Šiljo: Zapadno klatno klepnut će neke umišljene orijentalne autokrate – u glavu
Vrijeme:6 min, 18 sec
Islam je, naravno, u ekspanziji na europskom kontinentu i općenito diže glavu na raznim stranama. No prije izvlačenja širih zaključaka, ne bi ni Zapadnjaci smjeli pobrkati fundamentalistički i ekspanzivni islam s neo-osmanskom politikom kakvu zastupa tursko političko vodstvo unatrag deset godina. To kako turski Predsjednik nastupa izaziva otpore na raznim stranama. No kako se Zapad još uvijek drži mekano i gotovo „zatečeno“, i kako SAD ne demonstrira u jugoistočnoj Europi već dosta dugo svoju vojnu i drugu nadmoć, dižu glavu neki regionalni i nacionalni lideri odnosno umišljeni orijentalni autokrati. Sada se, oponašajući Putina, pravi važnijim nego što jest Erdoğan, a u BiH bahati se mali Izetbegović. Popustljivost prema nekima od njih i njihovim zaleđima ne će moći odnosno ne će smjeti još dugo trajati. Samo je pitanje trenutka kada će – i načina kako će – zapadno klatno krenuti na suprotnu stranu. I klepnuti ih – u glavu.
„Poštovana braćo, Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane. Želi ih podijeliti, iscijepati, a potom i progutati. Upravo vi ste i vi ćete biti najveća zapreka tome. Zato im ne trebamo dati tu prigodu.“ To je tijekom posjeta Sarajevu izjavio Recep Tayyip Erdoğan, predsjednik Republike Turske od 2014.
“Zastrašujuća izjava”
Poruka je bila namijenjena „Bošnjacima“, a nešto uže stranci Bakira Izetbegovića, sina i baštinika Alije Izetbegovića, kojoj turski predsjednik već pred trećim izborima daje potporu. To je kod mnogih zazvonilo na uzbunu. Neformalni vođa nove koalicije Socijaldemokrati BiH – Zeleni pokret, i bivši ministar vanjskih poslova BiH, Zlato Lagumdžija, ocijenio je da je turski predsjednik dao u utorak u Sarajevu “zastrašujuću izjavu”. Te dodao zapitao: “To je čista poruka Bošnjacima da ne vjeruju Zapadu. Tko je alternativa Zapada?”
I vođa Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić kritizirao je političke poruke predsjednika Turske u Sarajevu, rekavši kako Erdoğan “ne smije naš narod i vjeru okretati protiv Zapada”.
Ured Visokog predstavnika i Europska komisija – bez komentara!
Novinari N1 i drugi krenuli su u potragu za komentarima. Pitali su Ured Visokog predstavnika, ali je taj bio “bez komentara”. Pitali su i predstavnika Europske komisije, koji je odgovorio kako općenito Komisija nema običaj komentirati primjedbe drugih prema medijskim izvještajima, “posebno ako te primjedbe nemaju smisla ili se ne temelje na stvarnosti”. Jedini koji su nešto opipljivo rekli bili su u veleposlanstvu SAD-a u Sarajevu, iako nisu izravno komentirali to što je ondje prije dva dana rekao gostujući državnik. Ovo su, načelno, izjavili u veleposlanstvu SAD-:
“Bosna i Hercegovina jest i uvijek je bila dio Zapada. Sjedinjene Američke Države prijatelj su i partner svim ljudima u BiH, svih nacionalnosti i religijskih nazora. Ostajemo posvećeni postizanju našeg zajedničkog cilja – demokratske, inkluzivne i prosperitetne BiH, čvrsto usidrene u euroatlantsku zajednicu zemalja.”
Zar je Turska čuvarica “amaneta” Alije Izetbegovića?
Turski Predsjednik rekao je o Zapadu to što je rekao prigodom posjeta Upravnoj zgradi Rijaseta [starješinstva] islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Rekao je to nakon što se požalio na neuspješni pokušaj puča protiv njega prije nekoliko godina, za koji je – aludirajući na njihovo zapadno zaleđe – okrivio pripadnike organizacije FETO: „Oni su izvršili pokušaj vojnog udara, željeli da me ubiju. Ubili su dva moja policajca, a teško ranili dvije policajke koje su bile tu. Dio njih je pobjegao u Grčku. Ne dozvolimo da se ista igra dogodi u BiH. Od vas očekujem da ne dopustite prostor za djelovanje FETO-a, čije strukture još uvijek postoje u BiH.“
Prisjetio se u toj prigodi i svog posljednjeg susreta s Alijom Izetbegovićem, koji je tada od njega zatražio da se brine o Bosni i Hercegovini. I s neočekivanom skromnošću dometnuo: “Tayyip [dakle on osobno] nije jedini koji treba čuvati amanet Bosne i Hercegovine, to svi trebamo raditi zajedno.”
Tko to „svi“. – Svi “mi”. Bosanci i Hercegovci, muslimanski Bošnjaci, i Turci, rame uz rame.
