Vladimir Trkmić: Pitanje zrele katoličke duhovnosti

Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti

Pitanje zrele i izvorne katoličke duhovnosti jest pitanje svih vjekova i staleža tijekom povijesti i sadašnjosti Katoličke crkve. Na zreloj i iskrenoj duhovnosti sveci su tijekom života gradili život i Crkvi pružali ono najbolje što su mogli, a to je bio njihov životni primjer. Jedan od velikih svetaca Katoličke crkve, sveti Augustin, ostavio je dubok trag u svom vremenu po teološkoj misli i duhovnosti. Ta njegova originalna osobna duhovnost može nam i danas biti snažan poticaj za vrijeme i prilike u kojima živimo. Misao svetog Augustina „Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti“ i danas je vrlo aktualna, za nas. Tu misao treba analizirati, meditirati i za nju moliti, da se ostvaruje u našoj osobnoj duhovnosti. Što je to duhovnost?

Duhovnost

Duhovnost je stanje svijesti u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastitog duha po vjerskoj posvećenosti Bogu. Sama riječ ima korijen u latinskoj riječi „spiritus“, koja znači udah, disanje, duh. Pojam duhovnosti usko se vezuje uz vjeru, no može označavati i duševno stanje u kojemu čovjek pozornost okreće prema onome što se ne nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. Primjerice, proučavanje povijesti ili pisanje poezije neki su od nevjerskih oblika duhovnosti. Biti duhovna osoba znači stavljati vječno, metafizičko i nematerijalno ispred prolaznog, svjetovnog i tvarnog. Duhovnost se provodi molitvom, meditacijom i moralnim životom. Kao zajednički nazivnik duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene nematerijalnom duhovnom području. Za pojedince koji žele rasti u izvornoj katoličkoj duhovnosti dobro je da imaju svog duhovnika. Duhovnika svaki katolik može birati ponaosob prema svojoj želji i volji. Duhovnik u Katoličkoj crkvi naziv je za osobu koju pojedini vjernici ili skupine vjernika imaju kao svoga duhovnog vođu, kod kojega se mogu, ali i ne moraju, ispovijedati. Skupine vjernika, poput pojedinih laičkih udruga, obično mole biskupa ili nekog drugog crkvenog poglavara da im dodijeli duhovnika. Crkvene ustanove namijenjene odgoju budućih svećenika i redovnika – sjemeništa i bogoslovije – dužne su imati svoga duhovnika. Zadaća je duhovnika osobama koje su mu povjerene trajno pružati duhovan pogled na njihovu osobnu situaciju, te im davati savjete za daljnji duhovni život. Dakako da je za zrelu duhovnost važno kako se duhovno postavljamo prema osobnoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u molitvi, meditaciji i moralnom životu. Svako okretanje prema prošlosti osobnog života, životnim promašajima, poteškoćama, grijehu, treba prepustiti Božjoj milosti i milosrđu.

Prošlost

Prošlost je skup vremena prošlih događaja iz prethodnog razdoblja, dakle prije određene točke u vremenskoj ljestvici. Postoje različita shvaćanja i, ovisno o predmetu, razlikuje se koliko vremena od događaja mora proći da bi se moglo govoriti o prošlosti. Prošlost je na vremenskoj ljestvici prije sadašnjosti i na nju se ne može utjecati, dakle, prošlost je nepromjenjiva. Jučer se odnosi na nedavnu prošlosti, osobito na posljednji kalendarski dan. Prema svetom Evanđelju: «Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za Kraljevstvo Božje“. To vrlo jasno znači da Božji apostol, vjernik, treba biti okrenut sadašnjosti i budućnosti. A prošlost koja je bila ispunjena osobnim padovima i usponima na moralnom području treba, po svetom Augustinu, prepustiti Bogu i njegovoj milosti i milosrđu. Božja se milost, prema kršćanskom učenju, odnosi na vrhovnu naklonost Boga čovječanstvu, posebno u pogledu spasenja, neovisno o činjenju dobrih djela, stjecanju zasluga ili dokazanoj dobroti. Grčka riječ karizma (dar iz Novog zavjeta) obično se prevodi kao milost. Božja milost odnosi se na Božje darove čovječanstvu, uključujući život, stvaranje i spasenje. U užem smislu, milost je sredstvo kojim se ljudi izbavljaju od istočnoga grijeha i stječu spasenje. U tome smislu Božja milost je centralni koncept katoličke teologije. Milost pripada u srž kršćanskog shvaćanja ljudskog postojanja, jer se ona tiče misterija odnosa čovječanstva prema Bogu, kako je taj odnos objavljen u Isusu Kristu.

