Zarobljeni civili bez hrane i vode, grad pretvoren u prah i pepeo: ‘Rusi su pred vratima‘

Vrijeme:3 min, 19 sec

 

Čim je sunce izašlo, ljudi su se počeli raspitivati hoće li danas moći napustiti grad. Dok se oni raspituju, granate padaju…

Iako se Rusi i Ukrajinci danonoćno bore za prevlast u Sjeverodonjecku u Luganskoj oblasti na istoku Ukrajine, Sky News piše da je pitanje vremena kada će ga Rusija zauzeti. Bit će to “pobjeda” kakva je ruskoj vojsci u ovoj fazi rata prijeko potrebna. Put do te pobjede, kao što je to bio slučaj i sa zauzimanjem Mariupolja, popločan je truplima građana Sjeverodonjecka. U želji da zavladaju Sjeverodnjeckom, Rusi su ga granatama i projektilima praktički ubili. Jedine emocije koje se u njemu trenutno mogu osjetiti i vidjeti su strah, očaj, tuga, ljutnja i bijes. Grad samo što nije umro.

Novinari Sky Newsa koji iz njega izvještavaju kažu da građani sve teže dolaze do hrane i vode. Stariji ulicama hodaju oprezno, stalno gledajući prema uništenim zgradama s kojih malo-malo padne komad fasade. Onima koji još nisu napustili grad očito je neugodno što sada žive na rubu egzistencije. Štoviše, sramota ih je. “Nemojte nas pokazivati. Ne želimo da svijet vidi kako živimo”, više su puta rekli Sky Newsu.

Ljutnja je naprosto izvire iz njih. Nemaju mirovine i nemaju goriva za agregate pa žive u mraku. Nemaju ni za kruh. Ljuti su jer se osjećaju napušteno. Jedni su na novinare Skyja vikali jer Velika Britanija Ukrajini šalje oružje kako bi mogla uzvratiti agresoru. Drugi su vikali jer misle da nije poslala dovoljno da se rat završi. Većina argumenata Sjeverodonječana nije imala smisla, no neki jesu. Tako je to kad nastupi očaj.

Rusi konstantno bombardiraju grad, a otpor koji pružaju ukrajinske snage svakim danom kao da postaje sve besmisleniji.

image

Ruska se vojska koncentrirala Sjeverodonjeck jer je taj grad posljednji važan grad u Luganjskoj oblasti koji nije pod njihovom kontrolom. Kada padnu Sjeverodonjeck i Lisičansk, njegov grad-blizanac, Rusi će moći reći da drže Lugansk, a nakon toga će vjerojatno krenuti u osvajanje druge polovice Donbasa.

Kremlj će zauzimanje Sjeverodonjecka uokviriti kao pobjedu, dobrodošlu pobjedu nakon što Rusi nisu uspjeli zauzeti ni Kijev i Harkiv. Začuđujuće, iako grada praktički više nema, u njemu se još uvijek nalazi priličan broj civila. Skrivaju se u vlažnim skloništima ili podrumima. Iz njih izlaze samo kako bi uz otvorenu vatru nešto skuhali ili kako bi potražili vode. Svaki izlazak iz skloništa prijetnja je za njihove živote.

U gradu je mnogo starijih. Neki su u gradu jer ne mogu otići, a drugi jer ne žele. Teško je reći zašto bi itko ostao u gradu koji se nalazi između nišana dviju zaraćenih strana. Mnogi se jednostavno ne mogu natjerati da napuste domove u kojima su odrasli i u kojima su proveli svoje živote. Među njima ima i tvrdoglavo optimističnih, pa čak i hrabrih. Nevjerojatno hrabrih. “Ovo je moja zemlja. Ovo je naš dom”, rekao je Sky bivši profesor književnosti Vladimir. “Moram preživjeti zbog moje obitelji.”

Poveznica između žitelja Sjeverodonjecka i Rusije ima mnogo i duboke su. Mnogi građani imaju rodbinu u Rusiji, mnogi govore i ukrajinski i ruski. Mnogi vjeruju u rusku propagandu koja im je godinama servirana. Mnogi vjeruju da su Rusi došli kako bi ih zaista oslobodili od nacista. Mnogi se jednostavno nadaju da će rat završiti prije nego što poginu.

Vladimir se od Rusa i njihovih projektila skriva u oronulom podrumu. Dane uglavnom provodi u mraku. Goriva u agregatu ima tek toliko da svaki dan svjetlo upali na trideset minuta. Uskoro će ostati i bez toga. Osim njega, u tom se podrumu nalazi skoro stotinu ljudi. Njihovi se kućni ljubimci nalaze u posebnom ograđenom dijelu. U podrumu je zbrinuta i manja grupa djece. Umjesto na krevetima, spavaju na drvenim paletama koje su prekrivene kartonima i dekama. Kakvu takvu privatnost priušte si vješanjem pokrivača i plahti između kreveta.

jutarnji list/https://www.jutarnji.hr/Hrvatsko nebo

Odgovori