Ovaj čas za što nije, za što jest?
Vrijeme:2 min, 50 sec
Hrvati su manje-više svjesni današnje situacije. Ako koji nije, dovoljno mu je sjetiti se što smo htjeli prije no što smo postigli nezavisnost i nakon što smo oslobodili odnosno reintegrirali okupirane teritorije i što imamo danas. Za to nisu potrebne nikakve dublje analize ni neki poseban napor. Gledajući iz današnje perspektive, nekako se čini da neke stvari moramo ispočetka, da se moramo vratiti osnovama.
Ljubav, kao i sloboda, uvijek uključuje odgovornost, žrtvu i spremnost za suočenje se sa zadaćom i za preuzimanje tereta. Odgovornost za narod, za državu i za domovinu jest briga koja podrazumijeva žrtve i požrtvovnost. Služiti narodu, graditi jedinstvo i poticati konkretnu ljubav prema domovini – to osim žrtve i požrtvovnost iziskuje i svijest o konkretnim potrebama naroda.
Svaki Hrvat, neovisno o svom mjestu u državnoj i društvenoj ljestvici, može aktivno služiti svom narodu, odgovoran je na svojoj razini i može pridonijeti poboljšanju ako mu je u srcu poniznost i ako mu je na umu ono što je hrvatsko, i što je ljudsko.
Kritizirati i osuđivati vlast, opoziciju, „međunarodnu zajednicu“, „unutarnje i vanjske neprijatelje“, itd., ne pomaže previše, jednako kao ni jalovi aktivizam, ni ogorčeni pesimizam, ni prilagođavanje globalističkim zahtjevima, ni zatvaranje prema današnjoj stvarnosti, ni bijeg u prošlost, ni samosažalijevanje, samooptuživanje, ni samouvjeravanje da ništa ne možemo, itd.
Valja nam kretati od stvarnosti kakva jest, a ne kakva je bila ili treba biti, i unijeti u nju vjeru naših velikana, koji su nam domovinu predali uz velike žrtve, neki žrtvujući i vlastiti život. Oni su mislili na nas. Povratak njihovim idealima može nam vratiti onaj duh i osjećaj solidarnosti koji će nam omogućiti da se bolje nosimo s iskušenjima i izazovima ovoga našeg doba.
Njihova vjera bila je čista. Bez prizemnih razloga, mržnje, podjela, kleveta, ocrnjivanja, osvete, ljubomore, licemjerja, zavisti, nametanja, podmuklosti, malodušnosti, oholosti, pasivnosti i rezigniranosti. Bez svega onoga što vjeru ubija i pogubno se odrazuje na cjelovitost i na dobro naroda. Naroda koji nije skȕp anđela i svetaca, nego ljudi od krvi i mesa s njihovim manama i vrlinama.
Ovo je čas za suradnju onih koji osjećaju odgovornost prema dezorijentiranom hrvatskom narodu, koji mu mogu pomoći i usmjeriti ga, probuditi, vratiti mu dostojanstvo, osvijestiti mu baštinu, braniti ga od otvorenih i prikrivenih napada. Ovo je čas za one koji imaju hrabrosti, odlučnosti i odvažnosti zauzimati se za preokretanje nevesele situacije i obnavljati nekadašnji zanos, kako bi se domovinu gradilo zajedno i pažljivo liječilo njezine rane.
U ovom toliko nemirnu razdoblju, iako je gotovo sva naša povijest bila nemirna, ne trebaju nam “heroji” za brončane ili mramorne spomenike. Treba nam običnih ljudi spremnih na razgovor umjesto na poticanje podjela, spremnih raditi za zajedničko dobro umjesto tražiti vlastiti interes, spremnih besplatno služiti umjesto zadržavati vlast ili poziciju ili povlastice pod svaku cijenu.
Stvarnost kakva jest nameće potrebu za suradnjom, za usklađivanjem, da svatko daje svoj doprinos i prihvaća svoj dio samozatajnog odricanja kako bi se postiglo bar osnovne dogovore za suočenje s krizom koja se produbljuje. Činjenica je da se nitko ne može spasiti sam i da smo jedni drugima potrebni. Ne smijemo dopustiti da prevlada vlastiti sebični interes. Učiti nam je davati se, pridonositi ideji-vodilici. Graditi nam je mostove prema drugima stavljajući iznad svega zajedničko dobro, postojano misleći na sadašnjost i budućnost domovine nam i naroda. (M. O.)
Povezani sadržaj:
M. O. /Hrvatsko nebo
