Zoran Krešić: HDZ prihvaća sporazum iz EU-a uz legitimno političko predstavljanje
Vrijeme:3 min, 26 sec
Dokument iz Bruxellesa, koji na kraju ipak nije potpisan, predstavlja popis očekivanja, ali i želja političara iz BiH, čijim bi ispunjavanjem zemlja “ubrzala” europski put – ako ga uopće ima
Koliko su bili iskreni kada su bez zadrške “podržali” zaključke sastanka koji je organizirao predsjednik Europskog vijeća Charles Michel o BiH, njezinu europskom putu, političari iz ove zemlje pokazali su najprije time da nisu bili spremni staviti potpis na dokument, a onda kada su prespavali, i posve različitim interpretacijama što se zapravo nalazi u dokumentu.
Nakon toga su počele međusobne optužbe petnaestak stranačkih čelnika o izdaji, što je bila glavna tema među srpskim strankama, a onda i o tome tko je bio pobjednik, a tko gubitnik ekspedicije Bruxelles.
Dvije dopune
U šumi tih lažnih vijesti posve je ostao po strani dokument obveza na koje su dužnosnici EU-a pozvali domaće političare. Jedini koji je imao konkretne zamjerke dokumentu bio je čelnik HDZ-a BiH i HNS-a BiH Dragan Čović, koji ga je podržao – čak iako nije sudjelovao na sastanku, a razlog je Željko Komšić.
Tražio je dvije dopune za koje smatra da bi trebale biti uključene u tekst. Suština se svodi na već potpisane obveze na koje su se političari iz BiH obvezali 2013. godine te 2020. godine. Radi se o sporazumu potpisanom uz posredovanje tadašnjeg povjerenika za proširenje EU-a Štefana Fülea čija se suština svodila na rečenicu “da jedan konstitutivni narod neće birati/nametati političke predstavnike drugim narodima”.
Taj su dokument potpisali čelnici vodećih bošnjačkih stranaka SDA, SDP-a BiH, SBB-a, ali i srpskih SNSD-a i SDS-a te hrvatskih HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. Nije dugo trebalo čekati i već 2018. bošnjačke su stranke protivno volji Hrvata nametnule Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva. Gotovo identična stvar ponovila se u lipnju 2020. godine kada su čelnici dviju vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka, predsjednici HDZ-a BiH Dragan Čović i SDA Bakir Izetbegović potpisali mostarski sporazum o održavanju lokalnih izbora u gradu na Neretvi uz ustupak hrvatske strane prema Bošnjacima te se obvezali na izmjene Izbornog zakona BiH uz formulaciju “legitimnog političkog predstavljanja”, što je teorijski, ustavni termin iz presude Ustavnoga suda po apelaciji Bože Ljubića kojom se od 2017. godine traži prestanak prakse nametanja političkih predstavnika Hrvatima u gornjem, nacionalno predodređenom Domu naroda Parlamenta FBiH, ali i Predsjedništvu BiH. Ponovno je taj potpis izigrala Izetbegovićeva SDA minirajući izbornu reformu inzistiranjem na doslovnom gašenju Doma naroda ili pak zadržavanju aktualnog stanja koje kani iskoristiti novim nametanjem Hrvata u tome gornjem domu na jesenskim izborima kako bi posve Hrvate izbacili iz vlasti, a FBiH pretvorili u mini bošnjačku državicu.
Upravo zato Čović svoju potporu dokumentu, koji načelno podržava, uvjetuje ubacivanjem rečenice koja kaže da se izborne reforme koje će osigurati provedbu izbornih rezultata u vezi s domovima naroda trebaju hitno usvojiti u skladu sa sporazumima spomenutim u preambuli. A upravo su to dokumenti iz 2013. i 2020. godine. Čović kaže kako neće biti moguće uspostaviti vlast nakon izbora jer je ključna odredba Izbornog zakona ukinuta.
– Ali ovdje je ključno pitanje kako ćete uspostaviti vlast ako nemate ključne odredbe koje je ukinuo Ustavni sud i stavio izvan snage – kaže Čović.
Lažni Hrvati
Ustavni sud BiH ukinuo je odredbu po kojoj se u nacionalne klubove Doma naroda Federacije BiH iz svake županije mora izabrati najmanje po jedan pripadnik svakog od triju konstitutivnih naroda. To je omogućavalo bošnjačkim strankama da iz županija u kojima gotovo nema Hrvata, poput Goražda, Bihaća…, gdje su čak birali Bošnjake koji se lažno izjašnjavaju Hrvatima kako bi popunili hrvatski Klub.
Samim dokumentom, iako u nacrtu toga nije bilo, piše kako je BiH država triju konstitutivnih naroda. Za hrvatsku stranu problematično je što se na izbornu reformu poziva tek nakon uspostave vlasti iako je jasno kako sada nema ni zakonskih ni ustavnih uvjeta za održavanje izbora u listopadu ove godine kao ni za provedbu izbornih rezultata. Osim ako se ne ovlasti neformalna, tehnička tijela poput Središnjeg izbornog povjerenstva ili visokog predstavnika da arbitriraju o teškim političkim prijeporima između dviju strana. Do sada su uvijek takve arbitraže bile na štetu Hrvata.
Zoran Krešić/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo
