Bez traga – kako izbjeglička djeca nestaju u Europi

Policijska kontrola na granici Njemačke i Poljske. Zaustavljen je automobil – vozač je Poljak, četvoro putnika su Vijetnamci bez isprava. Među njima je i djevojčica od petnaest godina. Kako je maloljetna, a nitko od suputnika joj nije rod, djevojčica završava u jednom državnom smještaju za djecu u njemačkoj pokrajini Brandenburg.

Za taj slučaj su reporteri javnog servisa rbb doznali iz dokumentacije berlinskog Državnog tužiteljstva. Jer devojčica je nestala kratko nakon što je smještena u dom. Jedan od zaposlenih u domu prijavio je nestanak, i to je bilo to. Vijetnamska devojčica je postala broj u statistici.

Koliko ima djece sa sličnom sudbinom? To sada otkriva analiza novinarske grupe „Lost in Europe” („Izgubljeni u Europi”) u kojoj surađuju reporteri londonskog lista Guardian, nizozemskog servisa VPRO, njemačkog rbb i drugi. Prema istraživanju, od 2018. do 2020. je u Europi nestalo 18.292 djece koja su stigla kao „maloljetne izbjeglice bez pratnje” i za koju su bile nadležne institucije europskih država.

Ali, moguće je da je i više djece nestalo jer pojedine države vode vrlo nepotpunu statistiku. Recimo, Francuska, Danska i Rumunjska ne prikupljaju ove podatke. Bugarska ne pravi razliku između maloljetnika koji dođu sa starateljima i onih koji dođu sami.

Europska komisija zna za ove probleme. Ylva Johansson, povjerenica za unutarnje poslove, kaže da je Bruxelles već pozivao članice EU da „moraju poduzeti više protiv nestanaka izbjegle djece, između ostalog boljim prikupljanjem podataka”.

Verena Keck iz međunarodne organizacije za prava djece ECPAT je uvjerena da je pravi broj djece kojima se u Europi gubi trag zapravo mnogo viši. Ona kritizira što se EU ne bavi ovim problemom zajednički, niti postoji središnji registar nestalih. „Za djecu i mlade ovo može imati fatalne posljedice jer lako mogu zapasti u situaciju u kojoj su izrabljivani. A ako nitko ne zna da su nestali, nitko ih i ne traži.”

Vijetnamska djevojčica s početka priče nađena je nakon nekoliko meseci – slučajno. Policija ju je pronašla u tijekom racije u jednom stanu u Berlinu. Dijete je živjelo s jednim vijetnamskim parom koji je ilegalno prodavao drogu i cigarete. Ispostavilo se da je devojčica bila prisiljena raditi u studiju za manikiranje za tristu eura mjesečno, a uz to i prodavati cigarete i narkotike.

U Njemačkoj je u poslednje tri godine prijavljeno 7.806 ovakvih nestanaka, ali se djeca uglavnom ponovo pronađu. Međutim, 724 njih nikada nije otkriveno. Najčešće nestaju djeca porijeklom iz Afganistana, zatim iz Maroka i Alžira.

No i ta je statistika upitna. Savezni ured za kriminalistiku (BKA), koji je zadužen za registriranje nestalih, priznaje da je to kod izbjegličke djece veoma teško jer nemaju valjane osobne dokumente. Neki bivaju registrirani i više puta kao nestali, dok drugi bivaju sasvim izostavljeni.

To je skandal, ljuti se Holger Hofmann iz organizacije Njemačka pomoć djeci. „Koliko znamo, nema provjerenih podataka, čak ni približno. Takve rupe u znanju širom otvaraju vrata kriminalnim mrežama.”

Europski problem

Europol je još 2016. upozoravao na kriminalne mreže koje iskorištavaju djecu koja sama izbjegnu u Europu. U siječnju ove godine je i BKA priopćio da se zna za vijetnamske bande koje trguju ljudima.

Koliko je problem europski, tragično je dokazao primjer iz listopada 2019. godine. Tada je u kamionu-hladnjači nadomak Londona pronađeno 39 mrtvih Vijetnamaca. Kamion je doputovao iz Belgije. Među žrtvama su bila dva dječaka koji su desetak dana ranije pobegli iz jednog doma u Nizozemskoj.

Tamo ih je prethodno dovela nizozemska policija koja ih je pronašla u jednom drugom kamionu – koji je krenuo iz Kölna.

DW/https://www.dw.com/Hrvatsko nebo