IZ STRANIH MEDIJA Die Welt: Samit nepravednosti
Na kraju je postignut truli kompromis bruxelleskog tipa: na sljedećem summitu EU u listopadu dogovoreno je da će se razgovarati o što konkretnijem datumu za dodjelu statusa kandidata Bosni i Hercegovini ako se provedu reforme, posebno izbornog zakona. Za stručnjake je, međutim, jedno jasno: u Bosni se u nadolazećim mjesecima neće mnogo događati, jer su tamo početkom listopada predsjednički i parlamentarni izbori. Raspoloženje u državi sada je toliko uzavrelo da bi nedostatak izgleda za pristupanje mogao uzrokovati raspad zemlje. Ako se to dogodi, onda bi odluka od 23. lipnja došla na naplatu, komentirali su Tobias Kaiser i Christoph B. Schiltz samit EU-a u uglednom njemačkom dnevniku Die Welt.
U Bruxellesu se pio šampanjac kada su Ukrajina i Moldavija službeno proglašene zemljama kandidatima za članstvo u EU. Ali u drugoj regiji Europe rezultat samita izazvao je veliku frustraciju. To bi moglo imati kobne posljedice već u listopadu.
Bio je to ukleti dan u Bruxellesu. Ništa nije išlo po planu. Ovaj četvrtak je također bio emocionalno buran za Olafa Scholza. Ujutro je prevladalo razočaranje, a navečer euforija. Na kraju je kancelar ipak ovaj samit EU-a nazvao povijesnim. Ipak je nekako sve dobro prošlo. Početkom dana dogodila se katastrofa. U četvrtak ujutro postalo je jasno da se dvije zapadnobalkanske države, Sjeverna Makedonija i Albanija, nakon što su 17 odnosno osam godina provele u čekaonici kao vječite kandidatkinje za pristupanje, još uvijek ne mogu nadati otvaranju pristupnih pregovora. Bugarska je bila jedina zemlja koja se tome usprotivila iz unutarnjopolitičkih razloga. Ali bugarski veto bio je dovoljan za blokadu, jer o otvaranju pregovora zemlje članice moraju donijeti jednoglasnu odluku. Ovaj sastanak 27 čelnika EU sa šest šefova vlada sa Zapadnog Balkana trebao je donijeti veliki iskorak s obzirom na to da im je Bruxelles pristupnu perspektivu dao još 2003. Vlada u Parizu danima je pokušavala pronaći kompromis između Sofije i Skoplja o statusu bugarske manjine u Sjevernoj Makedoniji. Signali iz Francuske kao aktualne predsjedateljice Vijećem EU bili su pozitivni do srijede navečer, ali na kraju se dogovoreni kompromis srušio poput kule od karata. Prije samita Zapadnog Balkana, Scholz je također vodio kampanju za otvaranje konkretnih pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.
„Po mom mišljenju, od najveće je važnosti da ovo postane vjerodostojno obećanje.” Ali na kraju ni on nije mogao ništa učiniti. „Mogu samo izraziti svoje najdublje žaljenje Europskoj uniji“, izjavio je albanski premijer Edi Rama. Njegovo je raspoloženje bilo sarkastično: „Čak ni rat u Europi, koji bi mogao postati globalna katastrofa, nije bio u stanju potaknuti EU na jedinstvo. EU je priredila „zastrašujuću predstavu nemoći“. (…)
Cijelo poslijepodne iza zatvorenih vrata izbijale su žestoke rasprave. Iznad svega, Austrija i Slovenija – uz podršku Češke i Mađarske – pokušale su uvjeriti ostale zemlje EU da i država zapadnog Balkana Bosna i Hercegovina, zemlja kojoj je 2003. obećan pristup, također mora postati kandidat za članstvo. .
„Potrebna su ista pravila za sve. Ne smijemo koristiti dvostruke standarde u procesu pristupanja“, rekao je konzervativni austrijski kancelar Karl Nehammer. „To je pitanje poštenja i vjerodostojnosti”, dodao je Nehammer.
“Ali mi uopće nismo spremni za Bosnu i Hercegovinu”, uzvratio je šef vlade sa sjevera. “To danas nije moguće”.
Rasprava je postala žustra. Također se govorilo o zbrkanoj logici procesa pristupanja: dok Bosna i Hercegovina mora ispuniti opsežne uvjete da bi postala zemlja kandidat, Ukrajini i Moldaviji dopušteno je da uvjete ispune tek nakon što dobiju status kandidatkinja. Na kraju je postignut truli kompromis bruxelleskog tipa: na sljedećem summitu EU u listopadu dogovoreno je da će se razgovarati o što konkretnijem datumu za dodjelu statusa kandidata Bosni i Hercegovini ako se provedu reforme, posebno izbornog zakona. Za stručnjake je, međutim, jedno jasno: u Bosni se u nadolazećim mjesecima neće mnogo događati, jer su tamo početkom listopada predsjednički i parlamentarni izbori. Raspoloženje u državi sada je toliko uzavrelo da bi nedostatak izgleda za pristupanje mogao uzrokovati raspad zemlje. Ako se to dogodi, onda bi odluka od 23. lipnja došla na naplatu.
„Današnji dan će biti početak dugog putovanja“
Ali o tome te večeri gotovo nitko nije želio razmišljati. Europska unija bila je u slavljeničkom raspoloženju. Sve države članice konačno su se složile s točkom 11. završne deklaracije ovog samita: „Europsko vijeće odlučilo je Ukrajini i Republici Moldaviji dodijeliti status zemalja kandidata.“ „Danas je dobar dan za Europu“, izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Michel je govorio o „povijesnom trenutku“, a šef diplomacije EU-a Josep Borrell dodao je: „Danas će biti početak dugog putovanja na koje ćemo krenuti zajedno.“ Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji se uključio putem videopoziva, izjavio je: „Budućnost Ukrajine je u Europskoj uniji.“
Zelenski se te večeri sigurno sjetio nagle promjene mišljenja Njemačke i Francuske i svojih prvih razgovora sa Scholzom i francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom u ožujku. Dugo su Scholz i Macron bili izrazito kritični prema dodjeli kandidacijskog statusa Ukrajini. „Njemačka i Francuska bile su više nego skeptične“, rekao je Nehammer. Ali onda su predsjednik i kancelar u svojim zemljama bili izloženi optužbama da čine premalo za Kijev.
Putovanje vlakom Scholza, Macrona i talijanskog premijera Maria Draghija u Kijev prije tjedan dana promijenilo je sve: skeptici Scholz i Macron odjednom su postali gorljive pristaše dodjele kandidacijskog statusa Ukrajini. Donijeli su obećanje u svojoj prtljagi, bio je to vrijedan dar za Zelenskog koji je poravnao put za promjene.
Nakon toga i druge zemlje, poput Nizozemske i Danske, također su promijenile svoj kritički stav. Na kraju, Scholzu i Macronu nije lako pala promjena mišljenja: oni znaju da status Ukrajine i Moldavije kao zemalja kandidata za članstvo u EU dugo neće imati posljedice. Europljane ova odluka neće koštati ništa. A proces pristupanja može potrajati „desetljećima“, kako je rekao Macron. Ali jedno je također jasno: za Ukrajince europska perspektiva znači mnogo više nego što vrijedi na papiru. (Prevela: J. G.)
Povezani sadržaj:
Šiljo: Kamo sva ta europska i balkanska prenemaganja uopće vode?
Die Welt/Hrvatsko nebo