Mladi, glazbeni spektakl i (ne)angažman u politici
Veliki duhovno-glazbeni spektakl „Progledaj srcem“ održan je u nedjelju 4. lipnja na krcatu Dinamovu Maksimiru. Procjenjuje se da je bilo 50.000 ljudi, većinom mladih katolika. Često se čuje: „na mlađima svijet ostaje“, iako oni koji to izgovaraju uglavnom u to ne vjeruju. No nedvojbeno su mladi budućnost svijeta, dakle i Hrvatske, a mladi su navještaj budućnosti. Stoga bi se njima trebalo posebno posvetiti, s njima bi se trebalo raditi, a da bi se s njima radilo, potrebno je biti otvoren prema budućnosti.
Iako takve velike manifestacije pružaju određeni „osjećaj pripadnosti“, a imaju i svoju, kako pišu stručnjaci, „duhovnu, psihološku, demonstracijsku vrijednost i vrijednost potvrđivanja katoličkog ili religiozno-tražiteljskog identiteta, s nezanemarivim aspektima hrvatstva u ruhu nacionalnoga katoličkog okupljanja“, rijetko imaju odraza na političko područje ili ga uopće nemaju. Riječ je o politici u najširem smislu uređivanja, preuređivanja ili osvježivanja stanja u politeji, u javnom životu, u kulturi, u ekonomsko-socijalnim pitanjima i odnosima, u međunarodnim odnosima i u regulacijama koje zadiru u etička pitanja. To područje sudionici tih velikih manifestacija uglavnom ostavljaju odnosno prepuštaju na brigu i skrb različitim (najčešće sebičnim ili grabežljivim) interesnim skupinama, ili malobrojnim (idealističkim) donkihotima, ili ga „samozatajno“ i „velikodušno“ predaju „u Božje ruke“.
Pa ipak, mora se podsjetiti da je, bez obzira na trenutnu negativnu percepciju, politika „nauk o sudbini naroda“. I nauk i iz njega proistječuća i teorija i praksa i sposobnost regeneracije, reforme temeljnih odnosa i akata, a u krajnjem slučaju i opcija pobune i otpora kada se dogodi okupacija ili opcija prevrata kada se vlast otme narodu i prometne se u neki oblik nedemokratske vlasti. Suvremeno nazivlje poznaje i upotrebljava i izraz „state capture“. Njime se označuje ’zarobljavanje države’, pri čemu se misli na korupcijsku praksu kojom subjekt zarobljavatelj blokira institucije formalno demokratskog sustava i upravlja njima tako da bi one radile na korist njemu odnosno određenoj kliki, a na štetu i naroda i države i demokracije i čovječjih prava i vladavine zakona i etičkih načela.
Bilo bi dobro da ti mladi ljudi, oduševljeni religioznim, duhovnim i kvaziduhovnim glazbenim sadržajima i izvedbama, budu svjesni kako se hrvatski narod, koji se u najvećem postotku sastoji od vjernika katolika, a zatim i o od drugih vjernika, nije borio za ostvarenje samostalne hrvatske države da bi u njoj samo slobodno mahao hrvatskim zastavama ili pjevao duhovno-religiozne pjesme. Nego zato da bi živio kao slobodan narod u svom kolektivnom i personalnom dostojanstvu i slobodi te držao uzice općega dobra u svojim rukama. A ne prepuštao te uzice nedostojnim „povjerenicima“, uzurpatorima, onima koji ne poštuju ni zakone ni etiku i kojima ništa nije sveto, grabežljivcima, prijetvornim varalicama ili otvorenim protivnicima i neprijateljima.
Bilo bi dobro da ti mladi ljudi budu svjesni da je hrvatska država ponajprije država hrvatskog naroda koji u njoj treba razvijati, štititi i promicati svoj specifični etnički i kulturni identitet, odnosno suprotstaviti se vrlo snažnim pokušajima relativizacije hrvatskog suvereniteta i razvodnjavanju i brisanju nacionalne svijesti, samosvijesti i državljanske odgovornosti. Kad bismo bili svjesni toga, mogli bismo napokon početi mijenjati današnje, u mnogim aspektima tužno i depresivno stanje. I ne bismo dopustili da neki krugovi iskorištavaju i našu vjersku pripadnost i naš svjetonazor za svrhe koje nemaju nikakve veze s vjerom i svjetonazorom kojemu je u temelju Deset zapovijedi, evanđelje i ono što naučava Crkva Kristova.
Ako bi se bar dio mladih odlučio za politiku, što bi bilo više nego poželjno i više nego potrebno, bilo bi dobro da znaju ovo: na političko područje ne ulaze kao katolici, nego kao građani koji se ravnaju prema katoličkim načelima, dok su kao osobe odgovorne po savjesti Bogu; na političkom području nisu predstavnici ni Crkve ni vjere; nisu izvan društva i njegovih problema i poteškoća; vjera ih ne priječi da se bave pitanjima zajednice; zbog svoje vjere ne uživaju niti smiju uživati nikakve povlastice; ne smiju suditi drugima, niti svisoka suditi tuđe djelovanje, ali ni nemoćno kukati zato što je svijet zao i što mnogi nisu jedni drugima braća.
M. O./Hrvatsko nebo