Sadašnjost

Sadašnjost označava neodređeno razdoblje između proteklog vremena (prošlosti) i budućnosti. Kao sinonimi rabe se pojmovi danas i sada. Poznati duhovni pisac Tony de Mello zapisao je: Živite u sadašnjem trenutku. Zašto se ne koncentrirati na sadašnjost, umjesto da se nadamo boljim vremenima u budućnosti? Ta tvrdnja Antonyja de Mella također je pokazatelj kako osobnu duhovnost treba živjeti ovdje i sada. Pogrješno bi bilo kritizirati sadašnje vrijeme i prilike u kojima živimo i odgađati molitvu, meditaciju i život po moralnim načelima za neku skoru budućnost koja će nam možda biti bolja i sklonija našem stilu promišljanja. Sadašnje vrijeme koje nam je Bog darovao jest vrijeme u kojemu moramo djelovati, biti misionari i apostoli. Za sadašnje vrijeme vrlo nam dobro može doći kao poticaj drugi citat svetog Augustina: „ Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi; ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi“. Sva  naša duhovna pozornost treba biti usmjerena na ljubav, na onakvu ljubav kakvu nalazimo u Svetom pismu, na osobnu duhovnost koja se napaja molitvom i meditacijom na izvoru Isusove ljubavi. Ona dakako nije egoistična ni u stilu spasi dušu svoju, nego sadrži u sebi smisao za bodrenje braće i sestara da prihvate Božju ljubav kako bi živeći u ljubavi mogli druge s ljubavlju opominjati i s ljubavlju im opraštati ono što ne valja. Pojedinci, obitelji, župne zajednice mogu rasti u izvornoj duhovnosti ako u njima ima samokritike, ukazivanja na promjenu nekih neuspješnih stajališta i molitvu jednih za druge. Takva duhovnost može izgrađivati iznutra svaku zajednicu i spašavati je od tradicionalnog življenja osobne vjere. A tradicionalno življenje ili tradicionalizam jest površno življenje vjere, gdje nema duhovne dubine, istinskog duhovnog bogatstva pojedinca ni zajednica.

Budućnost

Budućnost je vrijeme koje subjektivno gledano slijedi sadašnjosti.  U naše vrijeme imamo velik broj vjernika koji su pretjerano zabrinuti za osobnu budućnost i budućnost svoje djece. Kažu hoćemo li imati dovoljno novca, dovoljno posla da živimo mirno i spokojno? Hoćemo li svi potonuti u ekonomsku i duhovnu krizu zbog neimaštine? Može li nam se to dogoditi? Kako ćemo prehraniti obitelj, ako tako budu divljale cijene hrane, energenata i svega ostalog? Niz teških pitanja. Pitanja koja slijede jedno iza drugog. I ako se stalno opterećujemo s tako teškim pitanjima moguće je da počnemo tonuti u crni pesimizam. A pesimizam nikome nikada nije dobrodošao. U Bibliji se na više mjesta govori o Božjoj providnosti : “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Svaki dan ima dosta svoje muke“ (Mt 6, 31-36). Prema tome, osobna duhovnost na tim citatima preko molitve i osobne meditacije trebala bi s nas skinuti teško breme zabrinutosti. Bog u svojoj providnosti razmišlja, vodi naš život i neće nas ostaviti kao siročad u materijalnom, a još manje na duhovnom planu. Prema katoličkoj teologiji postoji razlika između “opće providnosti”, koja se odnosi na Božje kontinuirano potvrđeno postojanje i prirodni poredak svemira, i “posebne providnosti”, koja se odnosi na Božje izvanredne intervencije u životu ljudi. Koliko je bilo straha i depresije u korona krizi, a minula je? Koliko sada ima straha zbog rata u Ukrajini, zbog velike inflacije i poskupljenja? Moramo postajati svjesni da nas Bog ne napušta, da će, prema „posebnoj providnosti”, računati na nas, pomoći nam. Neki bi sigurno rekli: lako je to reći, ali je teško to iz dubine duše povjerovati. Vjerujmo u riječi i misao svetog Augustina: „Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost njegovoj ljubavi, a budućnost njegovoj providnosti“.

Molitva Isusu

Gospodine, predajem ti danas sve svoje planove, snove i želje za budućnost, za svoj brak i obitelj. Odlučujem se vjerovati tebi, Gospodine! Stavljam sve svoje brige na tebe ovoga trena, Gospodine! Hvala ti što znam i vjerujem da ti radiš „u pozadini“ i čuješ moje molitve, prihvaćaš moje predanje. Prihvaćam tvoj mir koji mi daješ, Isuse, dok u vjeri iščekujem da se tvoj plan ispuni u mome životu, braku i obitelji. Ustrajat ću i dalje po tvojoj milosti, vodi nas i zaštiti od svakoga zla koje želi naštetiti našemu braku i obitelji. Daj mi snage da ne optužujem, nego da praštam i ohrabrujem svoga supružnika, bez obzira na situaciju. Želim to činiti tebi na slavu! Hvala ti i slava, Gospodine!

Ili

Molitva milosrdnom Isusu

Milosrdni Isuse, smiluj se meni grješniku. Žarko te molim da mi oprostiš sve grijehe i opačine koje su počinili moji roditelji, djedovi, rođaci, prijatelji i poglavari. Operi me od grijeha i krivnje svojom dragocjenom Krvlju, koju si za me prolio na križu. Ne otjeraj me u srdžbi iz svoje prisutnosti. Smiluj mi se, Gospodine, kao što si se smilovao dobrom razbojniku i ženi javnoj grješnici. Daj da budem tvoje dijete. Prekrij me svojom dragocjenom Krvlju i sakrij me u svoje rane. Budi moja snaga i zaštita. Vodi me sigurnim putem spasenja. Potpuno se predajem tvojoj volji, Gospodine. Spreman sam ići kamo god me pozoveš, činiti što god želiš da činim. Pošalji svoga Svetoga Duha i osnaži me, Gospodine, moj Bože. Slavim te, Isuse, zahvaljujem ti, Isuse.

Hrvatsko nebo