Turski Predsjednik uspio je pobrkati mnoge lončiće
Iz te izjave vidi se da aktualni turski Predsjednik lako brka svoju državu s drugom državom, turske državljane s državljanima BiH. Ali se vidi i to kako je Alija Izetbegović “povjerio” BiH na brigu turskom Predsjedniku. Vidi se iz cijelog izlaganja da puč protiv njega, koji je unutarnja turska stvar, brka s odnosom Zapada prema njemu i Turskoj i da tako pobrkane relacije preslikava na odnos Zapada prema muslimanima općenito.
Drugim riječima, turski Predsjednik uspio je pobrkati mnoge lončiće. Onako kao što je pobrkao članstvu u NATO-u, kojega je članica i Grčka, s opetovanim prijetnjama ratom Grčkoj. Onako kao što brka pripadnost Turske zapadnom vojnom i političkom savezništvu s vojnom suradnjom s Putinovom agresorskom Rusijom. Onako kao što brka Turke i Bošnjake, Turke i muslimane, prošlost sa sadašnjošću, sadašnjost s budućnošću, osobne i privatne izjave, kao što je bila spomenuta A. Izetbegovića, s državnima i službenima.
Sve u svemu, Zapad se na prostoru jugoistočne Europe, slično kao i na prostoru Ukrajine, susreće s Orijentom, trlja oči i pokušava razumjeti logiku Orijenta. No tu „logiku“ nije moguće racionalno razumjeti. To je nekonzistentna logika moći i arogancije koja nema onakvo obrazloženje i opravdanje kakvo u pravilu ima logika zapadne moći i zapadne arogancije.
Dimenzija orijentalne iracionalnosti
Orijent odnosno Istok oduvijek je u sebi nosio tu dimenziju iracionalnosti, bilo da je riječ o ruskom državnom pravoslavlju, o turskom ekspanzivnom islamizmu ili o davnim najezdama drugih osvajačkih i barbarskih sila, kao što je bila mongolska, Džingis-kanova.
Istina je, ne treba svakoj izjavi bilo kojeg političara pridavati absolutno značenje. Erdoğana čekaju dogodine presudni izbori, a u domovini mu ne cvatu ruže. Inflacija je u kolovozu dosegnula 81 posto i postoje mnogi koji njegovom autokratskom vladavinom i brutalnim gušenjem ljudskih prava nisu nimalo zadovoljni ni s njom pomireni. O nepriznavanju kurdskog naroda i obračunavanju s njegovom težnjom za vlastitom državom da se i ne govori. Nemoćan u samoj Turskoj dovoljno učiniti za svoju političku potvrdu i pobjedu, on se nastoji dokazati vani: od sjeverne Sirije i Gorskog Karabaha preko Središnje Azije do Ukrajine, Rusije, Finske i Švedske, Njemačke pa sve do … Sarajeva, Siska i Zagreba odnosno Bosne i Hrvatske. U kojima mu širom otvaraju vrata i primaju ga sa svim počastima, a bez ijedne kritičke riječi na njegov računa o svemu onomu što – u najmanju ruku – zaslužuje kritičku riječ na njegov računa. Nitko, primjerice, nije od njega zatražio da se ispriča za nebrojena zlodjela koja je, posebice nad hrvatskim narodom, izvršila osmanlijska osvajačka, okupatorska i brutalna Turska. A koja je doživjelo dva ključna protuudarca upravo od Hrvata: u obliku Sigestke (1566.) i u obliku Sisačke (1593.) bitke. Dva udarca koja su poremetila planove da se dopre do Beča i zagospodari sredšnjim europski prostorom negdašnjega “Svetoga Rimskog Carstva”.
Islam je, naravno, u ekspanziji na europskom kontinentu i općenito diže glavu na raznim stranama. No prije izvlačenja širih zaključaka, ne bi ni Zapadnjaci smjeli pobrkati fundamentalistički i ekspanzivni islam s neo-osmanskom politikom kakvu zastupa tursko političko vodstvo unatrag deset godina. To kako turski Predsjednik nastupa izaziva otpore na raznim stranama. No kako se Zapad još uvijek drži mekano i gotovo „zatečeno“, i kako SAD ne demonstrira u jugoistočnoj Europi već dosta dugo svoju vojnu i drugu nadmoć, dižu glavu neki regionalni i nacionalni lideri odnosno umišljeni orijentalni autokrati. Sada se, oponašajući Putina, pravi važnijim nego što jest Erdoğan, a u BiH bahati se mali Izetbegović. Popustljivost prema nekima od njih i njihovim zaleđima ne će moći odnosno ne će smjeti još dugo trajati. Samo je pitanje trenutka kada će – i načina kako će – zapadno klatno krenuti na suprotnu stranu. I klepnuti ih – u glavu.
Povezani sadržaj:
Šiljo/Hrvatsko nebo
