Vladimir Trkmić: Sveti Petar Krizolog

Vrsni teolog, izvrstan propovjednik i prijatelj siromašnih

Iz naše sadašnje perspektive teško je promatrati i realno procijeniti život i djelo jednog znamenitog sveca s početka 5 stoljeća kršćanstva. Naše osobne procjene mogu biti više ili manje realne. Dakako da je važno promatrati svetost svetog Petra Krizologa kroz četiri stvarnosti njegovog djelovanja: teološki radovi, propovjedništvo, biskupska služba i karitativna djelatnost. U sva četiri pastoralna polja biskupskog djelovanja sveti Petar Krizolog je bio izvrstan svjedok i sluga Božji. Bio je dvorski biskup, ali se nije uzoholio i postavljao iznad drugih. Nije kako Nijemci kažu djelovao „ von oben“, s visoka, nego se znao približiti običnom puku, a pogotovo siromasima. Zvali su ga Zlatorječiti, jer je bio izvrstan propovjednik. Na pitanje kakav treba biskup, sveti Petar Krizolog je odgovorio: “Morao sam dobro surađivati s državnim vlastima, starije ljude susretati s poštovanjem, mladima iskazivati dobrotu i ljubaznost, subraći ljubav, djeci naklonost, a u svemu se pokazivati kao slobodan sluga u Kristu.” Kao biskup nastojao je biti dobri pastir svog stada. Brinuti se da njemu povjereni vjernici imaju jasne poglede na katoličku duhovnost i da žive radosno, u duhu evanđelja, te da budu Bogu zahvalni za stvoreni svijet. Borio se protiv vjerničke malodušnosti, pesimizma i hereza. To je očito vidljivo iz njegovog poticajnog govora: „Čovječe, zašto imaš o sebi tako nisko mišljenje kada Bog o tebi ima visoko mišljenje? Zašto ne poštuješ sebe kada te Bog toliko poštuje? Zašto biti toliko zabrinut za stvari od kojih si stvoren, a tako malo brinuti o svrsi za koju si stvoren? Sve stvoreno tvoj je dom. Za tebe svjetlost raspršuje tamu; za tebe sunce, mjesec i zvijezde raspršuju svoje svjetlo; zemlja ti daje cvijeće, drveće i voće; za tebe su zrak i zemlja i voda ispunjeni čudesnim životom – sve je tako da zemaljski život ne može biti tužan i da te ne može učiniti slijepim na radost vječnosti.” Prema svetom Petru Krizologu čovjekov život je lijep i pun radosti. Ali više treba voditi brigu o osobnom duhovnom životu, a puno manje brige i vremena treba trošiti na razne materijalne datosti i stvari koje nas okružuju.

Neki citati sv. Petra Krizologa

1. “Ove tri stvari: molitva, post i milostinja jedno su i primaju život jedna od druge. Post je duša molitve i milosrđe je život posta. Neka ih nitko ne dijeli, jer ne mogu biti odvojene. Tko posjeduje samo jednu, ili tko nema sve tri zajedno, nema ništa. Zato onaj tko moli, neka i posti: tko posti, neka ima i milosrđa.”
2. “Siromasi pružaju ruku, a Bog prima ponuđeno.”
3. Iz Govora svetoga Petra Krizologa, biskupa

(Govor 43: PL 52, 320. 322)

Što molitva traži, post postiže, milosrđe prima

„ Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života. Duša je naime molitve post, a život je posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli jer se ne da odvojiti. Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, neka je i milosrdan. Neka sluša onoga tko nešto traži, ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli. Tko posti neka shvati post. Neka počuje gladnoga, ako hoće da i Bog čuje za čim on gladuje. Neka bude milosrdan ako se nada milosrđu. Tko iziskuje dobrotu neka je i vrši, tko hoće da mu daju, neka i sam daje. Nepošten je onaj tražitelj koji za se traži što drugome niječe. Budi, čovječe, za sebe slika milosrđa. I zato onaj način i onoliko i kako brzo hoćeš da tebi budu milosrdni, tako brzo, toliko i tako i sam ostalima budi milosrdan. Molitva dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas. Stoga, što preziranjem izgubismo, iznova stecimo postovima. Posredstvom postova prinesimo za žrtvu svoju dušu jer ništa dragocjenije ne bismo mogli prinijeti Bogu kako potvrđuje Prorok kad kaže: „ Skrušeni je duh za Boga žrtva, srce raskajano i poniženo Bog ne prezire“. Čovječe, prikaži Bogu svoju dušu i prinesi prinos posta kako bi prineseno bilo čisto i žrtvovano sveto, a žrtva živa, da bi i za te ostala i bila dana Bogu. Tko to ne bude dao Bogu, neće biti ispričan jer onaj koji daje i ima. Ali prihvati da tako bude, milosrđe dolazi iza. Post ne niče, ako ga ne natapa milosrđe. Presušivanje milosrđa suši post, jer što je kiša za zemlju, milosrđe je za post. Makar da tko posti, oplemenjuje srce, očišćuje tijelo, iskorjenjuje mane, sadi kreposti, ali ne sabire ploda, ako ne pridoda vodu milosrđa. Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu. Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu. Čovječe, dakle, ne gubi čuvajući, već skupi dajući. Čovječe, dajući siromahu, sebi daj jer što drugome ne prepustiš, nećeš imati.

Služba čitanja – časoslov, utorak u trećem korizmenom tjednu

4. “Tko se namjerava šaliti s vragom, ne može se veseliti s Kristom!”

Petar Krizolog

Sveti Petar Krizolog (Zlatorječiti, Imola, oko 380. – Imola, 31. srpnja 450.), dvorski biskup i crkveni naučitelj. Bio je jedan od najdarovitijih i najpoznatijih propovjednika svoga vremena. Po katoličkom kalendaru spomendan se slavi 30. srpnja.)

Životopis

Petar Krizolog je odgajan pod duhovnom i materijalnom zaštitom biskupa Kornelija koji ga je na krepostan život poticao  riječju i primjerom. Kao đakon u rodnom gradu Forum Cornelii (današnja Imola), Petar je upravljao crkvenim dobrima i skrbio za siromahe. Pratio je svoga biskupa u Rim i tamo se susreo s papom Celestinom I. koji je odmah u njemu prepoznao rječita govornika, izvrsna poznavatelja Svetoga pisma i djela Ivana Zlatoustog. Po njemu, jer je bio sličan Ivanu Zlatoustome i kao govornik i kao teolog, naročito zbog propovjedničkog dara prozvan je Zlatorječiti (Krizolog). Nije sasvim jasno kada je točno zaređen i imenovan za biskupa Ravene. Možda između 424. i 429. ili poslije smrti ravenskog biskupa 430., od pape Siksta III. 431. godine, ili čak tek koju godinu kasnije. Ravena je u to vrijeme bila prijestolnica Zapadnog Rimskog Carstva. Bio je prvi biskup toga grada koji nije po mjestu rođenja potjecao s Istoka. Biti dvorski biskup bila je iznimna čast, ali ujedno i velika napast zbog neprestane izloženosti sjaju dvorskog života, ali i njegovoj bijedi u moralnom smislu zbog mnogih intriga, spletkarenja i politikanstva. Sveti Petar Krizolog je bio neustrašivi borac u borbi protiv poganskih običaja. Svojim izvrsnim i britkim propovijedima je mnoge odvratio od nećudorednih plesova i igara, krivovjerce potaknuo na obraćenje, a nekrštene na krštenje. Za mladoga biskupa P. Krizologa oduševila se i glasovita carica Galla Placidia, koja je upravljala Carstvom umjesto maloljetnog sina Valentinijana. Rado je tražila od sv. Petra Krizologa savjete da uzmogne što bolje i pravednije vladati. Na carskom dvoru molio je za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti pomažući svima. Kao biskup sv. Petar Krizolog je pokazao mudrost u upravi, zanimajući se i za materijalne potrebe vjernika, izgradivši akvadukt, te pokrenuvši biskupijsku mrežu karitativne djelatnosti. U propovijedanju je upućivao na razne moralne mane svoga vremena i poticao na pravi vjernički život. Bio je istinski prijatelj siromaha. Mnogima je dijelio obilatu milostinju. Često se povlačio u samostan, molio i meditirao. Posjećivao je rado i pustinjake. Na biskupskoj stolici bio je 20 godina. Kada je osjetio slabost, povukao se iz gradske vreve u samoću u tišinu svog rodnoga grada da se pripremi na smrt u blizini groba svog zaštitnika, svetog mučenika i biskupa Kasijana. Umro je 3. prosinca 450. i tako se ugasilo veliko svetačko svjetlo koje je rasvjetljivalo Crkvu u teškim i nemirnim vremenima.

Propovijedi i pisma

Iza sebe je ostavio mnoštvo pisama i duhovnih nagovora. Jedno od pisama uputio je krivovjercu monofizitu Eutihu 449. g. U pismu brani papu i papin primat. Eutih mu se obratio za mišljenje o monofizitizmu, glede naravi i osobe Isusa Krista, prije sabora u Kalcedonu. Petar mu je iskreno odgovorio neka se obrati papi, jer rekao je: “u interesu mira i vjere, ne možemo raspravljati o pitanjima vjere bez suglasnosti rimskoga biskupa”. Uoči Kalcedonskoga sabora 451. godine Petar je izjasnio i potvrdio svoje teološko suglasje s  teološkim promišljanjem pape Leona I. A taj su teološki stav zauzeli i kalcedonski oci godinu dana poslije Petrove smrti. Propovijedima i pismima želio je vjernike odgojiti u pravoj vjeri. Propovijedi mu nikad nisu bile dulje od četvrt sata, a bile su poučne, razgovijetne i razumljive. Na svoje slušatelje utjecao je riječima, a još više osobitom poniznošću. U arhivu ravenske metropole čuva se njegovih oko 200 njegovih govora, od čega 176 homilija ( propovijedi ), kratkih i pisanih u pučkome stilu, na temelju objašnjenja evanđelja, vjerovanja i uzvisivanja kreposti svetih. Zbog njegovih velikih nastojanja i uspjeha u naviještanju vjere i ćudoređa Papa Klement XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1729. g.

Sveti Petar Krizolog  –  protivnik monofizitskog krivovjerja

Monofizitizam je kršćanski nauk o samo jednoj, božanskoj, naravi Isusa Krista koji negira Isusovu ljudsku narav. Ovaj je nauk bio raširen među mnogim kršćanima od 4. stoljeća, a protivio se nauku duofizitista o dvije naravi u Isusu Kristu – božanskoj i ljudskoj. Monofiziti su držali da je Krist samo Bog, a ne da je i pravi Bog i pravi čovjek. Monofizitstvo se dijelilo u dvije vrste – realno monofizitstvo i nominalno monofizitstvo.

Molitva propovjednika sv. Petru Krizologu

Sveti Petre Krizolože, pomozi svojim zagovorom nama propovjednicima: da prenošenje Božje riječi ne osjećamo samo svojom dužnošću nego i svojom ugodnom radošću. Da zlatorječivo i zlatoustno prenosimo zlatna Isusova životna pravila. Jer onaj koji je životom potvrdio što je riječima govorio, a “sav narod je visio o njegovoj riječi”, zaslužuje našu najveću osobnu marljivost i umnost u pripremi propovijedi.

Hrvatsko nebo