ja sam doznao za njega, da je uopće postojao kao ljudsko biće, tek nakon 15 godina, i to o njegovoj beatifikaciji!“ No saznao je da je tada u Crkvi sv. Karla Boromejskog, gospođa s kojom je razgovarao, bila Karlova majka.  Javio joj se ponovo, a ona je rekla da ga se sjeća i da je Karlo htio doći u Hrvatsku u Ludbreg. Ali smrt je bila brža.

Karlo Acutis rodio se 3. svibnja 1991. u dobrostojećoj talijanskoj obitelji u Londonu gdje su njegovi roditelji Andrea Acutis i Antonia Salzano radili. Kršten je 18. svibnja iste godine u crkvi Gospe Žalosne u bogatoj londonskoj četvrti  Chelsea-u. Antonia je u jednom intervjuu rekla da je u crkvi, prije Karlova rođenja, bila tri puta: za prvu pričest, krizmu i vjenčanje. Ubrzo, nakon Karlova rođenja, obitelj se vratila u Milano.

Kad je Karlu bilo četiri godine, umro je njegov djed, majčin otac, i prema svjedočenju ukazao se Karlu u snu tražeći da moli za njega jer je bio u čistilištu. Na njegova pitanja o tome, odgovarala je dadilja Beata, Poljakinja, poklonica pape Ivana Pavla II. To može biti razlog njegove vjere, ali majka Antonia kaže da je ‘u njemu postojala prirodna predispozicija za sveto’, jer je postavljao toliko pitanja da je ona i sama počela proučavati katoličanstvo i tako se obratila. Sad kaže da ju je Karlo spasio i nada se da će završiti bar u čistilištu.

Tri godine kasnije, kad je imao sedam godina, uz dozvolu svećenika, Karlo je primio prvu svetu pričest u milanskom samostanu Sant’Ambrogio ad Nemus. Od tada je dnevno molio sv. krunicu s posebnom privrženošću Majci Mariji jer je ‘Krunica najkraća ljestvica za penjanje na Nebo’. Prisustvovao je svakodnevno svetim misama, razmišljao pred  Svetohraništem i ispovijedao se svaki tjedan. Njegov vjerski uzor bio je sv. Franjo Asiški. Naime, obitelj Acutis je blizu Asiza imala imanje, pa je Karlo često bio u crkvi sv. Franje Asiškog. Kad je jednog dana ugledao na asiškom groblju natpis o prodaji novih grobnica rekao je: „Jako bih bio sretan da završim ovdje.“ Osim sv. Franje, Karlovi uzori vjere i duhovni učitelji bili su: Dominik Savio, Franjo i Jacinta Marto, Terzizije (dječak, rimski mučenik iz trećeg stoljeća) i Bernardica Soubirous. Na svom računalu napisao: „Sjediniti se s Isusom, to je moj životni program. …Euharistija je moja autocesta za nebo. Pred suncem se tamni, ali pred Euharistijskim Isusom postaje se svetima.“

Karlo se školovao u isusovačkoj srednjoj školi Institutio Leone XIII. Pomagao je svojim prijateljima čiji su se roditelji razvodili i često ih pozivao u svoj dom, tješeći ih, a branio je vršnjake s invaliditetom koji su doživljavali poruge. Izvan škole pomagao je beskućnicima i siromašnima.

Posebno zanimanje pokazao je za filmove, montažu stripova, video igrice… Bio je vrlo vješt s računalima pa su ga zbog toga nazivali i ‘kompjutorski štreber’. Vrlo discipliniran, igrice je igrao samo jedan sat tjedno kad je osjetio njihovu zamamnu privlačnost. O tome je njegova majka rekla: „Karlo je vodio normalan život. Išao je u školu, bavio se sportom, igrao je video igrice, iako obično jedan sat tjedno jer je razumio da  o njima može biti ovisan.“ U dobi od devet godina, kao samouki računalni programer, pomogao je pokretanju web stranica u nekoliko katoličkih organizacija i župa. S jedanaest je počeo postavljati web stranicu o prijavljenim euharistijskim čudima u svijetu koja je svoju promociju imala izložbom u Rimu 2005. godine. Na evangelizaciju, putem medija, potaklo ga je djelovanje pavlinskog svećenika i blaženika Giacoma Alberionea (1884. – 1971.), utemeljitelja pavlinskih laičkih vjerskih kongregacija. 

