Zoran Krešić: Politolog Pepić tvrdi kako BiH 21. stoljeća ovisi o poštivanju prava najmanjih naroda i manjina

Vrijeme:3 min, 32 sec

 

Politolog Pepić tvrdi kako je upravo SDA bojkotirao kompromisno rješenje za izmjene Izbornog zakona, a njegov čelnik Bakir Izetbegović priznao je kako je s hrvatskim strankama pregovarao u lošoj vjeri

Politolog i doktorand političkih znanosti na Sveučilištu u Ženevi Ivan Pepić secirao je za Kraljevski institut ujedinjenih službi za obrambene i sigurnosne studije (RUSI) sa sjedištem u Londonu nedavni istup barunice Arminke Helić koja je napisala osvrt o izbornoj reformi inzistirajući da Zapad podrži dominaciju bošnjačko-muslimanske većine u BiH.

Zloupotreba “ostalih”

Nasuprot pokušajima visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojega je također snažno kritizirala. Pepićev rad za najstariju think tank organizaciju polazi s posve drugih temelja, stoljetne bosanskohercegovačke realnosti, Daytonskog mirovnog sporazuma, ali i identičnih iskustava koja imaju slične višenacionalne zemlje, poput Švicarske, Belgije ili regije Južnoga Tirola, te važnosti očuvanja sporazuma kao što je to slučaj s Good Friday Agreementom. On podupire, kao i barunica Helić, zauzetost međunarodne administracije za BiH zbog bojazni da bi agresija na Ukrajinu mogla eskalirati i na području Balkana. No, smatra kako je “drsko” s njezine strane kritizirati Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlju koja je 1998. potpisala Sporazum iz Belfasta – koji je podržao SAD – kojim je okončan sukob u Sjevernoj Irskoj.

– Uz one Belgije, Južnog Tirola, Švicarske i zapravo samoga EU, britansko-irski sporazum smatra se jednim od najuspješnijih sporazuma o podjeli vlasti u povijesti – naveo je Pepić. Podsjeća kako Nizozemska ne bi uspjela prijeći dalje od podjele vlasti da nije provela sustav koji je omogućio katolicima, protestantima, liberalima i socijalistima da dijele vlast 50 godina (1917. – 1967.).

Upozorava i na manipulacije barunice Helić kada tvrdi da su Hrvati prezastupljeni u BiH, ali pri tome posve zanemaruje spomenuti najbitniji aspekt. Podsjeća kako je Ustavni sud 2016. godine presudio da je važeći Izborni zakon koji propisuje izbor izaslanika u klubove Bošnjaka, Hrvata, Srba i “ostalih” u gornji dom entiteta Federacije neustavan. Jednako tako upućuje kako je taj neustavni zakon omogućio bošnjačkoj većini da izabere šest od 17 izaslanika u Klub Hrvata, što je dovoljno za imenovanje Vlade entiteta Federacije bez potpore hrvatske većine i kontrolu nad politikama u Federaciji bez hrvatskih predstavnika, što se dogodilo najmanje dva puta (2000. – 2003. i 2011. – 2014.).

Po Pepićevu mišljenju, i predstavnik Roma Dervo Sejdić, koji je pobijedio u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava (ECHR), tvrdi da za ulazak u Klub “ostalih” “neki političari zloupotrebljavaju položaje pripadnika nacionalnih manjina, (…) najčešće te zloupotrebe dolaze od političara bošnjačkog opredjeljenja (jer su većina), koji se izjašnjavaju kao Muslimani, Bosanci, Hercegovci itd.” To je pak barunica Helić posve propustila spomenuti.

Politolog Pepić tvrdi kako je upravo SDA bojkotirao kompromisno rješenje za izmjene Izbornog zakona, a njegov čelnik Bakir Izetbegović priznao je kako je s hrvatskim strankama pregovarao u lošoj vjeri: “… vrtio sam u krug, našao sam način da vrijeme prođe”. Posebno je Helić zamjerio portretiranje Željka Komšića kao umjerenog političara. Naveo je kako je vodio kampanju isključivo kod bošnjačkih birača.

– Primjerice, u rodnom gradu barunice Helić, u Gračanici, gdje Bošnjaci čine 97% stanovništva (44.000), a Hrvati 0,2% (72), Komšić je 2010. osvojio 11.600 glasova i bio prvi – navodi.

Bez dominacije

Na komentare barunice Helić kako je Hrvatska “izdala” BiH, Pepić podsjeća kako je Zagreb potpisao Daytonski sporazum iz 1995. godine i ima pravo tražiti poštivanje i ispunjenje obveza preuzetih njegovim Aneksom 4 (Ustav BiH).

– Hrvatska bi mogla odlučiti suspendirati Daytonski sporazum prema međunarodnom pravu kao rezultat kršenja sporazuma od Bosne i Hercegovine; Daytonski sporazum potvrđuje punu jednakost prava triju konstitutivnih naroda zajedno sa svim ostalim građanima, a Ustavni sud BiH je 2000. presudio da Ustav zabranjuje “svaki poseban privilegij” i “svaku dominaciju u strukturama vlasti” jednog od triju konstitutivnih naroda.

– Bude li najveća skupina, predvođena svojim političkim čelnicima, nastavila dominirati nad manje brojnom skupinom, Zagreb će biti dužan, kako je već rečeno, odgovoriti u skladu s međunarodnim pravom – upozorava. Po njemu, novi društveni ugovor za 21. stoljeće za BiH mora započeti rješavanjem svih pritužbi koje i dalje muče nacionalne skupine i manjine u zemlji.

– Pravi izborni sustav podjele vlasti, temeljen na iskustvima europskih federacija – onaj koji jamči punu ravnopravnost svim glavnim nacionalnim skupinama i manjinama, a koji se temelji na poštivanju ljudskih prava – od iznimne je važnosti za funkcioniranje Bosne i Hercegovine i njezinu građansku demokraciju – zaključuje Pepić.

Zoran Krešić/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo