Vladimir Trkmić: Ekumenizam na djelu, Europa ima kršćansku dušu

Vrijeme:10 min, 12 sec

 

Sadašnje stanje u Europi

Na prvi pogled u svakidašnjem životu stječe se dojam kako Europa gubi kršćansko lice. Kako sve više liči kontinentu, i zajednici država gdje vjera u društvenom životu ne igra neku značajnu ulogu. Ali ako nam se prividno čini da Europa gubi kršćansko lice, u njoj još uvijek postoji kršćanska duša. To je pokazao početak stravičnog rata u Ukrajini. Od 36 milijuna Ukrajinaca koji su živjeli u Ukrajini, zbog rata je raseljeno više od 7,1 milijuna Ukrajinaca. Barem tako pokazuju statistike i izvješća UN s početka mjeseca travnja tekuće godine. Ukrajinci su slavenski narod u istočnoj Europi. Po vjeri su uglavnom pravoslavci, a manji dio Ukrajinaca zapadne Ukrajine pripada Grkokatoličkoj crkvi. Još su nam uvijek svježa slike i sjećanja na veliki i zaista masovni egzodus čitavih obitelji; mladih i starih, žena i djece, kako vidno iscrpljeni putuju prema Poljskoj i drugim zemljama Europe.

Europa ima kršćansku dušu

Čini mi se da je Poljska bila najjače pritisnuta od svih susjednih zemalja Ukrajine velikim valom izbjeglica. Sve zemlje koje su udomljavale izbjegle Ukrajince, pokazale su veliku empatiju i požrtvovnost oko smještaja ljudi koji su pobjegli od rata jer su im razoreni gradovi, stanovi i kuće. Europa je pokazala da ima kršćansku dušu. Na granicama država susretale su se  dvije kulture, dvije i više vjera. Katoličanstvo, protestantizam i pravoslavlje.  Kršćanstvo  je bilo na djelu. Makar bi rijetko tko danas od novinara napisao i političara javno rekao, na nogama, i u želji kako pomoći bili su svi kršćani: katolici, protestanti, pravoslavni, grkokatolici i drugi. Nakon tih nemilih događaja, možemo zaključiti da Europa još uvijek ima kršćansku dušu i ekumenski duh zbližavanja svih onih koji vjeruju u Isusa Krista. Zbrinuti, nahraniti, udomiti, ili omogućiti izbjeglicama daljnje putovanje Europom, mogu samo ljudi sa velikim srcem i velikom dušom. Božja providnost je providjela da je za svakog bilo lijepe riječi, hrane, solidarnosti i adekvatne pomoći. Budućnost će pokazati koliko je u svemu tome bilo ekumenskog žara, crkvenog duha, praktičnog i duhovnog ekumenizma. Na početku ratnog vihora, ratne oluje u Ukrajini, diljem Poljske i drugih zemalja na djelu je bila međukršćanska suradnja na različitim područjima služenja ljudima. To nije nitko tako imenovao, ali je sigurno duhovna podloga i temelj za solidarnost kod mnogih bila kršćanska duša. Europa je u 21 stoljeću postala kontinent i zajednica država u kojoj će kršćani jedni pokraj drugih, i jedni s drugima i drugačijima živjeti. Preko sedam milijuna izbjeglica iz Ukrajine preko noći je izmijenilo lice Europe, i „ krvnu sliku“ Europljana. Stvorena je nova slika i populacijska karta Europe, u kojoj će se pripadnici različitih kršćanskih crkava susretati, družiti, sklapati brakove. I sve to u izvornom ekumenskom duhu.

Ekumenizam

Ekumenizam (od grč. (oikoumene) – nastanjeni svijet) označava nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava. Dok se međureligijski dijalog odnosi na sve religije, ekumenizam je dijaloški napor unutar kršćanskih crkava koji se temelji na ravnopravnosti i zajedničkom zalaganju za mir i opće dobro. Veliki zalagatelj ekumenizma bio je papa Ivan Pavao II. Molitvena osmina za jedinstvo kršćana osam je dana ekumenske molitve, koja tradicionalno traje od blagdana Katedre sv. Petra do blagdana Obraćenja sv. Pavla, u siječnju.

Duhovni ekumenizam

Duhovni ekumenizam je plod obraćenja srca i uma Isusu Kristu kojoj god kršćanskoj crkvi netko pripadao. Iz takvog obraćenog stanja duše rađa se molitva za jedinstvo kršćana. Život po evanđelju motivira ljude na molitvu i međusobno kršćansko bratsko upoznavanje i pomaganje. Geslo  „ Moli i radi“, tako postaje svima nama važno u ovim konfuznim vremenima, u kojima se jedni trude oko obnavljanja kršćanskih korijena, a drugi te iste korijene potkopavaju. Duhovni ekumenizam je živio u praksi i prije II. Vatikanskog koncila. Oko dobrog upoznavanja pripadnika raznih kršćanskih crkava, te molitve za jedinstvo kršćana radili su i molili ne samo katolici, nego i drugi koji u Krista vjeruju. Među njima je bio Sergej Nikolajevič Bulgakov, pisac, i pravoslavni teolog, koji je autor lijepe molitve za jedinstvo kršćana.

Molitva za jedinstvo kršćana “Pomozi nam da služimo putevima pomirenja…”

 

Isuse Kriste,

Gospodine i Spasitelju naš,

Ti si obećao

ostati s nama zauvijek.

Ti pozivaš sve kršćane k sebi

da budu dionici Tvoga Tijela i Krvi.

Ali naš grijeh nas je podijelio

te više ne možemo sudjelovati

u Tvojoj Svetoj Euharistiji zajedno.

Priznajemo ovaj svoj grijeh

i molimo Te,

oprosti nam i pomozi nam

da služimo putevima pomirenja,

u skladu s Tvojom voljom.

Zapali naša srca ognjem Duha Svetoga.

Daj nam Duha mudrosti i vjere,

odvažnosti i strpljivosti,

poniznosti i čvrstoće,

ljubavi i kajanja,

po zagovoru

Presvete Bogorodice

i svih svetih.

Sergej Nikolajevič Bulgakov

Katekizam Katoličke crkve o Crkvi, ranama na Božjoj Crkvi, putu prema jedinstvu kršćanskih crkava ( str.224 – 228. )

  1. Crkva je jedna

“SVETO OTAJSTVO JEDINSTVA CRKVE”

813 Crkva je jedna po svom izvoru: “Vrhunski obrazac i počelo tog otajstva jest jedinstvo u Trojstvu osoba jednoga Boga Oca i Sina u Duhu Svetom”. Crkva je jedna po svom Utemeljitelju: “Utjelovljeni je Sin svojim križem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivši jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom tijelu”. Crkva je jedna po svojoj “duši”: “Duh Sveti, koji prebiva u vjernicima i svekoliku Crkvu ispunjava i njome ravna, tvorac je čudesnog zajedništva vjernika i sve tako prisno u Kristu povezuje, da je počelo jedinstva Crkve”. Vlastito je samoj biti Crkve da bude jedna: Kojeg li čudesnog otajstva! Samo je jedan Otac svemira, samo jedan Logos svemira i samo jedan Duh Sveti, istovjetan posvuda; i samo je jedna djevica postala majkom, i volim je zvati Crkvom. 814 Od početka ta se jedna Crkva predstavlja s velikom raznolikošću koja proizlazi kako iz raznovrsnosti Božjih darova, tako od mnoštva osoba koje ih primaju. U jedinstvu Božjega puka skuplja se raznoličnost naroda i kultura. Među članovima Crkve postoji raznolikost darova, funkcija, uvjeta i načina života: “U crkvenom općinstvu zakonito postoje zasebne Crkve koje imaju vlastite predaje”. Veliko bogatstvo te raznolikosti ne protivi se jedinstvu Crkve. Ipak, grijeh i teret njegovih posljedica bez prestanka ugrožavaju dar jedinstva. I Apostol mora poticati: “Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira” (Ef 4,3). 815 Koje su to veze jedinstva? “Povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva” (Kol 3,14). Ali jedinstvo putujuće Crkve osigurano je i vidljivim vezama zajedništva; to su

ispovijedanje jedne jedine vjere primljene od apostola;

zajedničko slavlje bogoštovlja, nadasve sakramenata;

apostolsko nasljedstvo po sakramentu reda, koje čuva bratsku slogu Božje obitelji.

