Nenad Piskač: Jasenovački mit dio je politike HDZ-a i SDP-a (osvrt na knjigu Tomislava Vukovića – Stvarni Jasenovac)

Zanima li još ikoga u etabliranoj antifašističko-liberalno-demokratsko-inkluzivnoj Hrvatskoj dokumentirana povijest ratnog i poratnog logora u Jasenovcu? Ona povijest koja je utemeljena na istinitim, stvarnim dokumentima. Uvijek se iznova pitam, kakva je to „demokracija“ i čije su to političke stranke koje ideološki jasenovački mit tijekom trideset godina „samostalnosti“ nisu uspjele osloboditi ideološkog jarma i pospremiti ga u ropotarnicu. Ne samo da nisu uspjele, već se međusobno nadmeću koja će perfidnije i vulgarnije hraniti i održavati ga na životu.

Vukić i Vuković narušavaju ideološku nirvanu i bolesnu mitomaniju

Knjiga Stvarni Jasenovac, autora Tomislava Vukovića spada među one koje izravno ruše postulate i pravovjerje političke i medijske od istine odmetnute glavne struje. To sam zaključio, među ostalim, i na osnovi toga što u njoj, među predočenim dokumentima, nisam pronašao nijedan o jednoj od najpoznatijih fantazmagorija iz širokog spektra kojim se hrani, brani i veliča narečeni mit. Naime, kaj, među predstavljenim dokumentima i svjedočanstvima nema ni slova o Goldsteinovoj drobilici kostiju! Užas, drugovi, užas! Njezin izumitelj, Goldstein, dr. Ivo, kako navodi Kazalo osoba, spominje se u knjizi na sedam mjesta. Sva ih treba pročitati, osobito ona pri kraju knjige, o tomu kako ozbiljni povjesničari ocjenjuju nesuđenog akademika i zadrtoga prvoborca jasenovačkog mita. Uz tipične likove političkog krila velikosrpskog agresora ovaj je sveučilišni profesor (sic!) leader jasenovačkoga mita. Štafetu je preuzeo od oca, pa se može kazati da je jasenovački mit, među ostalim i obiteljski obrt. To je moguće samo „na ovim prostorima“, odnosno u ideološki okupiranoj Republici Hrvatskoj.

Dokumente i svjedočanstva Vuković je podijelio u šesnaest poglavlja. U strukturu knjige k tomu spadaju Izvori i knjigopisje, Kazalo svjetlopisnih priloga, Kazalo osoba i Pregled sadržaja. Temelj knjige jest podlistak autora objavljen tijekom godine 2020. u Glasu Koncila. Vuković je slijednik onih istraživača koji se umjesto na ideološki „nadahnutu“ povijest oslanjaju na arhivsku građu. U tom pogledu i sam autor u Predgovoru piše kako je Stvarni Jasenovac svojevrsan nastavak dvaju prethodnih naslova Igora Vukića (Radni logor Jasenovac i Jasenovac iz dana u dan – kronologija). Još tijekom objavljivanja podliska u GK pokušavalo se s različitih strana spriječiti Vukovićev napor promicanja istine. S ovim naslovom autor će definitivno ući u registar „revizionista“, budući da dokumentirano narušava ideološku nirvanu s pripadajućom patološkom mitomanijom i crno bijelim pogledom na svijet.

Jasenovački mit bio je i ostao državnim projektom

Knjiga je izišla u nakladi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i uz novčanu pomoć samozatajnoga dobrotvora dr. Ivana Hrvoića. S druge strane, jasenovački mit izdašno podupire hrvatska država, premda je nastao na protuhrvatskoj jugokomunističkoj i velikosprskoj podlozi, premda ga je krivotvorinama „pumpao“ Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (danas je preimenovan i siše državni proračun), premda jasenovački mit ima i svoju „javnu ustanovu“ (na hrvatskom proračunu). I ključni „branitelji“ mita također su na državnim jaslama. Prema tome, jasenovački mit je i danas „državni projekt“ kao što je bio i jučer pod vodstvom neumrlog Saveza komunista Jugoslavije. I to bez obzira čija administracija (HDZ-ova ili SDP-ova), da ne velim „koalicija“, vladala. Jasenovački mit sastavni je dio politike i HDZ-a i SDP-a i njihovih satelita i njihovih društvenopolitičkih zapišavatelja političkoga i medijskoga terena.

