Bezgrešno Srce Marijino

„ Kletva, psovka i prostački govori su ne samo kulturna sramota za pojedini narod, nego i izvori teških nesreća i kazna“ 

Blaženi Alojzije Stepinac

Bezgrešno Srce Marijino

Blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, pomični je blagdan i slavi se u subotu nakon 2. nedjelje poslije blagdana Duhova, i dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Tjelesno Marijino srce je simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku.

Povijest blagdana

Prvi put se Bezgrešno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, i da će mnogo patiti.

 Šimunovo proroštvo Lk 2,22-40

„Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.“

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom

Pobožnost Bezgrešnome Srcu Marijinome intenzivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrešnog Srca Marijinog u jesen 1648. godine. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu. Prije njega u manjoj su mjeri širili tu pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Becket, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški. Tek 1855. godine službeno je ustanovljen blagdan Bezgrešnog Srca Marijina za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao je 1996. godine blagdan s neobvezatnog na obvezatni spomendan. Marijina ukazanja u Fatimi povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. godine, Marija se ukazala i 1925. godine upravo s Bezgrešnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrešnome Srcu, te potičući pape da posvete Njenom Srcu Rusiju radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu. Marija je u Fatimi pozvala vjernike da časte Njezino Bezgrešno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući svetu Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstava krunice. Družba Isusova od 1892. godine, najprije u Sarajevu, a od 1905. godine u Zagrebu, izdaje Glasnik Srca Isusova i Marijina koji promiče štovanje Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina u hrvatskom narodu. Tijekom  ratnog sukoba koji je u tijeku, 25. ožujka 2022. papa Franjo je posvetio Rusiju i Ukrajinu Bezgrešnom Srcu Marijinu u zajedništvu s biskupima iz cijelog svijeta kako bi izmolio prekid rata.

Čitav svijet je nekoliko papa posvetilo Bezgrešnom Srcu Marijinom

Papa Pio XII., 31. listopada 1942.

Papa Pavao VI., 21. studenog 1964.

Papa Ivan Pavao II., 13. svibnja 1982.

Papa Ivan Pavao II. zajedno sa svim svjetskim biskupima, 25. ožujka 1984.

Papa Franjo, 13. listopada 2013.

„Srce Marijino je središte fatimske poruke.“

Marija je Majka Božja, prirodna majka Božjega Sina i duhovna majka sve djece Božje; majka Stvoritelja i stvorenja. Stoga je njezino majčinstvo sveopće. To je prvi razlog postojanja tako uzvišenog bića. Djevica se stoga zanima, kao majka, za svoga Sina i za svoju duhovnu djecu, koju ona u Fatimi naziva „jadnim grešnicima“. Boli je dvoje: preziranje njezina Sina koji je Bog te vječna propast djece koja završavaju u paklu. Zato je njezino Srce ovijeno plamenovima i trnjem. Ta je simbolika izražaj užasne stvarnosti, upotpunjena uvijek tugaljivim licem. Sržni poziv sveopće Majke u Fatimi glasi: „Neka više ne vrijeđaju našega Gospodina, koji je već toliko izvrijeđan!“

Zaziv: Moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.

Naša Gospo Fatimska! Moli za nas!

Bezgrešno Srce Marijino! Moli za nas!

Slatko Srce Marijino! Budi naše spasenje!

Sveti Franjo i Jacinto! Molite za nas!