816 “Jedina Kristova Crkva (…) jest ona koju je nas Spasitelj poslije svoga uskrsnuća predao Petru da je pase te njemu i drugim Apostolima povjerio da je šire i njome upravljaju (…). Ta Crkva, ustanovljena i uređena na ovom svijetu kao društvo, opstoji (subsistit in) u Katoličkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik Petrov i s njime sjedinjeni biskupi”:

Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora razlaze: “Samo se po katoličkoj Kristovoj Crkvi, koja je sveopće sredstvo spasenja, može dostići sva punina sredstava spasenja. Vjerujemo da je samo apostolskom Zboru na čelu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, kojemu valja da se potpuno pritjelove svi koji na neki način već pripadaju Božjem narodu”.

RANE JEDINSTVA

817 No, “u toj jednoj i jedincatoj Božjoj Crkvi već od početka su se pojavili neki razdori, koje Apostol teško kori kao vrijedne osude. U kasnijim pak stoljećima javile su se još veće nesloge i ne male zajednice odvojile su se od punog zajedništva Katoličke Crkve, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama”. Razdori koji ranjavaju jedinstvo Kristova Tijela (razlikuju se krivovjerje – hereza, otpadništvo – apostazija i raskol – shizma) nisu se dogodili bez ljudskih grijeha: Gdje je grijeh, tu je mnoštvo, tu su raskoli, tu su krivovjerja, tu su razilaženja; a gdje je krepost, tu je jedinstvo, tu je zajedništvo koje čini da svi vjernici budu jedno srce i jedna duša.

818 Oni koji se danas rađaju u zajednicama koje su proistekle iz takvih raskola “a koji žive vjeru u Krista, ne mogu se okriviti za grijeh podjele, i Katolička ih Crkva grli bratskim poštovanjem i ljubavlju (…). Vjerom opravdani u krštenju, oni su pritjelovljeni Kristu, pa se zato s pravom rese kršćanskim imenom, a sinovi ih Katoličke Crkve opravdano priznaju za braću u Gospodinu”.

819 Osim toga, “mnoge se zasade posvećenja i istine” nalaze izvan vidljivih granica Katoličke Crkve: “pisana Božja riječ, život milosti, vjera, nada i ljubav i drugi nutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi”. Duh Sveti se tim Crkvama i crkvenim zajednicama služi kao sredstvima spasenja, kojima snaga dolazi od punine milosti i istine koju je Krist dao Katoličkoj Crkvi. Sva ta dobra proizlaze iz Krista, i k njemu vode i po sebi potiču na “katoličko jedinstvo”.

PREMA JEDINSTVU

820 Od početka je Krist svojoj Crkvi podario jedinstvo, koje kako vjerujemo, “neizgubivo postoji u Katoličkoj Crkvi i nadamo se da će danomice rasti sve do svršetka svijeta“. Krist daje uvijek Crkvi dar jedinstva, ali Crkva mora uvijek moliti i raditi da bi sačuvala, učvrstila i usavršila jedinstvo koje joj Krist želi. Za to je sâm Krist u času svoje muke molio i ne prestaje moliti za jedinstvo svojih učenika: “(…) da svi budu jedno kao sto si ti, Oce, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao” (Iv 17,21). Zelja da ponovno dođe do jedinstva svih kršćana Kristov je dar i poziv Duha Svetoga.

821 Da se na to prikladno odgovori, potrebno je:

trajno obnavljanje Crkve u većoj vjernosti njezinu pozivu: to je obnavljanje snaga pokreta prema jedinstvu;

obraćenje srca “za čistije življenje po Evanđelju” jer je uzrok podjelama nevjernost udova Kristovu daru;

zajednička molitva, jer “obraćenje srca i svetost života, zajedno s privatnim i javnim molitvama za kršćansko jedinstvo, valja smatrati dušom svega ekumenskog gibanja i s pravom se to može nazvati duhovnim ekumenizmom”;

međusobno bratsko poznavanje;

ekumenski odgoj vjernika, a napose svećenika;

265 dijalog među teolozima i susreti kršćana različitih Crkava i zajednica;

međukršćanska suradnja na različitim područjima služenja ljudima.

822 Briga za obnovu jedinstva “tiče se sveukupne Crkve, vjernika i pastira”. Ali, “treba imati svijest da ta sveta nakana – izmirenje svih kršćana u jedinstvu jedne jedincate Kristove Crkve – nadilazi ljudske snage i sposobnosti”. Stoga svu svoju nadu polažemo “u Kristovu molitvu za Crkvu, u Očevu ljubav prema nama i u moć Duha Svetoga”.

Imaju li katolička akcija i molitva granice

Kao što se cvijet otvara suncu, tako se istinski molitelj u Duhu i Istini otvara Bogu. Autentični kršćanin odgojen evanđeoskim duhom tada ne poznaje granice država i državljana. Sva njegova aktivnost je tada prožeta Kristovom ljubavlju prema svakoj osobi, svakom narodu i vjeri.

Od gladi i rata, izbavi nas!

O Majko pojedinaca i naroda, ti koja poznaješ sve patnje i nade, ti koja imaš majčinsku svijest o svim borbama između dobra i zla, svijetla i tame, koji pogađaju suvremeni svijet, prihvati vapaj koji mi, potaknuti Duhom Svetim, izravno upućujemo tvojem Srcu. Prigrli s ljubavlju Majke i Službenice Gospodnje ovaj naš ljudski svijet koji povjeravamo i posvećujemo tebi, jer smo puni brige za zemaljsku i vječnu sudbinu pojedinaca i naroda. Na poseban način ti povjeravamo i posvećujemo sve one pojedince i narode koje posebno treba povjeriti i posvetiti.

„Pribjegavamo tvojoj zaštiti, sveto Majko Božja“, nemoj prezreti naše molbe u času potrebe.

O Bezgrešno Srce! Pomozi nam da pobijedimo prijetnju zla koja se tako lako ukorijeni u srca današnjih ljudi, čiji nemjerljivi učinci već sada opterećuju suvremeni svijet i čini se da nam zaprečuje putove prema budućnosti!

Od gladi i rata, izbavi nas!

Od nuklearnog rata, od nesagledivog samouništenja, od svake vrste rata, izbavi nas!

Od grijeha protiv ljudskog života od samog začetka, izbavi nas!

Od mržnje i ponižavanja dostojanstva djece Božje, izbavi nas!

Od svake vrste nepravde u društvu, kako nacionalnog tako međunarodnog, izbavi nas!

Od spremnosti za kršenje Božjih zapovijedi, izbavi nas!

Od pokušaja da u srcima ljudi ugušimo samu Božju istinu, izbavi nas!

Od gubitka svijesti o dobru i zlu, izbavi nas!

Od grijeha protiv Duha Svetog, izbavi nas!

Prihvati, o Majko Kristova, ovaj vapaj opterećen svim patnjama pojedinaca, opterećen svim patnjama naroda.

Pomozi nam sa snagom Duha Svetoga pobijediti sav grijeh, pojedinačni grijeh, i grijeh cijeloga svijeta, u svim svojim oblicima. Neka se još jednom u povijesti svijeta otkrije beskrajna spasiteljska snaga otkupljenja, snaga milosrdne ljubavi! Neka to zaustavi zlo! Neka preobrazi savjest! Neka tvoje Bezgrešno Srce svima otkrije svijetlost nade!

Molitva pape Ivana Pavla II., 25. ožujka 1984.

 

 

Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.