Kad je početkom listopada 2006., Karlu dijagnosticirana akutna leukemija, svoje patnje prinio je kao žrtvu za Crkvu i Papu (tada Benedikt XVI.). Na pitanje liječnika ima li jake bolove, on je odgovorio da ‘ima ljudi koji pate puno više od mene’. Njegova majka o tome kaže: „Pao je u komu 11. listopada 2006. u 14 sati s osmijehom na usnama. Mislili smo da je zaspao. Smrt mozga je nastupila u 17 sati, a ujutro 12. listopada je i službeno proglašena smrt. Željeli smo donirati njegove organe, ali to nije bilo moguće; rečeno nam je da su oštećeni zbog bolesti. Prekrasan paradoks, jer je njegovo savršeno očuvano srce izloženo u monstranci u papinskoj bazilici svetog Franje u Asizu.“ Pokopan je, po vlastitoj želji, u Asizu.

Njegov primjer zadivljuje i snažno djeluje na sve koji ga upoznaju na razne načine. Prvu Karlovu biografiju je 2007. objavio je svećenik Nicola Gori pod nazivom: Eucaristia. La mia autostrada per il cielo (Euharistija, moja cesta za nebo).

U spomen na Karla, biskupi Raffaello Martinelli (1948.) i Angelo Comastri (1943.) pokreću izložbe o euharistijskim čudima u Italiji, a ona se seli u Ameriku i u mnoge zemlje diljem svijeta, na svih pet kontinenata.

Postupak za Karlovo proglašenje blaženim uslijedilo je brzo nakon njegove smrti, a 2013. je proglašen slugom Božjim. Dalje postupke je pod ravnanjem Biskupske konferencije Lombardije vodio kardinal Angelo Scola (1941.), a papa Franjo ga je 2018. proglasio  časnim.

Vatikansko medicinsko vijeće Kongregacije za kauze svetaca izrazilo je pozitivno mišljenje o čudu u Brazilu koje se dogodilo po Karlovu zagovoru kad je dječak Mattheus ozdravio. 

Mattheus je rođen 2009. godine s urođenom manom gušterače i zbog toga nije napredovao jer je bio na tekućoj dijeti, često povraćajući. Očekivalo se da neće dugo živjeti. Njegova majka Luciana Vianna molila je devetnicu za njegovo ozdravljenje Karlu Acutisu o kome joj je  pričao vlč. Marcelo Tenorio. Godine 2013. od Karlove majke dobili su komadić Karlove majice, relikvije,  i molili su za Karlov zagovor za Mattheusovo ozdravljenje.

Pater Nicola Gori rekao je talijanskim medijima što se zatim dogodilo: „Dana 12. listopada 2013., sedam godina nakon Carlove smrti, dijete pogođeno kongenitalnom malformacijom (annular gušterača), kada je došao red da dotakne sliku budućeg blaženika, izrazilo je jedinstvenu želju, poput molitve: ‘ Volio bih da mogu prestati toliko povraćati.’ Ozdravljenje je počelo odmah, do te mjere da se promijenila fiziologija dotičnog organa.“

Putem kući, s mise, Mattheus je rekao majci da je već izliječen i da je gladan i da želi jesti ono što jedu njegova braća: pomfrit, rižu, grah, odrezak… Najeo se i nije povratio. I to se nastavilo narednih dana. Bilo je to trenutno, potpuno, trajno i neobjašnjivo ozdravljenje u svjetlu današnjih medicinskih spoznaja. Vianna je odvela Mattheusa liječnicima koji su bili zbunjeni njegovim iscjeljenjem. Izazvalo je to pozornost. Novinarima je rekla: „Prije nisam upotrebljavala intrnet, nesklona sam tehnologiji. Karlo je promijenio moje razmišljanje po tome što je govorio o Isusu na internetu. Shvatila sam da će moje svjedočanstvo biti način evangelizacije i davanja nade drugim obiteljima. Danas razumijem da sve novo može biti dobro, ako ga koristimo za dobro.“

Nakon preispitivanja ovog čuda, papa Franjo je potvrdio njegovu autentičnost 21. veljače 2020., a 10. listopada Karlo je proglašen blaženim u  bazilici sv. Franje Asiškog u Asizu, u jeku plandemije.