Ja sam Bezgrešno Začeće!  (Bogorodica Bernardici prigodom XVI. ukazanja)

Premda je svima bilo jasno da ono nebesko biće, što se ukazivalo u Lurdu nije nitko drugi nego Blažena Djevica Marija, opet su ipak svi nestrpljivo čekali da kaže sama svoje ime i tako svečano potvrdi ono što su svi slutili da jest. I to se dogodilo prigodom šesnaestoga ukazanja, na sam dan Navještenja Marijina godine 1858. Željno je tu izjavu Gospinu iščekivala i sv. Bernardica, to više što je župnik uporno tražio od nje da želi znati ime nebeske pojave, prije nego bilo što poduzme s crkvene strane. Bernardica nije mogla spavati cijelu noć, kažu ljetopisci. U zoru toga dana pošla je uz dopuštenje svojih roditelja prema špilji ukazanja. Kad je stigla tamo, već je golemo mnoštvo ljudi bilo ondje, uvjereno da će se toga dana nešto posebno dogoditi. Bernardica se silno začudila kad je ušavši u špilju opazila kako sva sjaji nebeskom svjetlošću. Gospa je već bila tu i čekala s blagim materinskim osmijehom na usnama. Dok je molila u svom zanosu, osjeti Bernardica u sebi pravu potrebu da pita Gospu za ime. I konačno, ne mogavši više u sebi suzdržati te čežnje, progovori: ”Gospođo, iskažite mi milost i recite mi Vaše ime!”. Na ove riječi Gospa je uz ljubazan smiješak priklonila malo glavu, ali nije ništa rekla. Uza sav muk, Bernardica se opet usudila ponoviti svoje pitanje. Na ustima Gospe lebdio je opet blagi smiješak, ali nije progovorila. Nato je Bernardica sklopila ruke i vruće ponovila po treći put svoju molbu. Odmah nakon toga, sklopila je Gospa svoje ruke i podigla ih iznad prsiju, pogledala u nebo, zatim polako rasklopila ruke i nagnuvši se nešto malo prema Bernardici progovorila drhtavim glasom: ”Ja sam Bezgrješno Začeće”. Tek što je te riječi izrekla, lik Blažene  Djevice Marije je nestao.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac 1937. godine o bogohulnoj psovki 

„ Jer kletva, psovka i prostački govori su ne samo kulturna sramota za pojedini narod, nego i izvori teških nesreća i kazna, u koliko su uvreda Božjeg Veličanstva, koje se ne da nekažnjeno vrijeđati od ništetnog stvora. U koliko je kulturna sramota, neće se naći nijedan iskreni prijatelj svoga naroda, koji vas ne bi podupro u toj borbi, jer mu već narodni ponos diktira, da se odstrani sve što njegov narod  sramoti i blati pred  kulturnim svijetom. U koliko je pak uvreda Bogu, mislim i nadam se, da vas neće smesti nikakve poteškoće ni zapreke da svim silama poradite na istrjebljenju, potpunom istrjebljenju ove odurne pojave u našem narodnom životu. Jer tu, tu upravo po mom dubokom uvjerenju valja tražiti razlog mnogim našim teškim narodnim nesrećama i nedaćama. Svijet će se, dakako, koji ne vjeruje ni u što (jer “reče luda u srcu svome, nema Boga”) čuditi ili možda čak smijati na ove riječi, ali se ne može smijati čovjek, koji pozna onu ozbiljnu opomenu Božju: “Benedicentes ei hereditabunt terram, maledicentes autem ei disperibunt! Koji ga blagoslivlju baštinit će zemlju, a koji ga proklinju bit će istrijebljeni” (Ps 36, 22) 

Ne obazirimo se ni najmanje na prigovore modernog svijeta!

Nije li, velim, tu razlog mnogim i teškim našim narodnim nesrećama i nedaćama? Jer kakav blagoslov može imati u gospodarstvu onaj, koji dan na dan proklinje Onoga, od koga je sve primio? Kakav blagoslov može imati prosvjeta, znanost, politika i sve drugo onog naroda, koji dan na dan siplje najgadnije psovke protiv auktora svega znanja, prosvjete i napretka, protiv Boga, svoga Stvoritelja? Nije li baš u toj bogumrskoj kletvi duboki razlog, da neke naše pokrajine izumiru? Nije li možda Gospodin Bog baš zbog kletve prepustio samima sebi, da se podaju ružnim opačinama i lišavaju domovinu podmlatka? Jer, veli Sv. pismo, “koji ga proklinju bit će istrijebljeni”. Ljubav dakle i prema Bogu i prema narodu i domovini diktira nam da povedemo svestranu i najživlju borbu protiv ove naše velike narodne sramote. A iz riječi koje sam malo prije naveo nekako mi se samo od sebe nameće druga točka našega programa: “Koji ga blagoslivlju baštinit će zemlju”. Nije li to mig nama, da uvedemo opet u naše obitelji onaj lijepi običaj, zajedničko moljenje svete Krunice u obiteljima. Time bismo ujedno najljepše odgovorili na ovogodišnju Encikliku Sv. Oca o svetoj krunici….“

Izvor: Katolički list, 4. studenoga 1937., br. 45., str. 534-535. / Batelja, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 197-199.

Ispit savjesti – Blagoslivljajte, a ne proklinjite..

Prije nego što uronite u srce ispitivanja savjesti, uvijek je dobra ideja pozvati Duha Svetoga, našeg vodiča u tim pitanjima osobnog grijeha. Ispovijed je cjelovita ako svećeniku kažemo sve grijehe; potpuna je ako uključimo koliko puta smo počinili svaki grijeh i okolnosti u kojima smo ga počinili. Skrušena je ako osjetimo istinsku tugu za sve naše grijehe. Svrha preispitivanja savjesti jest da sebe možemo pozvati na svaki grijeh i koliko smo ga često počinili od naše posljednje ispovijedi. 

Deset zapovijedi

Svako ispitivanje savjesti trebalo bi uključiti i razmatranje svake od deset zapovijedi. Svaka od zapovijedi ima duboko duhovni i antropološki smisao. Deset zapovijedi su temeljna načela moralnog života, ali kao kršćani, pozvani smo učiniti više. Pet zapovijedi ili propisi Katoličke crkve predstavljaju neophodni minimum koji moramo učiniti kako bi zavoljeli Boga i za bližnjega. A griješiti možemo: mišlju, riječju, djelom i propustom.

Sedam smrtnih grijeha

Razmišljajući o sedam smrtnih grijeha, preljubu, pohlepi, požudi, bijesu,  zavisti i lijenosti još je jedan dobar način za približavanje moralnim katoličkim principima sadržanim u Deset zapovijedi. Razmatrajte svaki od sedam smrtnih grijeha i kamo vas oni mogu odvesti. Uz razmatranje sedam smrtnih, ili sedam glavnih grijeha, dobro je ispitati svoju savjest po pitanju naših osobnih dužnosti u obitelji, na radnom mjestu i u krugu župne zajednice kojoj pripadamo. Dobro je znati da svojim kletvama, proklinjanjem katoličkih svetinja možemo na sebe i druge zazvati zlo, a isto tako blagoslivljanjem blagoslov. Birajmo blagoslov ili prokletstvo.

Osobna posveta Bezgrešnom Srcu Marijinom

Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojemu Bezgrešnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: duh, dušu i tijelo. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada, sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva, za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja, da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu vrši volja Božja! Amen!

Posveta obitelji i obiteljskog doma

O, Djevice Marijo, Tvom Bezgrešnom Srcu posvećujemo danas naš dom i sve koji u njemu stanuju. Daj da naša kuća bude slična Tvojoj kući u Nazaretu po ispunjenju Božje volje, po djelima djelotvorne ljubavi i po bezgraničnoj predanosti Božjoj Providnosti! Daj da bude prebivalište mira i tihe sreće! Bdij nad svima koji u našoj kući stanuju, pomozi im uvijek da kršćanski žive i sve ih obujmi svojom majčinskom zaštitom! Čuvaj nas, o Djevice Marijo, po dobroti svoje velike milosti, da mi svoj ovozemaljski dom, koji smo ovdje zauvijek posvetili tvom Bezgrešnom Srcu, jednom u nebu zavrijedimo imati! Amen!

Vladimir Trkmić, Hrvatsko nebo