Hrvatska treba, „do daljnjega“, prekinuti diplomatske odnose sa Srbijom!
Srbija nastavlja s pravnom agresijom na Hrvatsku. Hrvatska bi trebala hitno prekinuti sve diplomatske (i ne samo diplomatske) odnose sa Srbijom dok ona ne prizna istinu, ne plati ratnu odštetu, ne ispriča se za agresiju na Hrvatsku, ne podastre podatke o nestalima kojima raspolaže i ne odustane od bezočnog klevetanja i neovlaštenog pravosudnog progona Hrvata. Mi još nismo završili borbu za našu slobodu.
Srbija opet postaje glavna tema u Hrvatskoj. Sada podizanjem optužnica protiv hrvatskih pilota zbog navodnog napada na kolonu Srba koja je bježala iz “Krajine” tijekom “Oluje” 1995. Predsjednik vlade Hrvatske Plenković rekao je da se “pilotima ne će dogoditi ništa”. Hrvatski predsjednik Milanović rekao je kako Hrvatska može uhititi Vučića jer je “divljao po hrvatskom teritoriju devedesetih”. Predsjednica vlade Srbije Brnabić rekla je: “…dajte, blokirajte nam više taj europski put zato što tražimo pravdu za pobijenu djecu. Što prijetite samo? Blokirajte, da cijela EU vidi vaše vrijednosti!”. Predsjednik Srbije Vučić rekao je: “Mogu me i uhititi, samo neka me puste u Jasenovac.” Neizostavni predsjednik „Srpskog narodnog vijeća“ Pupovac reče da “Hrvatska i Srbija umjesto političkog sporenja trebaju stati na put prava i pravednosti”, da je “Hrvatska trebala sama poduzeti nešto po pitanju procesuiranja ratnih zločina i utvrđivanja počinitelja” i da ako Hrvatska želi obraniti svoje pilote “to može raditi samo putem pravosuđa. A najbolji način da se to napravi je da se obnovi sporazum o suradnji između dvije zemlje.”
Srbija nastavlja s pravnom agresijom na Hrvatsku. Hrvatska bi trebala hitno prekinuti sve diplomatske (i ne samo diplomatske) odnose sa Srbijom dok ona ne prizna istinu, ne plati ratnu odštetu, ne ispriča se za agresiju na Hrvatsku i ne podastre podatke o nestalima kojima raspolaže. Mi još nismo završili borbu za našu slobodu. Srbija drži pod svojom jurisdikcijom dijelove hrvatskog teritorija s druge strane Dunava. Bojkotira istrage. Oteže sukcesiju. Kleveće i okrivljuje Hrvatsku, Hrvate i Katoličku crkvu među Hrvatima. Vodi nesmiljeni propagandni rat. Ne priznaje notorne činjenice o svom službenom i neslužbenom osvajačkom i genocidnom zločinaštvu. I 27 godina nakon agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ona izokreće istinu i pokreće optužnice te održava na životu velikosrbijanske i jugoslavenske mitove. Ne odustaje od ciljeva iz Memoranduma SANU I, samo ih pokušava ostvariti drugim sredstvima koja su detaljno nabrojena u Memorandum SANU II, a razrađena u dokumentima o „srbskom kulturnom prostoru“ i o „srbskom svijetu“.
Prekid diplomatskih (i ne samo diplomatskih) odnosa sa Srbijom „do daljnjega” bio bi teški udar „srbskom svijetu”, „Otvorenom Balkanu”, srbijanskom „mini-Haagu”, ambicijama Porfirijeva SPC-a u Hrvatskoj (i šire), „petoj koloni” u Hrvatskoj, kojoj pripadaju i aktivistički „hrvatski antifašisti”, Dodikovoj Republici Srpskoj i onom dijelu tzv. „međunarodne zajednice” koji to sve podupire ili time manipulira, bez obzira bilo to iz interesa ili zbog predrasuda. Prekid diplomatskih odnosa između dviju država nije ništa neuobičajeno kada za to postoje objektivni razlozi.
Ako netko sumnja u te razloge, podsjetimo na članak koji je napisala Danica Drašković u rujnu 2012. za „Nin”: „Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I šta smo uradili? Poraženi svuda isterani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno i sa Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političkim i vojnim komandantima. Već dvanaest godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali”. Deset godina poslije te izjave njezine su riječi i dalje aktualne. (M. O.)
Povezani sadržaj:
Prethodno:
M. O., Hrvatsko nebo