Čestitamo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije!
Vrijeme:3 min, 4 sec
Svim čitateljima čestitam u ime uredništva Hrvatskog neba svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, poznatu pod nazivom „Velika Gospa“, a kod pravoslavaca i dijela katolika i kao „Gospojina“. Sa sviješću o tisućljetnom štovanju Gospe u vjeri i životu hrvatskog naroda, sa sviješću o ukorijenjenosti marijanskih pobožnosti u našu vjersku i kulturnu tradiciju, sa sviješću o čudesnim pomoćima koje je Djevica Marija Na Nebo Uznesena izmolila kod svoga Sina i Boga svoga kada su joj se ljudi obraćali u raznim potrebama, želim svima da ovu svetkovinu proslave s posebnom odanošću, vjerom, pouzdanjem i nadom, u molitvi i za druge i za svoj narod i domovinu i za mir u svijetu.
Darko Daran Bašić, glavni urednik portala Hrvatsko nebo
Prilog
U prilogu donosimo osnovnu informaciju o današnjoj velikoj svetkovini, kojom se slavi najviši doseg ijednog čovjeka, ijednog samo ljudskog bića, u povijesti ljudskog roda. To biće bila je Žena, koja je i Djevica i Majka. Informaciju smo uzeli s Portala katoličkih teologa Vjera i djela, kojemu ujedno zahvaljujemo na postojanu trudu da se kršćansku tradiciju osvijetli i približi današnjim ljudima u pravom katoličkom duhu.
Najstarija i najznačajnija marijanska svetkovina jest svakako ona 15. kolovoza. Kao što je bilo rečeno, prvi je spomen ovog blagdana u Jeruzalemu između 434. i 490. Po prilici u to vrijeme nastao je i apokrif Transitus Mariae koji govori Marijinoj smrti i o njezinu uznesenju na nebo pred očima svih apostola. Na Zapadu Gelazijev sakramentar i Misal iz Bobbija (7. st.) imaju misu O uznesenju svete Marije. Papa Sergije I. (687.-701.), podrijetlom Sirijac, bizantski blagdan Usnuća Marijina uvodi u rimsku liturgiju za dan 15. kolovoza te uvodi nove molitvene obrasce za misu gdje se izrijekom govori o Marijinu uznesenju. Te su molitve uvrštene u Grgurov sakramentar.
U Gelazijevu sakramentaru u naslovu se spominje Marijino uznesenje (In adsumptione sanctae Mariae), ali su molitve općenito marijanske bez naznake uznesenja (br. 993-996). Grgurov sakramentar i u naslovu i u molitvama spominje Marijino uznesenje. Kaže se da je Marija, istina, podnijela vremenitu smrt, ali je užeta smrti nisu mogla sapeti: mortem subiit temporalem, nec tamen mortis nexibus deprimi potuit (br. 661). Marija je prenesena iz ovoga svijeta – de praesenti seculo transtulisti (br. 659), pro conditione carnis migrasse (br. 663). Od sedam molitava iz Grgurovog sakramentara njih je šest ušlo u Misal Pija V. 1570. Te su molitve bile u Rimskom misalu do 1950. Crkva je, dakle, već od početka 8. st. u svome bogoslužju izražavala vjeru da je Marija poslije smrti uznesena na nebo, što je vidljivo i iz naziva misa i iz sadržaja molitava, da bi tek 1950. to bilo i službeno proglašeno kao istina vjere.
Pio XII. je 1. studenoga 1950. godine u Apostolskoj konstituciji „Munificentissimus Deus“ ex cathedra objavio kao istinu naše vjere:
Pronuntiamus, declaramus et definimus divinitus revelatum dogma esse: Immaculatam Deiparam semper Virginem Mariam, expleto terrestris vitae cursu, fuisse corpore et anima ad caelestem gloriam assumptam (DS 3903).
Proglašavamo, objavljujemo i definiramo, da je Bogom objavljena dogma da je, Bezgrešna Bogorodica uvijek Djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu.
Iste su godine sastavljeni posve novi formulari za dnevnu misu svetkovine Uznesenja BDM (molitve za misu bdjenja su ostavljene). Tako je bilo i u zadnjem izdanju Misala prije sabora 1962. Novi misal (1970.) preuzima molitve danje mise, ali donosi nove za misu bdjenja i, k tome, donosi vlastito predslovlje (koje prije nije bilo). Zborna molitva veli: „qui immaculatam Virginem Mariam, Filii tui Genetricem, corpore et anima ad caelestem gloriam assumpsisti“ – „Bezgrešna Bogorodica uvijek djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu“. Dakle, molitva doslovno preuzima izričaj Apostolske konstitucije, odnosno definiciju dogme o uznesenju Marijinu.
Hrvatsko nebo
