Prošlo je doba kad smo se mi u Republici Moldaviji osjećali razmjerno sigurno zbog herojskog otpora Ukrajine protiv Putinove agresije, uključujući i velike vojne uspjehe kao što je potonuće ponosa ruske crnomorske flote, krstarice Moskva. Jer stanje u separatističkom području i samozvanoj  Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici ne sluti na dobro.

Ovog ponedjeljka 25. travnja i na drugi dan pravoslavnog Uskrsa je minobacačima napadnuto sjedište ruske tajne službe u Tiraspolu, glavnom gradu pobunjeničkog područja. Nema povrijeđenih jer je zgrada bila prazna na blagdan. Sljedećeg dana, 26. travnja su uslijedile i nove vojne diverzije: uništena su dvije telekomunikacijske antene u općini Grigoriopol, čule su se eksplozije i u Parcaniju, gradu 13 kilometara od granice s Ukrajinom, a incident je zabilježen i na jednom aerodromu u Tiraspolu. Ne mogu se isključiti i nove, slične epizode.

20.000 tona opreme i streljiva

A to znači čak niti „worst case“ incidenti kakav bi na primjer bila sabotaža u vojnom skladištu Kobasni koja je pod nadzorom ilegalno stacioniranih ruskih jedinica. Tamo je dospjelo oko 20.000 tona sovjetskog streljiva koje je početkom devedesetih prošlog stoljeća povučeno iz nekad komunističkih zemalja srednje i istočne Europe. Pristup tom arsenalu nema niti regularna vlada Moldavije u Kišinjevu, niti međunarodni stručnjaci, a o stanju tog streljiva nema nikakvih informacija.

Iz Kišinjeva se uvijek iznova čuje zahtjev Moskvi neka oružje i streljivo iz Kobasne konačno odveze u Rusiju, ali na taj zahtjev nema odgovora, baš kao i na zahtjev povući oko 2.000 ruskih vojnika iz Pridnjestrovlja. Organizacija OESS koja još ima nešto veći utjecaj na Rusiju se i tu pokazala potpuno nedjelotvornom jer izgleda da više podržava interese Rusije nego legitimne zahtjeve vlade Moldavije. Utoliko je to još uvijek ostao izvor nesigurnosti koji kao Damoklov mač visi nad našim glavama.

Dobro poznata „zaštita” Rusa

Prve konkretne naznake kako Rusija, nakon izbijanja rata u Ukrajini sad i Moldaviju ima na popisu su bile izjave ruskog generala Rustama Minekajeva, zamjenika zapovjednika Središnjeg vojnog okruga. On je otvoreno govorio o „drugoj fazi specijalnih operacija“ gdje bi se preuzeo nadzor nad jugozapadnom obalom Ukrajine prema Crnom moru i stvaranje teritorijalnog koridora do Pridnjestrovlja gdje „ima slučajeva povreda prava etničkih Rusa“.

Drska laž: to područje je potpuno pod kontrolom Moskve – tko bi onda kršio prava stanovnika ruskog govornog područja? Ne prijeti se i terorizira stanovništvo koje govori ruski, nego ono koje govori rumunjski, baš kao i njihove institucije kao što su škole koje su pod ministarstvom obrazovanja Moldavije. Zlostavljaju se moldavski seljaci koji suveć skoro 30 godina izloženi teroru separatističkih milicija. Ali kad je to Rusima istina bila važna?

Viktor Vodolacki, prvi zamjenik predsjedavatelja povjerenstva ruskog parlamenta za poslovanje sa Rusiji naklonjenima zemljama Zajednice neovisnih država je otišao još dalje: Taj „nacizam“ vlastodržaca u Kišinjevu kojeg podržavaju „njihovi rumunjski zaštitnici“, mora biti „istrijebljen“ slično scenariju kakav se koristi u Ukrajini.

„Drska provokacija” Moldavije

Prošlog tjedna je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Saharova, baš kao i ruski zastupnik Aleksej Puškov kritizirala moldavsku predsjednicu Mariù Sandu što se drznula zabraniti ruske simbole mržnje i rata: takozvanu Georgijevsku lentu kao i isticanje slova Z i V. Taj zakon je prihvatila i proeuropska parlamentarna većina Republike Moldavije.

Proruska oporba u Moldaviji, stranački blok komunista i socijalista predvođen bivšim predsjednicima Vladimirom Voroninom i Igorom Dodonom su protestirali zbog tog zakona i zaprijetili kako će na paradipovodom Dana pobjede 9. svibnja biti s Putinovim obilježjima na prsima, usprkos masnoj globi od gotovo 500 eura. Taj blok je zapravo prepun lopova, bandita i kriminalaca – u tom političkom savezu je i stranka Ilana Šora koji je u bjekstvu jer je arhitekt i bankovne prijevare 2014. gdje je nestalo negdje oko jedne milijarde eura. Ali takvi tipovi su oduvijek bili agenti ruskog utjecaja u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.

Moldavski Ured za politiku reintegracije koji je nadležan za problem Pridnjestrovlja je dao objaviti kako je napad na zgradu ruske tajne službe u Tiraspolu „tek izlika“ pooštriti sigurnosno stanje u regiji. Nakon ratničkih izjava ruskih političara i vojnika o „koridoru“ do Pridnjestrovlja je u moldavsko ministarstvo vanjskih poslova pozvan veleposlanik Rusije u toj zemlji, Oleg Vasnecov.

Koliko vjerovati Moskvi?

Ubrzo potom je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Andrej Rudenko predao umirujuću izjavu: „Rusija ne vidi nikakvu opasnost za njene građane u Pridnjestrovlju i dalje se zalaže za mirno rješenje tog područja uz poštivanje suvereniteta i integriteta Republike Moldavije.“ Kome vjerovati? Je li to igra mačke i miša gdje se ispituje moguća reakcija vlade Moldavije obzirom na moguće ruske korake u toj regiji?

Prema svom ustavu, Republika Moldavija je neutralna i u ovom sukobu je sve države, između ostalih i Rusku Federaciju pozvala poštivati njen status. Ali Rusija nipošto neće smetati neutralnost Moldavije i svakog trenutka može priznati neovisnost separatističkih područja na lijevoj obali Dnjestra. Što bi potom moglo slijediti jest vojna intervencija kako bi se „zaštitilo vlastito stanovništvo“ po istom scenariju kao i u samozvanim republikama Luhansk i Donjeck na istoku Ukrajine 24 veljače ove godine. Ili kao što je učinila u kolovozu 2008. protiv Gruzije nakon što je Moskva priznala neovisnost Južne Osetije i gdje je tek masovna intervencija zapadnih diplomata zaustavila ruske tenkove samo nekoliko kilometara od glavnog grada Gruzije Tiflisa.

Neutralnost nije spriječila niti proeuropsku vladu u Kišinjevu oštro osuditi rusku agresiju protiv Ukrajine i pomagati Kijevu koliko može. Sad se hitno mora naći rješenje da se Republika Moldavija ne uvuče u vrtlog ovog rata.

Vitalie Ciobanu je jedan od najpoznatijih spisatelja i publicista Republike Moldavije. On je i predsjednik moldavskog PEN-kluba