Učvršćuje li Hrvatska mostom, a BiH cestom do Neuma granicu između EU i Balkana!?

Nestvarno i neprirodno usidrio se proteklog tjedna kruzer u Neumski akvatorij. Izgledao je moćno tek kada je iza njega u daljini ostajao Pelješki most. Putujuća tvrđava visoka 48 metara i široka 33 metra doimala se sićušnom dok je prolazila ispod 55 metara visokih stupova i 285 metara raspona između njih. Više od tisuću putnika na brodu divilo se arhitektonskom čudu ispod kojega su prvi prošli. Vjerojatno je ovo i najveći brod koji će ikada uploviti u bh. more. Jer Neumljani su se već pobunili protiv ovakvih “visokih gostiju”. Uistinu je neprirodno da tako golemi brodovi uplovljavaju u tako mali zaljev. K tomu, Neum nije luka i takva plovila zagađuju mu ekosustav.

Slika prolaska jednog od najvećih svjetskih kruzera ispod Pelješkog mosta ponizila je sve one koji su tvrdili kako Hrvatska njime zatvara pristup otvorenom moru. Zbog toga je i most podignut tako visoko i bit će preskup. Koštat će pola milijarde eura. Unatoč svim hrvatskim ustupcima i cijeni koju je platila, most i dalje izaziva velike prijepore. U BiH se na sve načine pokušava diskreditirati i optužiti susjeda. Kao da se želi biti što dalje od njega, a samim time i od EU-a. Čak i nakon što je empirijski dokazano da i najveći brodovi mogu prilaziti Neumu, to nije dovoljan razlog za neke u Sarajevu da priznaju pogrešku i prihvate most kao logičan i opravdan EU projekt. Dio sarajevske političke i akademske scene teško će ikada prihvatiti kraj utopijske priče o luci u Neumu kojoj je (po njima) most Pelješac najveća prepreka. I onda se čude kako BiH u Bruxellesu nije dobila kandidacijski status.

Čak i da je stigla pozivnica iz EU-a, bila bi to samo forma. Kandidacijski status ne znači ništa ako BiH unutar sebe suštinski ne promijeni filozofiju razmišljanja i način ponašanja. Kao, primjerice, ono kakvom smo svjedočili upravo na primjeru protivljenja izgradnji Pelješkog mosta ili pak izigravanja provedbe ustavnih reformi. Sve one uvjete koje traži EU treba ispuniti, ne zbog njih, nego radi sebe samih. To će biti mnogo značajnije od same europske pozivnice ili pak članstva. Uostalom, u EU osim Hrvata i iz BiH i RH drugi to iskreno i ne žele. Zbog takva stanja BiH se sve više udaljava od europskog ponašanja (i teritorija) i zatvara u svoje balkansko ponašanje (i teritorij). To će se sljedećih dana čak i infrastrukturno realizirati.

Naime, kada se potkraj srpnja svečano otvori Pelješki most, on će biti simbolička i materijalna poruka kako EU zaobilazi BiH. S njom će raskinuti pupčanu vrpcu kojom je u Neumu bila krhko vezana. Dosad su Europljani morali proći kroz Balkan kako bi stigli do svog juga. Sada imaju kompaktan teritorij. Hrvatska je dosanjala svoj san. Nakon stoljeća konačno je uvezala svoj teritorij. Nekako istodobno s otvaranjem mosta Pelješac početkom srpnja bit će pak otvorena cesta koja će uvezivati BiH prema vlastitom moru. Bh. državljani više neće morati do Neuma putovati preko hrvatskih graničnih prijelaza. Novoizgrađenom magistralnom cestom dugom 36 kilometara od Stoca povezat će i ona svoj teritorij. Eto, ispunio se i san Hrvata s druge strane granice jer je to teritorij na kojemu oni žive.

Pelješki most učinit će nevažnim i dio iz Washingtonskog sporazuma (1994.) koji je predviđao da RH ima nesmetan prolazak kroz Neum. Spajanje Komarne i Brijesta mostom dugim 2404 metra utjecat će i na mnoga druga politička i geostrateška preslagivanja.

Iako ne želim vjerovati da su Hrvatska i EU dosanjali dan kada će zaobići BiH, odnosno Balkan te da su BiH i Balkan dosanjali udaljavanje RH i EU-a, ipak strahujem kako bi to u budućnosti moglo postati java. Inicijative o Otvorenom Balkanu sve su glasnije. Skepticizam i protivljenje ovom novom balkanskom okupljanju izvan granica Europske unije i dalje su jaki, poglavito među onima koji bi u tom novom savezu bili malobrojniji. Povijest, ona nedavna, ali i ona od prije stotinjak godina, govori da takvi strahovi i otpori nisu bez argumenata. Umjesto stabilizacije, Otvoreni Balkan kao svojevrsna alternativa pridruživanju zemalja jugoistoka Europe EU, mogao bi postati novi uzrok turbulencija na ovom nemirnom dijelu europskog kontinenta.

Kakva li paradoksa, uvezivanje hrvatskih teritorija s obiju strana granice i zaobilaženje hrvatskog gradića na bh. moru (Neuma) najskupljom cijenom platit će upravo Hrvati iz BiH. Umjesto otvorenog puta za Europsku uniju, bit će zarobljeni u Otvorenom Balkanu (Srbija, BiH, Crna Gora, Albanija, Kosovo, Sjeverna Makedonija). Dogodi li se takav scenarij, bošnjačka dominacija nad Hrvatima u BiH bit će nadomještena srpskom u zajednici balkanskih država. Apsurdno je da ih u politička bespuća vode i ceste i mostovi. Čak i kad su hrvatski. Sve su nemoćniji pred Istokom koji ruši mostove prema Zapadu. Cijena je to (ne)uma brojnih promašenih globalnih i lokalnih politika.

Jozo Pavković/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo