Starčević – nadahnuće malobrojnima koji još nisu bacili koplje u trnje
Vrijeme:2 min, 55 sec
„U ovim teškim vremenima, u kojima se nalazi hrvatski narod…“ – Koliko smo puta započeli razgovor, pisanje, obraćanje tim riječima. A i danas, silom prilika, moramo tako ovaj osvrt započeti.
Jesu, teška su ova vremena u kojima se nalazimo, imamo državu za kojom smo toliko žudjeli, a kao da ju nemamo.
U svim teškim vremenima svakako je važno imati ispravan pristup u gledanju, shvaćanju i djelovanju. Taj pristup svojevremeno je najbolje trasirao Ante Starčević. On je nazvan „Ocem Domovine“ jer je misao hrvatske državnosti razvio do savršenstva, jer joj je dao život u svijesti naroda.
Dvjestota obljetnica Starčevićeva rođenja bit će dogodine. Nadajmo se da će biti primjereno obilježena. Na žalost je stanje u Hrvatskoj danas takvo da se Starčevića rijetko tko i sjeti. Političari ga se rijetko spominju. Mladež gotovo da i ne zna tko je bio i što je propovijedao. Pravaške stranke posvojile su staro pravaško nazivlje, ali uglavnom nisu posvojile ni cjelovito prihvatile njegove idejne postavke, nego su ih reducirale na nešto što izgleda isforsirano, neuvjerljivo, prevladano.
Zbog svega toga nije ni čudo da je u stvarnosti misao hrvatske državnosti, iako ostvarena, jako oslabjela u narodu, premda je i sam narod postao njezin baštinik i trebao bi Starčeviću biti na njoj zahvalan. Dužnost nam je, stoga, činiti sve što možemo da ta misao opet ojača i zadobije svoje suvremene oblike. Sa sviješću da Starčevićeva načela nisu odmah i program primjenjiv u političkoj djelatnosti u 2022., nego da su ona spoznajni, vrijednosni, etički i povijesni okvir za zdrav i realističan pristup onomu što je aktualno danas.
U ovom kratkom osvrtu istaknut ćemo samo dijelak „lika i dijela“ zaboravljenog Oca domovine, kao poticaj i nadahnuće onima malobrojnima koji još nisu bacili koplje u trnje. Izdvojit ćemo odlučnost s kojom je nastupao u borbi za opravdane ideale hrvatskog naroda.
Starčević nije pitao što drugi o toj ideji misle, nije se ravnao po željama drugih, nego je pred svima i na svakom mjestu odlučno tražio i zahtijevao ostvarenje prava hrvatskog naroda. Bio je istinski demokrat, koji nije želio ni tražio slijepu i bezrazložnu poslušnosti pristaša ili čak cijelog naroda. Bio je protiv svake demagogije, imponirala mu je samo istina. Laž, neodređenost i kalkuliranje s narodom i prema narodu bili su mu strani. Isticao je značaj poštenja u javnom i političkom životu te je oštro napadao prodane duše, izdajnike, lažljivce i slične, osobito u politici. Pojmio je da se narodni život ne može uspješno graditi i razvijati bez poštenja. Svojom osobnom skromnošću i „socijalnom osjetljivošću“ (nesebičnom darežljivošću, solidarnošću) pokazivao je blizinu s onima koji nemaju, a politički se i idejno i praktički postavljao protiv izrabljivača tuđe muke, znoja i rada. Jasno mu je bilo da bez osjećaja za socijalnu pravdu ne može hrvatskom narodu svanuti bolje sutra.
Raditi na idejama Ante Starčevića, znači biti na sigurnom i ispravnom putu. To znači biti predstavnik i zagovornik oštrog, postojanog i izgrađenog hrvatstva. To znači govoriti u ime živih i mrtvih Hrvata koji su prihvatili hrvatski nacionalizam u njegovu čistom obliku i borili se da se on održi i učvrsti. Prenijeti u budućnost baštinu po kojoj su povezani hrvatski nacionalisti od Ante Starčevića i Eugena Kvaternika do danas.
Sve to valja činiti razrađujući našu širu problematiku, obogaćujući se idejno i prihvaćajući suradnju svih istomišljenika. „U ovim teškim vremenima, u kojima se nalazi hrvatski narod…“ Sjetimo se da ni u onim Starčevićevim vremenima nije narodu bilo nimalo lakše.
Povezano:
M.O./Hrvatsko nebo
