Damir Pešorda: ALI KAD SE RASPLAMSA…

Na početku Brechtove Majke Hrabrosti Narednik umuje: ”Kao sve što je dobro, i rat je u početku teško pokrenuti. Ali kad se rasplamsa, žilav je, ljudi se poslije boje mira kao kockari završetka igre, jer im se onda valja prebrojavati, koliko su izgubili. Ali isprva se boje rata, dođe im kao nešto novo.” Također, obasjan svjetlom iskustvene spoznaje, zaključuje da je mir živi nered, a tek rat stvari dovodi u red. Brechtov junak govori iz središta zahuktalog Tridesetogodišnjeg rata, koji je počeo kao vjerski, a razvijao se po nekoj svojoj logici kao što se i svi ratovi razvijaju. Kad se otme kontroli, požar se s vjetrom dogovara. Danas kada smo dobro zagazili u dvadeset prvo stoljeće, opet se čuju ratne trublje, a nitko, čini se, ne daje ni pišljiva boba za još jednu Narednikovu mudrost u formi zloguke opomene: ”Tko od rata živjeti se lati/Morat će ratu ponešto i dati.”

U svjetlu najnovijih događanja jasnijim postaju mnoga zbivanja posljednjih godina, pa i desetljeća. Izgradnja plinovoda iz Rusije za Europu, krah SSSR-a, ratovi u Afganistanu, arapsko proljeće, jačanje zelene agende, najezda migranata, izlazak Velike Britanije iz EU, korona… samo su neka od tih događanja. Velika slika koja izrasta iz djelića uopće nije umirujuća. Naprotiv! Sjećam se samo kako su naši vrli analitičari, mudroseri opće prakse, važno vrtjeli glavom i onako se s visoka zgražali kako su britanske političke elite bile glupe te iz čistog hira dali priliku nedozrelim običnjacima, to jest prostom puku, da Ujedinjeno Kraljevstvo istrgne iz živodajnog krila Europske unije. Kao zeznuo se Cameron, nije znao što radi. Ono što od šuba kuži i znade svaki docent s Političkih znanosti ili kojeg od beskorisnih instituta u Zagrebu.

Danas bijesni rat u Ukrajini iako Rusi tvrde da ratuju protiv NATO-a. Velika Britanija diže buku na najavu tješnje suradnje između Kine i Salamonskog otočja jer, Bože moj, ipak je to dio Commonwealtha! Netko bi zloban mogao primijetiti da je i Ukrajina bila dio SSSR-a pa ZND-a. Sjedinjene Američke Države naoružavaju Tajvan. Svi se nešto uskomešali, samo se Joe Biden dobro zabavlja podržavajući hrabri iranski narod u Ukrajini, vrteći se pomalo izgubljen po Bijeloj kući i tvrdeći da je podpredsjednik  Baracka Obame i muž Jill Biden. Povremeno mu šapnu i da je predsjednik, ali da se ne zamara previše time. Ima tko o tomu brigu voditi. S druge strane Putinove akcije, kako bi rekli naši istočni susjedi, rapidno padaju, od državnika kojemu se kao branitelju kršćanskog morala divila desnica, a kao obnovitelju ruske moći stara ljevica – postao je Putler, maskota zla, krpeni lutak za vješanje i nabijanje. Čak i Grlić Radman na njega oštri… da ne kažem što. I tako dvojica smiješnih likova započinju vrlo opasnu stvar. Što li nam sprema Xi, tek ćemo vidjeti.

Kad već spomenusmo istočne susjede, red je da vidimo što se i kod njih događa. O Srbiji uvijek dobro informirani Večernji list donosi: ”Srbija je ovog vikenda primila isporuku sofisticiranog kineskog protuzračnog sustava u prikrivenoj operaciji. Medijski i vojni stručnjaci rekli su u nedjelju kako je šest transportnih zrakoplova kineskih zračnih snaga Y-20 sletjelo u beogradsku zračnu luku rano u subotu, navodno noseći raketne sustave zemlja-zrak HQ-22 za srpsku vojsku.” Dokle se Srbija sustavno naoružava, dotle naše mudro vodstvo još uvijek istražuje što je pala kraj studentskog doma na Savi, tko je to nešto lansirao i je li bilo eksploziva u njemu. Banožić sa šiltericom i Plenković iskošen u cineborskoj pozi – neprocjenjivo! Dok stignu francuski Rafali – tko živ, tko mrtav.

Što god mislili o rmpaliji znakovitih usta, ostaje činjenica da je do zuba naoružao srpsku vojsku, a naše mudre vođe, kao dosljedni nasljednici Budimira Lončara Bude, uspješno provode embargo na uvoz oružja u Hrvatsku. Doduše, nema ga na papiru, no čvrsto je zapisan u glavama kadrova proisteklih iz šinjela Mate Granića. Kako stvari stoje, pred onim što se valja i prijeti da preplavi Europu i svijet, od protuzračno-protuoklopnih-i-sličnih sredstava imamo samo pjesmu Bože, čuvaj Hrvatsku. Ali nemojte strahovati, to je uglavnom ono što smo imali i do sada u osvit velikih nevolja.

Damir Pešorda, Hrvatsko nebo