Na svečanosti su bili i Karlovi roditelji, ali i brat i sestra. O tome majka Antonia kaže: „Carlo mi je nagovijestio da ću ponovno postati majka, iako sam imala skoro 40 godina. A 2010. godine, kad sam imala već 43, rodila sam blizance, Michelea i Francescu.“ Rođeni su 11. listopada, na dan kad je Karlo pao u komu.

U procesu Karlove beatfikacije svjedočio je i Indijac, bivši hindus, Rajesh Mohur kojeg je obitelj zaposlila da bude Karlov pratitelj. Ali on je postao i njegov prijatelj i obraćenik na katoličanstvo, očaran Karlovom dubokom vjerom, milosrđem i čistoćom. Nazvao je Karla svojim duhovnim učiteljem. Rajesh priča: „On je rekao da ću biti sretniji ako se približim Isusu. Krstio sam se kao kršćanin jer me oduševio svojom vjerom, svojom dobročinstvom i svojom čistoćom. Uvijek sam ga smatrao izvan normalnog jer tako mlad, lijep i bogat čovjek radije živi drugačiji život.“ Karlo nije znao što znači ‘drugačiji život’. Za njega novac nije bio za bacanje. Svojom ušteđevinom je kupio vreću za spavanje beskućniku kojeg je vidio kad je otišao na misu. I donirao bi novac kapucinima, koji su vodili pučku kuhinju.

Thomas Alber je u svojoj knjizi Missionar im Internet (Misionar na internetu) objavio upute: Tvoj put k svetosti, što je Karlo živio i propovijedao:

1. Svetost moraš željeti iz sveg’ srca, a ako se ta čežnja još nije probudila u tvom srcu, moraš neprestano moliti Gospodina za tu milost.
2. Idi svaki dan na sv. Misu i pričesti se.
3. Sjeti se moliti krunicu svaki dan.
4. Svaki dan pročitaj neki odlomak iz Svetog pisma.
5. Kad je moguće, pokloni se pred Presvetim Tijelom Kristovim, izloženim na oltaru: vidjet ćeš kako divno možeš rasti u svetosti.
6. Potrudi se ispovijedati svaki tjedan, čak i ako tvoji grijesi nisu veliki.
7. Prinesi žrtvu i vlastita dobra djela kao zagovor Gospodinu i Mariji za pomoć drugima.
8. Moli svog anđela čuvara da ti uvijek bude na pomoći: on treba postati tvoj najbolji prijatelj.

Karlova majka Antonia prisjeća se nekih detalja iz Karlova života: „Za njega ništa nije bilo slučajno, vjerovao je u Providnost. Govorio je da ‘obraćenje nije postupak zbrajanja, nego oduzimanja: manje ja, da ostavim mjesta za Boga’. ‘Ne ja, nego Bog’. ‘Ne sebeljublje, nego slava Božja’. U tome je bio zahtjevan: ‘Kakva korist od pobjede u tisuću bitaka, rekao je, ako nisam sposoban pobijediti samog sebe?“

„Euharistija nas dovodi licem u lice. Mi smo poput mračne sobe: svatko sa svojom tamom i Euharistijom koja ulazi kao snop svjetla i omogućuje nam vidjeti prašinu koju inače ne vidimo i poziva nas da se popravimo. …Kad bi ljudi, naglašavao je, bili svjesni važnosti Euharistije, bilo bi više ljudi u Crkvi nego na velikim koncertima ili nogometnim utakmicama.“

…„Molila sam Karla prije nego li je izdahnuo: zamoli Gospodina da nam pokaže znak svoje prisutnosti. ’Ne brini, mama. Dat ću ti mnoge znakove.’ Devet dana nakon njegove smrti u Tixtli u Meksiku jedna je hostija prokrvarila. Povjerenstvo, koje su činili i znanstvenici ateisti, utvrdilo je da se radi o krvnoj grupi AB, istoj onoj s Torinskog platna te onoj s hostije u Lancianu, te da su to srčane stanice. Četiri godine kasnije svježa krv je još bila prisutna u slojevima ispod zgrušavanja.“

