A da mislimo više na zajedničko dobro i nove naraštaje?

Vrijeme:2 min, 4 sec

 

Svi smo pozvani osjećati se protagonistima ovog našeg doba, biti osjetljivi na patnju naših ljudi i na beznađe u našem narodu, obnoviti snagu za zajedničku gradnju naše zemlje, države i domovine i za liječenje njezinih rana.

Ovo je doba za velikodušnost, poniznost i stavljanje na stranu sebičnih interesa osobnog projekta i postavljanje temelja velikom projektu naše zemlje koji nas okuplja, identificira i izražava. Za to bismo se trebali ugledati na hrvatske velikane koji su bili kadri odgoditi svoje osobne ambicije da bi služili zajedničkom dobru.

Biti slobodno (ne “otvoreno”) društvo znači raditi u korist građanske kulture u kojoj naši ljudi neće biti samo stanovnici, nego i državljani, u kojoj neće biti samo kritičari, nego i graditelji, i u kojoj će prepoznati ono dobro u onome što je novo i odbijati ono što su protuvrijednosti koje su suprotne hrvatskom nacionalnom biću. Naime, naša domovina gradi se kad stavimo vlastitu i društvenu slobodu u službu sadašnjega i budućega zajedničkog dobra.

Politika je neuspješna kada se zadržava u nekakvim neodgovornim ratnim igricama, unutarnjim borbama za vlast. Tada se gubi vrijeme, naše dragocjeno vrijeme. Osobito kada je izgubljeno vrijeme novih naraštaja, koji prestanu sanjati svoju budućnost, ali i onih koji polako idu prema kraju svojih života. To je veliki grijeh politike. On znamenuje hrvatsku političku krizu koja traje barem od 2000. do danas, a još jednom dobiva dramatične konture. Mi obični ljudi trebamo prisiliti naše predstavnike, kako one na vlasti, tako i one u opoziciji, da ozbiljnije razmišljaju o budućnosti.

Politika je legitimna kada je znanost, mudrost i umijeće u službi gradnje osjetljive arhitekture javnog reda koja zahtijeva nikad nezavršeni posao izgradnje zajedničkog dobra. I to s mišlju na naraštaje koji dolaze. Ta zadaća podrazumijeva krjeposne, razumne i velikodušne ljude. Mesijanski lideri već dugo ne postoje, i ne valjaju, valjda smo to već naučili iz iskustva. Potrebno nam je napojiti se iz zajedničkog izvora da bismo pronašli etičku snagu za izgradnju zajedničkog dobra.

A da mislimo na nove naraštaje? Zašto si ne uzmemo malo vremena i pogledamo djecu, adolescente i mlade koji su nam povjereni? Možda tu nađemo poticaj koji nam treba za tu zajedničku zadaću koja je danas ispred nas kao izazov. Možda je to naša misija, ali i naša najveća nagrada: dobro za njih koje mi pripravljamo i omogućujemo. Razmišljajmo malo o tome, ali svjesni da vrijeme istječe!

(M. O.),Hrvatsko nebo

 

Povezani sadržaj:

Ovaj čas za što nije, za što jest?

 

M. O./Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori