Sveta Marta iz Betanije – zaštitnica kućanica, žena čije napore i važnost ovaj svijet danas ne priznaje

29. SRPNJA

Marta, sestra Marijina i Lazarova, bila je brižna domaćica kuće u Betaniji u koju bi Isus rado svraćao kako bi se malko odmorio od propovijedanja, dok je boravio u Judeji. Marta se u Evanđelju upravo i pojavljuje prigodom jednoga od Isusovih posjeta njihovoj kući. Kao i uvijek, zavrnutih rukava, zauzeta ulogom kuće domaćice, prima goste, poslužuje ih pićem, priprema sve potrebno za okrepu. Bacivši pogled na sestru, ugleda je kako sjedeći do nogu Isusovih, sluša Njegovu riječ, posve nesvjesna užurbanosti koja se odvija oko nje. Neko je vrijeme sve to strpljivo promatrala, a zatim ipak rekla nešto poput ovoga: “Isuse, reci ovoj mojoj dokonoj sestri neka mi pomogne: ostavila me posve samu posluživati!”

Isus je pogleda i s ljubavlju odvrati: “Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38-42).

Isus time nikako nije želio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, baš kao niti rad kojim muževi priskrbljuju hranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno njima i djeci, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti. Prije svega treba tražiti Kraljevstvo nebesko i pobrinuti se za potrebe duha: u svjetlu toga traganja, i sve ostalo dobiva smisao. U svakom slučaju, Crkva časti svetu Martu kao sveticu i predanu zaštitnicu te utjehu domaćica, čiji su svakodnevni napori nerijetko slabo priznati.

U Evanđelju Martu susrećemo još i kada je umro njezin brat Lazar. Znajući kako se Isus približava Betaniji, kako bi se oprostio od svoga preminuloga prijatelja, trči Mu ususret Marta. Iako joj je srce u komadićima, ne može samo stajati skrštenih ruku, poput svoje sestre Marije, shrvane od boli.

I u ovoj se tužnoj prigodi otkriva njezin poduzetni značaj. Dolazi ususret Isusu i govori Mu: “Da si Ti bio ovdje, brat moj ne bi umro! No, znadem da će Te Bog i sada uslišiti u svemu što Ga zaišteš!” Koliko god zauzeta i poduzetna bila, vjere joj ne manjka. Upravo je ta njezina jednostavna, ali nepokolebljiva vjera, i navela Isusa na čudo. I tako je Lazar bio vraćen u život.

Nešto kasnije, Isus se ponovo našao u kući Marte i Marije u posjeti, a bio je ondje i Lazar. Približavala se Pasha. U zraku se osjetio duh slavlja pa nam je Marta i opet predstavljena u svojoj ulozi: “Marta posluživaše” – piše nam Ivan evanđelist.

U ovom posljednjem spomenu Evanđelja zaključuju priču o Marti, ženi iz Betanije, koja jest bila zauzeta i užurbana, ali samo iz ljubavi prema Isusu i braći.

Ime Marta potječe iz aramejskoga i znaci “gospodarica”.

Zaštitnica je domaćica, kuharica, radnica, ugostitelja, sluškinja, pralja, umirućih, slikara i kipara, pomoćnica je kod krvarenja, kao i redovničkih zajednica koje nose njezino ime.

Molitva sv. Marti

O sveta Marto, tvoja je vjera nagnala Isusa da kaže: “Ja sam uskrsnuće i život”; vjera ti je dala da vidiš više od Njegove čovječnosti kad si uzviknula: “Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si Ti Mesija, Sin Božji.”
S nepokoljebivom si nadom rekla: “Gospodine, znam da će Ti Bog dati sve što god zaisteš od Njega”, a Isus je zazvao tvoga brata Lazara i vratio ga od mrtvih. Čistom si ljubavlju dočekala Isusa u svom domu.

Prijateljice i sluškinjo našega Spasitelja, i ja sam opterećen/a mnogim problemima… Moli za mene da rastem u vjeri, nadi i ljubavi, da me Isus, koji je sjedio za tvojim stolom, čuje i dodijeli mi mjesto na gozbi vječnog života. Amen.

https://www.bitno.net/Hrvatsko nebo