„Jobovu sam molitvu učinila svojom: ‘Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!’ Djeca nam ne pripadaju, povjerena su nam. Osjećam da je Karlo prisutniji sada nego dok je bio živ. Vidim dobro koje čini. I to mi je dovoljno.“

Karlo je potpuno shvatio ono što je Isus godinu dana prije svoje smrti govorio o kruhu života koji će nam dati. U Evanđelju po Ivanu u 6. poglavlju Isus kaže: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. (Iv 6,51) …Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“(Iv 6,53-56) 

Kao tinejdžer Karlo je volio jesti, igrati nogomet, planinariti, putovati, igrao je video-igrice, ali je uvijek mislio na ono što je najvažnije. Govorio je: „Kakva je korist od pobjede u tisuću bitaka ako ne možete pobijediti vlastite strasti? …Tuga je pogled vraćen sebi, sreća je pogled usmjeren prema Bogu. …Naš cilj mora biti beskonačno, a ne konačno. Beskraj je naša domovina. Na nebu nas uvijek očekuju. …Svi ljudi se rađaju kao originali, ali mnogi umiru kao kopije. …Biti uvijek sjedinjen s Isusom, to je moj plan života.“

Promicatelji njegova proglašenje blaženim, detaljno su analizirali memoriju njegova računala tehnikama forenzičke istrage, ne pronalazeći ni najmanji trag neprimjerenih aktivnosti. Sanjao je o korištenju računala i mreže za širenje Evanđelja. Tamo su mogli pročitati: „Sretan sam što ću umrijeti, jer sam živio svoj život, a da nisam izgubio ni minutu na bilo što, što je Bogu neugodno.“ 

Zbog svega, papa Franjo u Christus vivit navodi Karla kao primjer mladima. „Znao je vrlo dobro,“ objašnjava, „da se ti mehanizmi komunikacije, oglašavanja i društvenih mreža mogu koristiti tako da otupljujemo,“ ali on se iz toga uspio izdići „kako bi pokazao vrijednosti i ljepotu“. Njegov pogled je sezao puno dalje od interneta. Zbog toga je blaženi Karlo prije svega uzor mladom naraštaju.

Blagdan sv. Karla Acutisa obilježava se 12. listopada.

„Bože, Oče naš, hvala ti što si nam dao primjer života mladog blaženika Karla Acutisa, uzora života kršćanske mladeži! Poučio si ga kako uzljubiti Tebe, koristeći presvetu euharistiju kao svoj ‘autoput do neba’. Dao si mu i Mariju kao voljenu majku kojoj se svakodnevno utjecao molitvom krunice. Čuj našu molitvu koju povjeravamo njegovu zagovoru te nam udijeli milost za koju te molimo (navesti molitvenu nakanu). Amen!“

U Crkvi San Guiseppe (sv. Josip) u Molfetu, u Italiji, nalazi se vitraj blaženika. Njegov lik u trapericama, tenisicama, sportskoj jakni i ruksakom na leđima, kosi se s tradicionalnim vitrajima na koje smo navikli i pokazuje nam svetost življenja svakodnevnice.

Da, u svako vrijeme Gospodin šalje svetce da prenesu Njegovu Radosnu vijest. Iako je život Karla Acutisa bio poput meteora, on je bio tu, bljesnuo je i ostavio trag. Rođen je i odrastao u  bogatoj obitelji koja mu je dala sve što je mogao poželjeti u materijalnom smislu, ali koja mu nije dala nikakav vjerski odgoj. Ipak dogodilo se čudo: u takvom ambijentu on izrasta u sveca! Već od najranije dobi kod njega se moglo primijetiti kako Milost djeluje, kako ga rasvjetljuje i vodi na iznenađenje njegovih roditelja, a onda i cijele okoline dok svi ne zaključiše da je to dijete pravo ‘čudo Milosti Božje’ što mu je i Crkva službeno potvrdila proglasivši ga blaženim.

Zorica Vuković, Hrvatsko nebo