Zašto im smeta ono što Vuković na osnovi dokumenata navodi u svojim poglavljima, kao što su npr. „nepoznati događaji iz jasenovačke svakodnevice“? Dokumenti, primjerice, govore da je u Jasenovcu rabin vodio sprovod za preminulog Židova, da su se služile katoličke mise, da je jedan logoraš Srbin po odsluženju kazne poslan na posao u državno ministarstvo, da su logorske vlasti vraćale novac židovskoj općini, da je logor bio bombardiran u više navrata, da su u upravi logora kao stražari i pisari radili i zatočenici… Ovakvi detalji mogu smetati samo vjernicima jasenovačkoga mita. Mita koji točno zna protiv koga je uperen i za čiji račun radi.

O samome logoru osvijetljeni arhivski dokumenti govore kako se i što se radilo i proizvodilo. O logorskim pravilima koja su vrijedila i za ustaše, a uključivala su i strijeljanje zbog „pljačke zatvorenika“. Sljedeći set dokumenata govori o zdravstvenoj i medicinskog skrbi u logoru, o suzbijanju tifusa, o liječenju u bolnici Rebro, o cijepljenju izbjeglica iz Kozare…

Dokumenti, dokumenti, dokumenti

U logor su svakodnevno stizali paketi, prema jednom vrelu ponekad dnevno i do 600 paketa, saznajemo da je židovska općina mjesečno slala oko 1800 paketa, da postoji Evidencija zatočenika koji su dobivali pakete, ali i to kako su logorske vlasti skrbile i podržavale osobnu higijenu logoraša. U logoru su vođeni popisi, zapisnici i dnevnici (poput dnevnika radova, zapisnici o pojedinim slučajevima smrti). Postoje dokumenti koji nam pomažu rekonstruirati logorsku skrb o djeci koja u logoru stječu osnovnu naobrazbu, imaju učiteljicu, o početku rada obrtničke škole, o izučavanju zanata u Jasenovcu…

Posebno poglavlje posvećeno je dokumentima koji govore o „kozaračkoj djeci“, o stvarnoj ulozi Diane Budisavljević, o opskrbi napuštene djece s Kozare. Govori se i o tome kako se provodilo slobodno vrijeme, o skupnim i pojedinačnim puštanjima na slobodu, pomilovanjima i razmjenama. Sve su to detalji uz pomoć koje će svaki ozbiljan znanstvenik uzeti u razmatranje. Istodobno sve su to činjenice koje ruše crno-bijelu sliku nametnutnoga i od države, bivše i sadašnje, poticanoga jasenovačkoga mita. Narečeni mit nastao je u doba tvrdoga jugokomunističkoga totalitarizma. Sada u Hrvatskoj živi „na staroj slavi“ i uz pomoć liberalno-inkluzivne demokracije na jugokomunistički način.

Sedam desetljeća mita za potrebe jedne integracijske utopije

Poglavlje o dokumentima i svjedočanstvima o poslijeratnom radu logora u Jasenovcu sigurno je jedno od najmrskijih dobermanima jasenovačkoga mita. U tu skupinu spadaju i ova osobito zanimljiva poglavlja: Povlašteni čuvari povijesnih krivotvorina, Zatočenici mitologizirane povijesti o broju zatočenika i žrtava, Tko je vodeći čuvar lažne hrvatske povijesti, Tko to krivotvori hrvatsku povijest i Zabrane i optužbe ili argumentirani razgovori.

Jasenovački mit jednom će pasti pod teretom istine. Preduvjet za takvo što jest preuzimanje vlasti od jugokomunističkih ideoloških pionira četvrte generacije. Samo tada će izgledno pasti i one političko totalitarne snage i „jugokomunistički ostatci“ (F. Tuđman), koji jasenovački mit (već sedam desetljeća!) podmazuju i u 21. stoljeću u kojemu su očekivali izumiranje hrvatskoga naroda, kao jedino i konačno rješenje neophodno za realizaciju jugoslavenske ideje i njezine integracije „na ovim prostorima“, koji Srbija službeno zove „srpski svet“. Jasenovačkom je mitu konačni cilj uspostava „srpskog sveta“ u bilo kom obliku i pod bilo kojim imenom. I taj mit i taj „svet“ u hrvatskoj državi ne mogu preživjeti bez hrvatske izdaje. Jaki su u njoj onoliko koliko je jaka hrvatska izdaja, ma gdje bila. A, zna se, gdje ona stanuje danas i gdje je stanovala jučer.

Stvarni Jasenovac Tomislava Vukovića navještaj je da će zadnja riječ pripasti istini.

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo