Sveta Margareta Ward – mučenica koja je odbila zatajiti svoju vjeru

30. KOLOVOZA

Ona se za svoje uvjerenje borila kao lavica. Progonitelji su joj obećali pomilovanje, ali uz uvjet da kraljicu Elizabetu zamoli za oproštenje i obeća da će ići na novotarsko kalvinsko bogoslužje. Da Margareta Ward nije za katoličku vjeru pretrpjela mučeništvo, pala bi u zaborav i o njoj se gotovo ništa ne bi znalo. Taj zaključak izvodimo iz činjenice da se o njezinu životu prije mučeništva znade veoma malo. Živjela je u XVI. stoljeću, a potjecala je iz Congletona u Cheshiru. Njezina se obitelj ubrajala među najodličnije u Engleskoj. Posljednje je razdoblje života provela u Londonu, u kući plemenite gospođe Whital, kojoj je bila počasna dama.

Saznavši jednoga dana da je žrtva progona protiv katolika u Engleskoj postao i svećenik Vilim Watson, kao i za muke kojima je u zatvoru stalno bio izložen, Margareta ga je ondje posjećivala, pružala mu pomoć, tješila ga i bodrila te činila sve što je bilo u njezinoj moći da mu olakša patnje.

Watson je zbog svoje vjere već bio jedanput zatvoren, no i pušten na slobodu, jer je u času slabosti, a podvrgnut okrutnom mučenju, pristao da će prisustvovati anglikanskom bogoslužju. Zbog toga se kasnije kao nekoć Petar gorko kajao i javno osudio svoj postupak što je zatajio svoju vjeru. Posljedica je toga čina bila da su ga opet lišili slobode te zatvorili u mračni zatvor Bridewell.

Margareta je u samilosti prema tom zatvoreniku zamislila da ga spasi bijegom iz zatvora. To joj je pošlo za rukom, ali je sumnja za taj čin pala na nju sa svim strašnim posljedicama. Zatvorenik se užetom spustio niz prozor, ali je nespretno pao, dok je uže ostalo visjeti na prozoru. Čuvari su odmah posumnjali u Margaretu, koja je zatvorenika posjećivala, i ona bi zatvorena.

Privedena pred suca, nakon nekoliko teških dana provedenih u zatvoru, Margareta je ne samo hrabro priznala svoj čin, nego je i odbila da otkrije skrovište bjegunca Watsona. Hrabru ženu ništa nije moglo slomiti. Ona se za svoje uvjerenje borila kao lavica. Progonitelji su joj obećali pomilovanje, ali uz uvjet da kraljicu Elizabetu zamoli za oproštenje i obeća da će ići na novotarsko kalvinsko bogoslužje.

Margareta je neustrašivo izjavila da kraljicu nema za što moliti za oproštenje jer joj savjest ne predbacuje da ju je ičim povrijedila. A ići na krivovjersko bogoslužje bilo bi posve protivno glasu njezine savjesti. Doista je vrijedna udivljenja neobična hrabrost te žene. Ona se sa svojom vjerom i načelima nije šalila. Bila je dosljedna onome u što je vjerovala.

Njezini progonitelji, bespomoćni pred njezinom neustrašivošću, osudiše je na smrt “zbog veleizdaje”, onako po kratkom postupku, kako to tirani i nasilnici čine, a u tome su svi jednaki. Tko se s njima ne slaže, toga odmah proglašavaju izdajnikom, neprijateljem naroda, države, poretka, sustava… i šalju ga u smrt, da im ne smeta, da ne bude stalan prijekor njihovu nasilništvu. Pogubljena je 30. kolovoza 1588. godine na stratištu Tyburn u Londonu.

Blaženom ju je proglasio papa Pio XI. 15. prosinca 1929. godine, a svetom 25. listopada 1970. godine papa Pavao VI.